Skeptika je još puno, ali Zadrani se sve više okreću homeopatiji

Zadranka Elena Rapan (41) prva je zadarska homeopatkinja  s registriranim obrtom za obavljanje ove, još uvijek nedovoljno prihvaćene, vrste medicine. Kako kaže Rapan, brojni su skeptici i predrasude  vezane za homeopatiju, ali i Zadrani su se polako počeli otvarati prema  ovom prirodnom načinu liječenja koji ne liječi bolest, već osobu u cijelini.
Svaki detalj o osobi je važan
– Kod homeopatije se liječi uzrok, a kao posljedica toga, nestaje i simptom. Svi simptomi su zapravo odraz unutarnjeg energetskog disbalansa. Homeopatija ima holistički individualni pristup i gleda organizam u  cijelini. Svaki je detalj važan. Kakav je tip osoba, je li zatvoren ili otvoren,  vruć ili hladan, kakvu hranu voli, kakvo joj vrijeme odgovara, kako spava,  kakva je emotivno…, govori Rapan, dodajući kako prvi susret s osobom  koja traži njenu pomoć potraje i po 2-3 sata.
– Važno je da mi ništa ne prešuti, tegobe, traume te vrlo privatne stvari,  jer trebam ući u esenciju osobe kako bih otkrila sliku najsličnijeg lijeka. A  parola homeopatije je – slično se sličnim liječi, govori Rapan koja potom  iz 2.000 različitih homeopatskih lijekova pronalazi terapiju.
A lijekovi su mineralnog, biljnog i životinjskog podrijetla te su razrijeđeni više puta. Rapan ističe da nemaju placebo efekta te da je to potvrđeno brojnim 'duplo slijepim' istraživanjima.
– U njima nema materije već djeluju na energetskoj bazi. To je zapravo  kvantna fizika. Taj dio je vrlo teško shvatljiv ljudima u ovom našem materijalnom svijetu i zato dobar dio ljudi ovdje još nije spreman na homeopatiju. Ali nikog ne treba pritiskati, svatko će doći kad bude spreman,  ističe Rapan.
Pomoć tijelu da se liječi samo
Kako kaže, naš je organizam tako savršeno reguliran da se sam liječi,  ali poremeti ga eventualno genetska predispozicija te naš način života.
– Homeopatija potiče organizam na samoiscjeljenje i podiže nivo  zdravlja. Najčešće mi se ljudi javljaju radi kožnih oboljenja, migrena, depresije s kojom primjerice imamo jako dobra izlječenja, zatim zbog čestih grlobolja kod djece, zatim kronični bolesnici koji imaju problema s  hormonima štitnjače, s tlakom… Najčešće se homeopatima ljudi  obraćaju kad su probali već sve drugo ili kad su, recimo to tako 'otpisani'. U tom trenutku im nije ni važno da shvate homeopatiju, već samo da  im bude bolje. Ali predrasuda je još uvijek puno. Misle da je to neko nadriliječništvo ili je brkaju s fitoterapijom…, govori Rapan.
Kako kaže nadalje zadarska homeopatkinja, na našim prostorima Crkva pruža prilično velik otpor prema homeopatiji.
– Međutim, zanimljivo je da je baš papa Ivan Pavao II. imao osobnog  homeopata. Također, cijela britanska kraljevska obitelj ima svog homeopata. A znamo da su oni koji su 'bliži oltaru' bliži i informacijama i zasigurno su za sebe izabrali ono najbolje što postoji. U stranim zemljama  poput Francuske, Švicarske, Austrije, Njemačke, homeopati su prisutni u  bolnicama te konvencionalna medicina jako lijepo surađuje s homeopatijom, u istom timu. A to je zapravo najbolja kombinacija, naglašava Rapan.
Lijekove držati dalje od mobitela i TV-a
Nekoliko je razloga zašto ljudi znaju imati loša iskustva s homeopatijom.
– Primjerice, čuju od nekog drugog za homeopatski lijek i uzmu ga napamet jer je u ljekarnama u slobodnoj prodaji, bez da je razgovarao s homeopatom. Ne djeluje svakom isti lijek jednako, niti su svi simptomi isti.  Primjerice, kod dvije osobe koje imaju jako visoku temperaturu jedna  može imati vruće čelo, hladne dlanove, raširene zjenice, a druga može  imati vruće znojne dlanove i tako dalje. To su sve detalji koji homeopatu  nešto govore u pronalaženju pravog lijeka, kazala je Rapan.
Nadalje, važno je pravilno skladištenje lijeka, a to je da mora biti što  dalje od elektromagnetskih valova od mobitela, televizije…
– Ako je lijek bio izložen tome, on više ne valja i neće imati očekivano  djelovanje. Također, uz homeopatiju se ne smije piti kava s kofeinom niti  konzumirati mentol. To može antidotirati lijek – prekinuti djelovanje lijeka, pojašnjava homeopatkinja.
Kod homeopatije se javljaju i inicijalna pogoršanja.
– Kad ljudi počnu uzimati homeopatsku terapiju dogodi se inicijalno  pogoršanje, što je zapravo odličan znak jer to znači da je lijek pokrenuo  organizam i on izbacuje ono što je u nama. Primjerice, ako netko ima  migrenu svaki drugi dan, prvo vrijeme će je možda imati i svaki dan prije  nego ona nestane. Također, postoji i povratak starih simptoma bolesti  koje smo svojevremeno supresirali. Na primjer, ako je netko kao dijete  imao dermatitis i mazao to kortikostereoidima, to je nestalo s kože, ali  zapravo se dogodila supresija, bolest se vratila unutra, a na nečemu se  mora ispoljiti.
Zarada nije motiv za bavljenje homeopatijom
Zapravo je dobro kad nešto organizam kroz kožu izbacuje vani jer je to  manje ugrožavajući organ. A mi to s antibiotskim kremama i kortikostereoidima vraćamo unutra. I sad ako u kasnijim godinama ta osoba krene  s homeopatijom, dermatitis joj se može vratiti, manifestira se opet. Ali to  je samo zato da izađe iz organizma. To je jedini put do izlječenja, pojašnjava Rapan.
Tako je, kako priča, svome sinu izlječila virusne bradavice.
– Bradavice su se množile i gnojile i po konvencionalnoj medicini, trebalo bi ih spaliti. Ja sam mu dala homeopatsku terapiju i prvo je uslijedilo pogoršanje, pocrvenile su još jače, a potom nakon tjedan dana su se  počele sušiti i otpadati jedna po jedna. Nakon mjesec i pol dana, nije bilo  više ni jedne. Nadalje, bila mi je jedna bebica s dermatitisom koji je već  jako svrbio. Uz homeopatski lijek, sve je posve nestalo za 20 dana. Ljudi  su kod homeopatije dosta nestrpljivi, ali za neke stvari treba čekati, dok,  ako je inače zdrav i jak organizam, neke se stvari rješavaju vrlo brzo,  priča Rapan.
Ističe kako ne dolaze ljudi samo zbog fizičkih tegoba, već i zbog mentalnih i emocionalnih poteškoća, šokova nakon smrti, razvoda, velikih  gubitaka i slično.
– Sve kreće od glave i homeopatija prvo liječi mentalno stanje. Zato je  jako važno da svakom čovjeku posvetim dovoljno vremena i radim s njime kako treba te ni ne mogu uzeti puno ljudi u obradu odjednom. Uz to,  homeopatija je jeftina i potcijenjena te ne proizvodi konstantne potrošače lijekova kao klasična farmacija. Zato pravi motiv za baviti se homeopatijom ne smije biti zarada, već velika ljubav prema tome i želja da  pomogneš čovjeku, zaključuje Rapan.

Kondukterka u autobusu

Elena Rapan već 20 godina radi kao kondukterka u autobusu i gotovo je svaki dan  na relaciji Zadar-Split, ponekad i dva puta.

– Od kad znam za sebe, volim istraživati o zdravom životu, prehrani, aromaterapiji, travama, vježbanju… To mi je neka vrsta opsesije. A imam averziju prema kemikalijama, smatram ih nužnim zlom. Htjela sam napraviti sve što je u mojoj moći da  budem zdrava i fit kako me ništa ne bi bolilo i smetalo da živim punim plućima.  Oduševila sam se s homeopatijom kad se moja ujna u Beogradu s time počela baviti  i davala terapiju nama u obitelji. Već sam istraživala o homeopatiji i zapravo je zaokružila moj cijeli interes o zdravom životu, kazala je Rapan koja je potom upisala homeopatsku školu u Zagrebu.

Radi se o klasičnoj homeopatiji i školi Georgea Vithoulkasa iz Grčke.

– Za razliku od francuske homeopatije, klasična se bazira na samo jednom lijeku.  U tu školu sam išla dvije i pol godine, svaki vikend u Zagreb te sam imala još godinu  i pol dana kliničke prakse. Bila sam i na seminaru Vithoulkasa u Grčkoj 10 dana, što  je bilo neprocjenjivo iskustvo, a njegova predavanja smo slušali i online u školi u Zagrebu. Uslijedio je jako težak ispit koji sam uspješno položila iz prve, kaže Rapan.

Intolerancija na hranu

Po završetku škole, Rapan je otvorila svoj obrt za usluge homeopatije HORA, što  na grčkom znači vrijeme, a i stari grad u Grčkoj u kojem se nalazi IACH akademija  koju je pohađala.

Također, ima i biorezonantni uređaj koji rabi za otkrivanje intolerancije na hranu.

– Bolesti probavnog trakta su glavne bolesti današnjice – loša je hrana, puna aditiva, brzo jedemo, crijeva postaju propusna i osjetljiva te reagiraju na određenu hranu. Reakcija kod intolerancije je odgođena, 2-3 dana kasni pa je teško povezati od  čega je. Intolerancija se može manifestirati kroz probavne smetnje, mučninu,  grčeve, proljev, ali i kao pospanost, bezvoljnost, gubitak energije, čak i depresija te  kao tegobe dišnih puteva, kožne reakcije i slično, govori Rapan.