Sretan Božić! Hristos se rodi!

Umro katolik. Umro pravoslavac. Doveze se katolik u svojoj skupoj limuzini na nebeske poljane. Upita arhanđela Mihaela, koji je svijetlio cijelim svojim bićem sa isukanim, ognjem obrubljenim mačem: Gdje je Parking gdje mogu ostaviti svoju skupu limuzinu? »Parking?« u čudu zapita Mihael. »Ovdje nema parkinga.« »A moja limuzina?« iznenađeno će katolik.
»Ovdje ti ne treba ni limuzina, ni odjeća, ni zakoni, ni uredbe, ni anateme. Ovdje si samo ti, gol i sam.« – ultimativno će veličanstveni arhanđeo Mihael. »Pričekaj.«
Doveze se pravoslavac u svojoj skupoj limuzini na nebeseke poljane.
»Gdje ću parkirati svoju skupu limuzinu?« »Ovdje ti ne treba ni limuzina, ni odjeća, ni zakoni, ni uredbe, ni anateme. Ovdje si samo ti, gol i sam. Stani pored onog čovjeka. Katolika. Pričekajte zajedno« – ultimativno će Mihael.
»Katolika? Bože što me snašlo?« depresivno će pravoslavac.
»Pravoslavac?« užasnuto će katolik.
»Polako, polako, dečki.« Mirno će Mihael.
Nadođe i žena u crnoj haljini, pokrivene hlave zarom. »Dobro došla, Ajša« ljubazno će veličanstveni anđeo. »Samo uđi. Cijelo nebo radosno te čeka. Ajša skine zar i zabljesne pravoslavca i katolika svojom ljepotom.
»Zašto ona da, a mi ne?« zgroženo će dvojica kršćana
»Reći će vam Isus.« Anđeo će.
Predivni Isus, prelijepog lica, tužnih očiju zagleda se u ‘svoje’ sljedbenike.
»Zašto Aiša, a vi se, pitate? Vidite, ona je ljubila. Ona je voljela cijelim svojim srcem. A vi? Jedan me zove Krist, drugi Hrist. I taj sam, i taj sam. Svađate se. Proklinjete se. Ovdje nije važno pravo. Ovdje je jedino važna ljubav. Vraćam vas na Zemlju. I zapamtite: ljubav, a ne pravo. – reče Isus Hristos, Isus Krist i otpusti pravoslavca i katolika koji se pješice vrate na Zemlju. Pogledaju jedan drugoga, a na njihovim usnama promoli se samo jedna riječ: ljubav.