Raspada se sve više brakova

 "Povijest i rad čovjeka odvija se preko braka i obitelji"  naziv  je tribine na kojoj je izlaganje o toj temi održao zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Susret je u petak 15. veljače u dvorani Kneževe palače u Zadru  organiziralo Obiteljsko savjetovalište Caritasa Zadarske nadbiskupije  povodom Međunarodnog tjedna braka. Svi prisutni izrazili su potrebu  da se tema braka češće aktualizira u javnosti na takvim susretima te je na  prijedlog prisutnih i uz poticaj nadbiskupa Puljića, Caritasu predloženo  da se svaki mjesec organizira tribina o braku s raznim prigodnim temama o obitelji. Upozoreno je na pošast razvoda brakova, do čega dolazi i u  kršćanskim obiteljima. Mladen Klanac, voditelj Obiteljskog savjetovališta, iz svoga svakodnevnog rada s brojnim strankama rekao je da treba i  preventivno djelovati.
 Velik broj razvoda
 – Velik broj ljudi se rastavlja. Dolaze mi osobe koje su samo par mjeseci su u braku i već se rastavljaju, do onih koji imaju 80 godina života i rastavljaju se. Imamo taj raspon od prvog mjeseca u braku do kraja života,  rastava je sve zahvatila, upozorio je Klanac. 
 – Ova zabrinutost je opravdana. To nije hrvatski specifikum, nego europski i svjetski. Postoje zabrinjavajuće situacije i ljudi ne znaju kako  izaći iz problema, rekao je mons. Puljić, istaknuvši potrebu veće povezanosti uz otajstvo braka.
 – Ne pristupamo stvarnosti braka s očima vjere, s otajstvom onoga što  jesmo. Samim činom braka sudjelujemo u Božjem otajstvu. Što smo više  toga svjesni, to smo više kadri oduprijeti se napastima i problemima koji  dovedu ljude da ne mogu dalje. Za biti svjestan otajstva, treba imati vremena za molitvu i za razmišljanje jednoga supružnika o drugome. Što su  više povezani, što se više razumiju, mogu se oduprijeti. Početak je da postanemo svjesni onoga što jesmo, najprije kao vjernici. Da budem svjestan, ja sam dijete Božje. Bog me pomazao, pokrstio. Što sam više toga  svjestan, kadriji sam boriti se s problemima života. Kad čovjek nije imun,  brzo podlegne virusima i bolestima i teško se hrvati, upozorio je mons.  Puljić. Svakoga jutra u kapeli Nadbiskupskog doma gdje slavi misu,  mons. Puljić prikazuje misu za drugu potrebu. Svake srijede nakana je da  moli za obitelji.
 Realnost kao izazov u bračnom životu
 – Izazov obitelji je u tome što od onoga zaljubljeničkog zanosa gdje se  problemi uopće ne vide, dođeš u realnost života. Ako nisi već poučen ili  spreman iz tih problema hrvati se s patnjama, onda se brak može poljuljati. Blago tebi ako imaš vjere, volju, znanja hrvati se i razgovarati sa supružnikom. Onda je lakše. Razgovor je jako važan za rast obitelji, za  učvršćenje, pomirenje, pomoć, istaknuo je mons. Puljić. 
Crkveni pravnik Marin Batur rekao je da je na crkvenim sudovima jedan od glavnih razloga proglašenja ništavosti ženidbe, zbog čega se kaže  'Vas dvoje niste sklopili valjano ženidbu', problem emocionalne nezrelosti zaručnika. 
 – Dakle, o tome se radi. Da ljudi više nisu sposobni nositi bitne obveze  u ženidbi. Njihova veza iskri, puca, turbulencije, ovisnost o roditeljima i  odbijaju se međusobno. Zatim, ne živimo u društvu u kojem su prihvatljive evanđeoske vrijednosti koje Crkva propovijeda kad su u pitanju  brak i obitelj: predbračna čistoća, otvorenost životu,zaštita nerođenog  života. Ako se mladima to propovijeda, postajete nepopularni, a oni koji  se za to zalažu bivaju izrugani. Ali, ako čovjek živi suprotno tim evanđeoskim vrijednostima koje nisu protokolarna stvar ili pozitivna odredba  koje se mogu mijenjati prema vlastitom nahođenju, onda on narušava u  sebi Bogom dano dostojanstvo te postaje nesposoban nositi teret i zahtjeve braka, upozorio je don Marin. Prijedlog rješenja teškoća papa Franjo izrekao je i u nagovoru Rimskoj roti, na otvorenju nove sudske godine. Osim bliže neposredne priprave koju zaručnici imaju na zaručničkom tečaju za brak, papa često spominje i trajnu pripravu za  brak.
 Potrebno je živjeti vjeru
 – U braku i obitelji nije riješeno sve na početku. Bračni život ne može  se svesti na protokolarne pripreme pred vjenčanje, a to je ono što  nažalost u većini slučajeva činimo. Moramo vjeru stvarno živjeti, disati u  sebi čisti zrak vjere, da zbilja budemo vjernici, ne samo po tradiciji i kulturološki. Bez zdrave obitelji, ne samo da nema zdravog civilnog društva,  nego nema zdrave Crkve. Jer mi posvećeni službenici dolazimo iz obitelji. Ako obitelj postaje nestabilna struktura i Crkva će biti poljuljana,  poručio je don Marin Batur. 
Na tribini je sudjelovao i Božidar Longin, župan Zadarske županije. I  župan se uključio u razgovor sugrađana, rekavši da su najvažniji faktori  obitelj i poštovanje. 
 – Prvi problem mladima u braku postaje nepremostiv. Jaki smo onoliko koliko iza nas stoji obitelj, koliko je moja obitelj jaka, moja druga polovica. Svu moju snagu koju crpim za svakodnevne probleme na koje  nailazim, crpim iz svoje obitelji, rekao je župan Longin, poželjevši "kada  bi se barem poštivalo zajedništvo, okupljanje za obiteljskim stolom". 
 – Čovjeku je za razvoj potreban drugi čovjek da bi preživio i postao  svoj. Za razgovor s drugima preduvjeti su odlike poput empatije, uživjeti  se u situaciju drugoga, poštovanja kojim pokazuje svoje povjerenje prema drugima te autentičnost, biti slobodan i svoj. Problem našega doba je  što nema istinske komunikacije. Mnogo se govori, ali malo se kaže. Ljudi  se često sastaju, ali malo povezuju. Događa se dijalog bez volje, razgovor  bez dubine, riječi bez osjećaja. A dijalog je susret dviju duša. To je profinjena ravnoteža, bez oporbe i dokazivanja kada se grade mostovi kojima  kruži dah života, različitosti, pluralizma i bogatstva, poručio je mons.  Puljić u svom izlaganju, istaknuvši veliku potrebu i značaj komunikacije  između supružnika i u obitelji. 
 – Što se više trudimo voditi iskren dijalog, to smo i sami bogatiji. Dijalog nas odgaja i obrazuje. Čini nas osjetljivijima i slobodnijima priopćiti,  slušati i ponizno pitati. Učiti, vidjeti i reći. Kad sam spreman vidjeti i revan zapaziti, onda postajem pronicav otkrivati i voljan nešto učiti. To me  onda čisti od mojih stereotipa, predrasuda i krivih sudova. Gledati u lice i  osjetiti raspoloženje. Čitati čuvstva i otkrivati poruke koje se ne izriču riječima. To je zapravo imati osjećaj za drugoga i voditi konstruktivan dijalog. Oči, čelo, bore i smiješak. Ruke i dah, glas i stas. Sve to govori prije  negoli dijalog i započne. Ako je čovjek u dijalogu toga svjestan, te se pri  tom ponaša obazrivo i sa strahopoštovanjem, on tada pomaže sugovorniku, shvaća ga i prihvaća. Dijalog nije prigoda za upotrebu maske profesionalca. U iskrenom dijalogu ljudi su naravni i spontani. Čak ih ni  provokacije ne zbunjuju. To je umijeće dijaloga na dvosmjernoj ulici govora i slušanja, poručio je nadbiskup Puljić.