SJEĆANJE Hodnjom na Velebitu obilježena 26. godišnjica pogibije Nenada Mataka Mehe

Povodom obilježavanja 26. godišnjice pogibije pripadnika specijalnih snaga bojnika Nenada Mataka, pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga predvođeni zapovjednikom ZSS-a, brigadnim  generalom Pericom Turalijom, organizirali su danas hodnju na Velebitu.  Dvadesetorici specijalaca Hrvatske vojske priključili i zadarski branitelji,  suborci Nenada Mataka Mehe te načelnik Općine Starigrad Krste Ramić.  Hodnja je otpočela od Velikog Rujna pa sve do sedam kilometara udaljene Račabuše, mjesta pogibije hrvatskog viteza sa zadarske Plovanije.
– Zapovjedništvo specijalnih snaga gaji pijetet prema svim žrtvama  Domovinskog rata, a pogotovo prema poginulim pripadnicima specijalnih snaga. Takav je Nenad uistinu i bio. Trudit ćemo se da ova hodnja  postane tradicionalna. Važno nam je istaknuti da u hodnji ima i mladih  ljudi. Njih moramo naučiti gdje se nalaze mjesta na kojima su ratovali  Nenad Matak i njegovi suborci kako bi danas-sutra, kad nas sudionika  Domovinskog rata više ne bude, mogli nastaviti ovu tradiciju, rekao je   Turalija.

Pomiješane emocije
Hodnji je nazočio i brat Nenada Mataka, Ivan Matak, koji nije mogao  skriti svoje emocije.
– One su danas pomiješane. To je onaj osjećaj tuge što ga više nema, ali  i osjećaj ponosa zbog činjenice što ga se sjećamo kao da je još uvijek s  nama. Kao obitelj, mi smo zahvalni svima koji se sjećaju našeg Mehe i  njegovog doprinosa u obrani domovine, dodao je Ivan Matak.
Suborci Nenada Mataka – Mehe, govore da je bio i hrabar i skroman, u  akcijama se uvijek isticao hrabrošću i uvijek je vodio brigu o suborcima.
Bojnik Nenad Matak Meho je kao mladić sa zadarske Plovanije krenuo  u obranu hrvatske domovine od samoga početka stvaranja OSRH kao  pripadnik Jedinice za posebne namjene MUP-a „Rakitje“ 1990. godine. S  postrojbom sudjeluje u akciji uspostave javnog reda i mira skupa s pripadnicima ATJ Lučko u Pakracu, gdje je došlo do prvog otvorenog  oružanog sukoba s pobunjenim Srbima, poslije čega su uslijedile i uspješne akcije sa zadaćom održavanja javnog reda i mira u Kutini, Novskoj, Jasenovcu, Glini, Petrinji, više puta na Plitvicama, Ljubovu i drugim  mjestima. Na Uskrs 1991. godine, Meho s postrojbom odlazi na Plitvice  sa zadaćom ponovne uspostave policijske postaje te uspostave javnog  reda i mira na širem području Plitvica, gdje sa svojim suborcima sudjeluje u uhićenju poznatog zločinca Gorana Hadžića. U ovoj akciji pogiba  pripadnik postrojbe Josip Jović, kao prva žrtva Domovinskog rata.

Prva zadarska vojna postrojba
U svibnju 1991. godine Meho polaže prisegu u Zagrebu u prvoj postrojbi Zbora narodne garde, nakon čega sa skupinom suboraca sa zadarskog područja dolazi u Zadar i uključuje se u prvu satniju prve zadarske  vojne postrojbe. U kolovozu 1991. godine Meho postaje pripadnik Bojne  kralja Tomislava, tada jedinice za posebne namjene Ministarstva obrane.  Na zadarskom području 1991. godine Meho sudjeluje u obrani Kruševa,  oslobađanju zadarskih vojarni, na Jurjevcu, kod Zelenog hrasta i Grgurica. Prvih dana 1992. godine pa sve do travnja te godine, Meho sudjeluje  u borbama kod Prkosa, Zemunika Donjeg i Smrdelja, nakon čega s postrojbom odlazi na Južno bojište. Nakon dvomjesečnih borbi na Južnom  bojištu uslijedio je povratak u bazu gdje Meho obnaša dužnost pomoćnika zapovjednika bojne za borbenu obuku do prosinca 1992. godine kada postaje pomoćnikom zapovjednika novoformirane Operativne  grupe Zadar. Početkom akcije ’’Maslenica’’, kao pripadnik Bojne kralj Tomislav Zadar, postaje zapovjednik borbene skupine za područje Smokovića, aerobaze, Zemunika Gornjeg, Škabrnje, Musapstana i Crnog. Predvodeći svoje suborce ulazi prvi u Smoković, nakon čega sudjeluje i u oslobađanju Zemunika Gornjeg, gdje i nakon ranjavanja u mjestu Goleš  sudjeluje do kraja akcije i tek tada ide po liječničku pomoć. Nakon obrade rane, Meho odlazi ponovno na bojište u Poličnik- Suhovare. Nažalost,  14. ožujka 1993. godine na Velebitu u području Račabuša, Meho nailazi  na neprijateljsku minu od koje smrtno stradava.

Meho – hrabar i dobar vojnik
– Općina Starigrad drugi put sudjeluje u organizaciji hodnje. Volimo  kad nam u goste dođu pripadnici Hrvatske vojske jer su svi žitelji Starigrada koji su se 1991. zatekli u mjestu, bili hrvatski branitelji. Starigrad je  imao i svoju 164. brigadu, a ovo je način da odamo počast svim poginulim hrvatskim braniteljima na ovom području. S pokojnim Mehom jedno vrijeme sam proveo u istoj postrojbi, rekao je načelnik Općine Starigrad, Krste Ramić, dodajući kako se Mehe  sjeća  kao hrabrog i dobrog  vojnika pa tako i ovo obilježavanje na jedan način doživljava osobno.