SPOMENICI DUŠAMA Na mirilima “zakopan” turistički potencijal

Mirila, mit o kultu duše, su dio pogrebnog običaja podvelebitskog stanovništva, Ravnih kotara i Bukovice. To su pogrebna spomen znamenja koja čuvaju uspomenu na pokojnike, koje se moralo prenositi do seoske crkve i groblja. Međutim, malo se i gotovo ništa ne zna o  mirilima u Ražancu, naselju koji se prvi put spominje 1332. godine.

Nematerijalno kulturno dobro
– Mirila su na tri lokacije, dobro očuvana i održavana mirila nasuprot  groblja za pokojnike iz Ražanca i nedovoljno održavana mirila na Razbojni, uz stari put iz Rtine za Ražanac, za pokojnike Rtine. Mirila za Rudiće i Joviće nažalost postoje tek u pisanim tekstovima, kazao je Ante Miletić, direktor Turističke zajednice općine Ražanac.
Iako od 2007. mirila imaju svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra,  njihova zaštita u praksi nije bila uvijek odgovarajuća. Čak stotinjak mirila  na Razbojni je zapušteno, a dijelom i uništeno pri probijanju šumskih  puteva.
– Lokalna zajednica tu ne može puno napraviti. Zaštićeni su kao nematerijalno kulturno dobro Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i radovi se ne smiju izvoditi bez odobrenja ili u suprotnosti s izdanim odobrenjem nadležnog konzervatorskog odjela. A iako se nalaze na  kamenoj goleti, ona su na području pod ingerencijom Hrvatskih šuma,  ističe Miletić.
Međutim, kako su mirila na Razbojni uz stari makadamski put za Rtinu, križni, šumski i vatrogasni put te put za sve atraktivnije prirodne  plaže Punta i Dragunica kao i sve prepoznatljiva šetnica i adrenalinska  biciklistička staza, intenzivno se poduzimaju koraci prema njihovoj turističkoj valorizaciji.
– Predstoje nam razgovori u Konzervatorskom odjeli u Zadru za područje Zadarske županije nakon čega ćemo znati daljnje korake. Naime,  pozitivni primjeri pokazuju učinkovitu zaštitu na područjima gdje su  mirila turistički prezentirana i prepoznatljiva, kako na lokalnoj, tako i na  nacionalnoj razini, ističe Miletić koji je na čelu Turističke zajednice od  ljeta protekle godine.

Čovjek je smrtan, a mirila su besmrtna
Najznačajnija nepokretna kulturna dobra su Kaštel u Ražancu i ranokršćanska bazilika ispod Podvršja te utvrde Castrum Liube iz srednjeg vijeka na vrhu rta Ljubljana gdje se nalaze tragovi zidanih fortifikacija i  ruševine troapsidalne crkve.
– U narednom petogodišnjem programu rada Turističke zajednice jedan od prioriteta je i valorizacija kulturne baštine među kojima značajno mjesto imaju i mirila. Naime, mirila su značajna kulturno-povijesna i  umjetnička baština koja nam govori o tradicijskom svjetonazoru ovog  kraja do sredine 20. stoljeća i vrlo značajna su za turističku ponudu, naročito za kulturni turizam, kaže Miletić.
Fascinantna je činjenica da su mirila za stanovništvo imala veće  značenje od grobova u kojima su se nalazila "samo tijela, bez duše koja  je ostala na mirilu". Zato kameni spomenici, nazvani u narodu mirilima,  već desetljećima privlače pozornost znanstvenika.
– Čovjek je smrtan, a mirila su besmrtna. Mirila nisu kameni spomenici, već su ona okamenjena božanstva, riječi su, kaže Miletić, preminulog  prof. dr.sc. Tome Vinćaka, docenta na Filozofskom fakultetu Sveučilišta  u Zagrebu i predsjednika Hrvatskog etnološkog društva.

Ražanački pećinski ljudi
U stručnoj reportaži pod naslovom "Where to find cavemen in Croatia" (Gdje pronaći pećinske ljude u Hrvatskoj), portal Croatia Times piše o pećinskim ljudima i  kontinuitetu naseljavanja u Hrvatskoj još od prethistorijskog doba, a među pet istaknutih lokaliteta je, vjerovali ili ne, i područje Ražanca. 
Piše se o krapinskom neandertalacu u Krapini, špilji Veterinca na Medvednici u  Zagrebu, špilji Vindija u Varaždinu i otoku Dinosu (Hvar). A onda i o pećinskim ljudima na području Ražanca.
"Ražanac je poznat po tvrđavi iz 16. stoljeća i crkvama iz 17. stoljeća. Ali, prije  nego što su bile utvrde i crkve na tom tajanstvenom području bilo je ljudskog života  prije 65.000 godina. O tim ljudima se ne zna mnogo, ali čini se da su imali razvijen  sustav naselja u obliku kampa, svaki sa svojom ulogom. Neke su koristili sakupljači i  obrtnici, kako bi proizveli koplja i drugu važnu pećinsku opremu. Ostale su koristili  lovci, jer su lovili lokalnu divljač kako bi osigurali toliko potrebnu hranu cijeloj  mreži."
– U svakom slučaju, predloženi materijal dokazuje da je područje Ražanca bilo za  život (i za posjet) čak i u danima prije pisane povijesti. Vjerojatno se radi o brdu Venac, nasuprot Plemića u Rtini Miočići i povijesnog Ljupča, gdje se nalazi bogato arheološko nalazište iz srednjeg paleolitika. Što bi taj mogući pronalazak uz aktualni  projekt "Ražanačka bura" i valorizaciju kulturne baštine, značio za turizam ovog kraja suvišno je govoriti, velike su mogućnosti. Ražanački pećinski ljudi su u kategoriji  Vučedolske golubice. Krapina živi od priče o krapinskom čovjeku, a mala špilja Vindija kod Varaždina postala je najvažnija svjetska riznica DNK tajni ljudske povijesti,  priča Miletić.

Na mirilu se odvaja duša, pokapa se  samo tijelo
– Mirila su na posebno odabranom mjestu koje simbolizira putovanje duše iz ovostranog u onostrani svijet. Stoga predstavljaju granična mjesta između ta dva svijeta. Naime, mirila su bila mjesta na kojima se duša opraštala od svjetovnoga života i  odlazila u svjetlost vječnu, a tijelo u grobu postat će zemlja i iz toga razloga biti posve nevažno. Dakle, na mirilu bi se iz tijela odvojila duša, ostalo bi samo tijelo, i u  grob bi se pokopalo tijelo bez duše, zato su mirila bila tako važna i brižno održavana,  kazao je Vladimir Vranković Vlado porijeklom iz Rtine.