“Slomljeno” srce je kao u predinfarktnom stanju

Prekid ljubavne veze iznimno je stresan i bolan događaj.  Zašto prekidamo, koji su uzroci, što se u našem tijelu događa za vrijeme  razdoblja žalovanja i kako si zapravo pomoći, neka su od pitanja/tema  na koje je u četvrtak u okviru predavanja „Zašto prekid veze boli i kako  ga preboljeti“ nastojala odgovoriti izv. prof. dr. sc. Marina Nekić. Lokacija  događanja bio je Studentski klub Božo Leroić, događanje se zvalo "Psiho  Valentinovo", organizirali su ga članovi Udruge studenata psihologije  "Kasper" Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru, a povod je bio Praznik zaljubljenih.
Kronologija jednog prekida  
Nekić je okupljene, a došli su samo studenti i to uz tri „časne“ muške  iznimke, samo žene, sve skupa njih dvadesetak, vrlo detaljno upoznala  sa svojevrsnom kronologijom jednog prekida. 
– Uzroci prekida mogu biti razni, no neki od značajnih su različita  očekivanja od partnera, različiti stavovi o seksu, nedostatak komunikacije, zapravo razlike između partnera koji mogu biti toliko različiti da se nikako ne mogu složiti. Jedan partner može biti izbjegavajući, a drugi vezivajući, a to je kombinacija koja ne može uspjeti. Neka istraživanja pokazuju da se 2/3 konflikata u odnosu dvoje partnera ne mogu riješiti jer su  posljedica razlika u karakteru i ako mislimo uspjeti u vezi morali bismo  ih prihvatiti s humorom i respektom. Odnos treba njegovati i to stalno,  bilo koji i biti svjestan jednog drugog istraživanja koje kaže da omjer pozitivnih i negativnih interakcija u jednoj vezi mora biti najmanje 5:1 što  znači da u toku jednog dana na jednu negativnu stvar između partnera i  vas mora ići pet pozitivnih. To ne moraju biti velike stvari, no ako vas  partner pozove da zajedno komentirate zalazak sunca onda mu se pridružujete i komentirate, ne izbjegavate te sitne interakcije koje zapravo  grade odnos. Jer ako vi u toku dana ne komunicirate s partnerom kroz  sitnice teško da ćete odnos moći održati „iskupljujući“ se primjerice malo skupljim poklonom ili nekom značajnijom stvari. Dakle, na jednu negativnost najmanje pet pozitivnih stvari, upozorila je studente Nekić i  dodala da je važno pristupiti osobi s kojom mislimo ući u vezu na način  da smo svjesni da je različita, bez unaprijed određenih stavova i očekivanja pa makar ju upoznali u vlastitoj zgradi. 
– Svatko je od nas kultura za sebe i najbolje je startati odnos zamišljajući da je naš partner iz druge zemlje, različit. A onda kada odnos krene  treba paziti da nas ne „pokose“ četiri jahača apokalipse: kritiziranje partnera, svaljivanje krivnje za određene stvari na partnera, omalovažavanje  partnera (gledanje na njega s visoka) te zatvaranje (situacija kada ne  možete „doprijeti“ do partnera), nastavila je Nekić.
Prisutni su bili u prilici čuti i da prekid veze ide kroz četiri faze. Prva je  šok i nevjerica, druga – čežnja za izgubljenim, treća – očaj i četvrta – oporavak. 
Novi prekid otvara stare rane
– Najteži dio je spoznaja da nećemo dobiti ono što smo očekivali, a ako  smo imali gubitke i prije, novi prekid otvara stare rane pa tugujemo i  zbog novog prekida, no isto tako i starih. A koliko to stanje može biti ozbiljno pokazuje jedno istraživanje gdje se točno vide fizičke promjene na  „slomljenom“ srcu koje izgleda, ako je trauma velika, kao predinfarktno  stanje, a da ne kažem da svaka druga osoba koja je prekinula vezu ima  depresivne smjetnje. Jer, prekid ne znači samo prekid s partnerom već i  raskid s kompletnim životom koji smo vodili do tog dana pa je razumljivo da je praznina velika i mi zapravo nakon svakog prekida iznova gradimo svoj indentitet, pitamo se tko smo i što želimo u životu, istakla je  predavačica i upozorila studente da je pogrešno tražiti objašnjenja kao i  idealizirati partnera. 
– Niti jedan odgovor koji dobijemo nas neće zadovoljiti, kako od naših  prijatelja kojima se tada najčešće obraćamo i tražimo beskonačne razgovore kao ni onaj poznati odgovor od bivšeg/e: nije do tebe, do mene je.  Ne, odgovore ne treba tražiti, treba jednostavno – ne misliti i pustiti se,  prihvatiti da je gotovo i ne pokušavati sa samozavaravanjem da će nam  se partner vratiti jer u tom slučaju ta „nada“ može biti destruktivna. Treba si dati vremena za tugovanje, nikako ne uskakati u nove veze jer je u  tom slučaju velika vjerojatnost da ćemo naletjeti na partnera na istoj razini zrelosti kao što nam je bio i bivši, preporučila je Nekić studentima,  potkrepljući svoje riječi i poznatim citatima, slajdovima i fotografijama  vezanim za temu. 
Kako preboljeti?
Studenti su tako mogli vidjeti razlike između „slomljenog“ i zdravog  srca kao i čuti da su neka istraživanja pokazala kako mozak osobe koja je  upravo prekinula izgleda kao mozak osobe koja se skida s kokaina. 
– Psihička bol postaje fizička, naše tijelo ne luči kao i prije endorfin pa  smo osjetljiviji na bol, a niže razine serotonina nas čine depresivnijim,  informirala je prisutne Nekić i za kraj predavanja ponudila neke od odgovora kako što lakše i brže preboljeti prekid veze. 
– Ne ući u ulogu žrtve, ne dopustiti sebi osjećaj krivnje da smo mi  nešto pogriješili u odnosu, ne „špijunirati“ bivšeg/u na društvenim  mrežama, ne generalizirati tipa: svi su muškarci isti/ sve su žene iste, ne  osvećivati se, ne pokušavati stupiti u kontakt s bivšim/om, ne prepustiti  se alkoholu i narkoticima kao i brzom mjenjanju partnera. To vrijeme  žalovanja radije iskoristite da radite na sebi, da upoznate sebe bez partnera (posebice nakon dugih veza, pogotovo veza u kojima ne postojimo  „ti“ i „ja“ već – „mi“), da „rastemo“ svjesni da za to nemamo potrebe kada nam je dobro, da prihvatimo to stanje koliko je god moguće, preporučila je Nekić i zaključila da ako je situacija do te mjere teška treba potražiti i stručnu pomoć. 
Evo i nekih izjava o ljubavnim vezama.
„Ljubav je kao rat: lako ju je započeti ali teško završiti“ – Henry L. Mencken
„Kad krenemo u ljubavnu vezu, mi kao da implicitno pristajemo i na  njen završetak“ – David Richo

"Speed date"

U okviru programa održan je i "Speed date". Riječ je o relativno novom načinu  upoznavanja potencijalnih partnera koji je osmislio 1998. godine televizijski producent iz Los Angelosa Antony Beilinsohn. Svjestan, kako je to više puta javno naglasio, kako je u suvremenom svijetu sve teže naći partnera, on je osmislio svojevrsni  grupni "dejt", koncipirajući sastanke na način da se svi mogu međusobno upoznati.  Uključeni su u prilici provesti točno određeno vrijeme sa svakom drugom prisutnom  osobom ne bi li po hitnom postupku vidjeli koliko im ta osoba odgovara. Razgovori  se vode za stolom, a okupljeni se rotiraju. Na taj je način realiziran i zadarski "Speed  date", petnaestak je okupljenih međusobno razmjenjivalo životne stavove, razmišljanja, želje… razgovaralo se jedan na jedan sve dok se svi nisu izredali. Za one koji nisu imali inspiracije za razgovor pripremljena su i pitanja koja je trebalo samo  pročitati, a ona osoba koja je dobila najveće ocjene jer su se okupljeni i međusobno  ocjenjivali, dobila je i nagradu od organizatora. Ove je godine uvedena i novina, s  obzirom da je "Speed date" bio i prošle godine na programu, mogle su doći i LGB  osobe, no očekivano, s obzirom na konzervativni Zadar, zapravo cijelu Hrvatsku, gejeva, lezbijki i bisex ekipe skoro da i nije bilo.