“Prošlost Zadra” je projekt na kojem rade najbolji poznavatelji problematike

Početkom je prošlog tjedna predstavljena četvrta knjiga iz serije “Prošlost Zadra”. Na četvrtu se knjigu koja nosi naslov “Zadar za austrijske uprave” i s različitih očišta znanstveno obrađuje povijest Zadra od 1797. do 1918. godine čekalo 25 godina. Izdavač je ove knjige Matica hrvatska, ogranak u Zadru. Njezini su autori Šime Peričić, Marija Stagličić, Antun Travirka, Zvjezdana Rados i Glorija Rabac-Čondrić, a članovi uredništva Šime Batović, Stijepo Obad, Šime Peričić, pokojni Ivo Petricioli, te Antun Travirka. Upravo je profesor Travirka, ujedno grafički i likovni urednik knjige, prošlog utorka pred, do posljednjeg mjesta ispunjenom dvoranom zadarskog Matičina ogranka, knjigu predstavio javnosti. Stoga s njime razgovaramo o novoj knjizi iz serije “Prošlost Zadra”.
Brojni razlozi za 25 godina čekanja
Na predstavljanju ste knjige kazali i u njezinom predgovoru napisali kako je ova serija najveći izdavački pothvat u Zadru. Zašto držite da je tomu tako?
– “Prošlost Zadra” nesumnjivo je jedan od najznačajnijih i najzahtjevnijih, pa onda i najvećih izdavačkih projekata zadarskog izdavaštva. Zamišljen je kao pet opsežnih i velikih knjiga, a nije isključeno da će za dvadeseto stoljeće zbog opsega i kompleksnosti građe trebati dvije knjige. U projekt su od početaka uključeni najbolji poznavatelji problematike koja se obrađuje, najbolji povjesničari, povjesničari umjetnosti, najbolji povjesničari književnosti… Uostalom u njemu su do sada sudjelovali akademici Ivo Petricioli, Tomislav Raukar, Franjo Švelec i Mate Suić, veliki znanstvenici kao dr. sc. Nada Klaić, dr. sc. Dinko Foretić i dr. sc. Šime Peričić. Nažalost, čitav projekt dugo traje, ali pri tomu valja imati na umu da ovakvi i slični projekti inače dugo traju.
Ukupna je zadarska javnost na četvrtu knjigu “Prošlosti Zadra” čekala punih 25 godina. Zašto?
– Kao što sam i na predstavljanju knjige kazao, razlozi su brojni i raznoliki. Posljednja je knjiga prije ove, treća, koja obuhvaća prošlost Zadra pod mletačkom upravom, izdana 1987. godine. Uredništvo za četvrtu knjigu je određeno tek pred rat 1988. i 1989. godine, a tad je osmišljena i koncepcija prema kojoj su na knjizi trebala raditi četiri autora. Ja sam, naime, kao peti autor adoptiran tek kasnije. Uslijedio je Domovinski rat i razdoblje poraća i poratne neimaštine. Svakodnevica tog vremena je nametala druge prioritete. Među razlozima zbog kojih se četvrtu knjigu “Prošlosti Zadra” toliko čekalo svakako treba spomenuti i činjenicu kako je građa koju je valjalo obraditi vrlo kompleksna i opsežna, te kako za istraživanje 19. stoljeća, o kojem se ovdje uglavnom radi, postoji neusporedivo više izvora. S druge strane postoje i brojni subjektivni razlozi koji su utjecali na to da četvrtu knjigu čekamo 25 godina.
Bogatstvo mišljenja
Na predstavljanju knjige ste također govorili o oblikovanju sadržaja knjige kao pet zasebnih studija, što u prethodnim knjigama ove serije nije bio slučaj. Zašto ste se odlučili za takvu metodu?
– Apsolutno sam bio protiv miješanja tekstova, metode koja je bila prakticirana u drugoj i trećoj knjizi iz serije “Prošlost Zadra”. Naime, dok je to za II. svezak, Zadar u srednjem vijeku još i funkcioniralo, već u trećoj knjizi koja se bavi poviješću Zadra pod mletačkom upravom, po mom je sudu, miješanje i stapanje tekstova Tomislava Raukara, Ive Petriciolija, Franje Šveleca i Šime Peričića izazivalo znatne poteškoće. Stvaranje jedinstvenog teksta iz četiri različita značilo je pokušaj dosljednog unificiranja istraživačkog pristupa, kao i stvaranja jedinstvenog stava koji bi prožeo zajednički tekst. Takav koncept zasigurno osiromašuje bogatstvo mišljenja i načina pristupa problematici, a zbog jedinstva teksta reducira se i niz detalja i zanimljivih činjenica koje u sebi sadržavaju pojedinačne studije. Različiti autori o jednom te istom problemu mogu imati sasvim različita mišljenja, a prilikom svođenja na jedinstveni tekst mnogo se toga gubi. Pisanje neke idealne, objektivne povijesti koja će zadovoljiti prosječno razmišljanje unaprijed je propala stvar. O tome svjedoči pokušaj izdavanja povijesti svijeta što ga je ranih šezdesetih godina pokrenuo UNESCO, a da ne govorimo o zajedničkim izdanjima “kolektiva znanstvenika” u Sovjetskom Savezu i njegovim trabantskim zemljama.
Budući da je u rad na četvrtoj knjizi bilo uključeno još više autora, a izvori, sačuvana građa i slikovna dokumentacija bitno je obimnija i bogatija, problem postaje tim veći. Meni je sasvim razumljivo i prihvatljivo, dapače znanstveno intrigantno, što različiti pisci imaju različita mišljenja o istoj stvari. Vjerujem da će ovaj problem posebno doći do izražaja pri radu na petoj knjizi koja će obuhvatiti dvadeseto stoljeće. Profesor dr. sc. Šime Batović, kao glavni urednik, te predsjednik zadarskog ogranka Matice, kao i izdavački savjet bili su istog mišljenja, pa sam se, prihvaćajući se zadatka odlučio da četvrtu knjigu čini pet odvojenih studija.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU