ŠIME GREGOV Situacija je jako teška i nitko ne zna koliko će potrajati

Dvadesetak kilometara sjevernije od Milana, tik uz poznato trkalište (formula 1) Monza, nalazi se Lissone. Kao i ostatak Italije, a osobito pokrajina Lombardija, u kojoj se smjestio, ovaj gradić živi teške dane uzrokovane pandemijom koronavirusa.
– Užas – bila je prva riječ koju je u mobitel izgovorio Šime Gregov (1989.), zadarski branič (189 cm) koji je »zatvoren u četiri zida« ostao u Lissoneu gdje je član lokalnog četvrtoligaša Seregna.
– Sretan sam što je supruga Jelena, koja za dva mjeseca treba roditi, uspjela na vrijeme otići i sada je na Pašmanu. Ja sam ostao jer se sve događalo tolikom brzinom da je bilo nemoguće napustiti grad. U petak navečer smo trenirali, a u subotu ujutro je policija sve zatvorila. I tako već dva tjedna.

Sablasna tišina
Izgledno je da i Zadrane uskoro čeka život u karanteni pa je u tom smislu zanimljivo Šimino iskustvo.
– Ukratko, za ići vani morate imati jako dobar razlog, odnosno odobrenje vlasti inače će vas »masno« kazniti. Dopušteno je ujutro ići do trgovine i ljekarne ispred kojih su redovi ljudi pa se dosta čeka. Opskrba je dobra, ali nije lako ući u dućan. Budući da trenutačno živim sam u stanu nisam pripremao neke velike zalihe i za sada se dobro snalazim.
Tako se uspješnica Zabranjenog pušenja »pos’o, kuća, birtija« pretvorila u…
-… kauč, balkon, krevet. I tako svaki dan. Nekad se malo istrčim ulicom, tek toliko da malo protegnem noge. Čak su i parkovi zatvoreni. Tišina na koju niste naviknuli djeluje sablasno. Neizvjesnost oko toga koliko će sve ovo potrajati ljudima stvara dodatnu nervozu.
Italiju je pogodila nezapamćena zdravstvena katastrofa čiji se razmjer svakodnevno povećava.
– Ako ništa drugo ostatak Europe i svijeta je mogao nešto naučiti na talijanskom primjeru. Iskreno, i meni je sve u početku bilo malo smiješno, zezali smo se u svlačionici na račun te korone. Činilo se da se nepotrebno stvara halabuka. Sada se vidi da je sve jako ozbiljno. Prolazi vas jeza kad čujete koliko ljudi svakodnevno umire, a dolaze tisuće novooboljelih.
Iz sadašnje perspektive čini se da je Italija kasno reagirala s restrikcijama.

Zakašnjela (re)akcija
– Virus se pojavio, a sve je radilo, trgovački centri su bili puni, kao i kafići i restorani, utakmice se igrale pred punim tribinama. Sada je lako reći da je trebalo ranije reagirati, ali nije lako zaustaviti sve i reći ljudima da ne smiju izlaziti iz kuće. Ili, recimo, Liga prvaka Atlanta i Valencia je igrala u Milanu i nije bilo hrabrosti reći da se ne igra, ili da barem tribine budu prazne. Italija je država od 60 milijuna ljudi koje je odjednom trebalo strpati u kuće i stanove.
Gregov kaže da je u Lissoneu registrirano 50-ak zaraženih.
– Lombardija je najpogođenija pokrajina s oko 14 tisuća oboljelih, što je otprilike pola u odnosu na cijelu Italiju. Mislim da nema mjesta u ovoj pokrajini gdje nema zaraženih. Tako je i u Lissoneu. Srećom u našem klubu do sada nije bilo pozitivnih na testiranju i nadam se da će tako i ostati.
Premda je život u »kućnom pritvoru« težak, Gregov kaže da su se inače temperamentni Talijani primirili.
– U početku je bilo dosta histerije, posebno u trgovinama. To je bila ludnica, panično se kupovalo sve što je došlo pod ruku. Međutim, sada kada je cijela država u karanteni sve se primirilo. Ljudi strpljivo čekaju pred dućanima. Tome sigurno pridonosi i ozbiljnost situacije, ali i nazočnost policije na svakom koraku. Dovoljna je mala glupost da vas strpaju u zatvor i tek ste onda u problemu.

Učenje umjesto nogometa
Nogomet je sada u drugom planu.
– U trenutku prekida natjecanja borili smo se ulazak u kvalifikacije za Serie C. Što će biti od svega toga, ne znam. Ovako kako je sada čini mi se da će sve završiti prema onome što je bilo u trenutku prekida. U tom slučaju ostaje pitanje hoće li se priznati trenutačni plasman, poništiti cijela sezona ili će se tražiti neko rješenje s doigravanjima. Međutim, o tome malo tko od običnih ljudi razmišlja jer svi su svjesni da je sada najvažnije sačuvati zdravlje.
Gregov je u Italiju došao iz Hrvatskog dragovoljca.
– Pozvao me Branko Sačer koji je prvi čovjek Seregna, a osim mene od Hrvata ovdje je i Luka Tomaš iz Baške Vode. Premda je riječ o Četvrtoj ligi uvjeti su jako dobri, financijski bolji nego u nekim našim prvoligašima.
Jedan od razloga zbog kojih se ne može reći da Šime ovih dana »gluvari« sam u kući je i učenje.
– Prošle godine upisao sam izvanredni studij na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Odlučio sam se za kondicijsku pripremu. Taj me dio jako zanima i vjerujem da ću se time baviti nakon karijere. Nisam mislio da ću imati toliko vremena za učenje, ali tako je ispalo. Sada više nemam opravdanje da nešto nisam stigao svladati. Čim se vratim u Hrvatsku kreće polaganje ispita.
 

Karijera Šime Gregova

do 2006. Sv. Mihovil
2006. – 2009. Zadar
2009./10. Raštane
2010./11. Zadar, Velebit
2011./12. Hr. dragovoljac
2012./13. Hr. dragovoljac
​2013./14. Hr. dragovoljac
2014./15. Istra 1961
2015./16. Istra 1961
2015./16. Krško (Slovenija)
2016./17. Koper (Slovenija)
2017. Viking (Norveška)
2018. Tractor (Iran)
2018./19. Kurilovec, Hr. drag.
2019./20. Seregno (Italija)
 

Zadrani u Italiji

Martin Erlić, Spezia (Serie B)
Karlo Butić, Cesena (Serie C)
Antonini Čulina, Padova (Serie C)
Šime Gregov, Seregno (Serie D)
 

SVAKODNEVICA

Kauč, balkon, krevet. I tako svaki dan. Nekad se malo istrčim ulicom, tek toliko da malo protegnem noge
 

Iran najteže, Norveška najljepše iskustvo

Gregov je karijeru počeo u Sv. Mihovilu iz kojeg je došao u Zadar. Dres kluba sa Stanova nosio je do 2011. godine, s time da je u međuvremenu odradio posudbu Raštanima. Bio je potom u Velebitu iz Benkovca, Hrvatskom dragovoljcu, Istri 1961, slovenskim prvoligašima Krškom i Kopru, a u ljeto 2017. stigao je u norveški prvoligaš Viking iz Stavangera. Odlazi potom dva mjeseca u Iran, iz kojeg seli u Treću ligu (Kurilovec), zatim je ponovno član HD-a, a u Italiji je od prošlog ljeta.
– Iran mi je bilo najteže iskustvo. Odigrao sam jednu utakmicu i odlučio otići. Nisam se tamo snašao. Riječ je o potpuno drugoj kulturi i jedva sam čekao otići – objašnjava Gregov. Zato mu je Norveška ostala u lijepom sjećanju.
– Rezultatski nije bilo dobro jer smo ispali iz Prve lige. Međutim, ta polusezona u Norveškoj je nešto što ću pamtiti. Tamo je sve uređeno, od kluba, grada u kojem živite, do zapravo cijele države. Možete slobodno ostaviti otvorena vrata stana, ili ne zaključavati bicikl. Tako kako ste ih ostavili tako će vas i dočekati. Žao mi je što barem malo duže nisam ostao tamo.
 
 

Tužna sudbina Zadra

Gregov prati i što se događa sa Zadrom.
– Teško je vjerovati da je klub pred stečajem. Svima nama koji smo jedno vrijeme bili dio kluba takve najave teško padaju. Zadar u svakom smislu ima veliki nogometni potencijal, od igračke baze do razvijenog turizma koji donosi dosta novca. To su sve odlični temelji, ali nažalost očito nedovoljni za Prvu ligu.
 

Maski ni za lijek

Trgovine su u Lissoneu dobro opskrbljene, no dviju stvari nema ni za lijek.
– Zaštitne maske i sredstva za dezinfekciju ruku se nigdje ne mogu nabaviti. To se rasprodalo čim se virus pojavio. Bilo je situacija da se jedna bočica za dezinfekciju preprodavala za 20-30 eura. Sada više nema ni toga. Sve je otišlo.