Prioritet pronaći preživjele jedinke najvećeg mediteranskog školjkaša

I u području zadarskoga akvatorija bolest je poharala perisku, najvećeg mediteranskog školjkaša i jednog od najvećih na svijetu. Ovaj školjkaš, sredozemni endem, gotovo preko noći nestaje iz Jadrana, pa tako i iz zadarskog podmorja. Situacija je alarmantna i zahtijeva hitne mjere za spas periske, poznate i pod nazivom lostura, upozorava znanstveni tim s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru u sastavu doc. dr. sc. Tomislav Šarić, doc. dr. sc. Ivan Župan, izv. prof. dr. sc. Bosiljka Mustać, dr. sc. Bruna Petani i doc. dr. sc. Zoran Šikić.

Situacija se pogoršava svakim danom
– Periska je još od početka devedesetih godina zaštićeni školjkaš jer su je svojevremeno ljudi masovno izlovljavali, kako zbog konzumacije, tako i zbog ukrasne školjke. Nakon što se posljednjih godina njena populacija u hrvatskom Jadranu obnovila, sada je ovaj školjkaš napadnut od dva uzročnika bolesti i prijeti mu izumiranje, kaže doc. dr. sc. Tomislav Šarić, te objašnjava da je riječ o parazitu Haplosporidium pinnae koji, što je zanimljivo, nije bio zabilježen do pojave smrtnosti periski. Drugi uzročnik pomora periski je bakterija iz roda Mycobacterium.
– Činjenica da dva različita uzročnika izazivaju istu razinu smrtnosti na različitim lokacijama, upućuje na pretpostavku da postoji još neki primarni uzročnik bolesti. Naime, kad jedinka oslabi taj uzročnik daje mogućnost drugima da je napadnu, pojašnjava dr. sc. Šarić, te naglašava kako je masovna smrtnost periske u hrvatskom Jadranu započela u proljeće prošle godine.
O koliko je brzom i masovnom ugibanju riječ, objašnjava doc. dr. sc. Ivan Župan.

»Građani ne bi smjeli dirati periske niti ih vaditi iz mora, a jesu li žive ili uginule može se zaključiti zamahom ruke. Time će se potaknuti strujanje mora i živi školjkaš će se zatvoriti u svojoj ljušturi«
Tomislav ŠARIĆ

– Masovna smrtnost periski primijećena je u rujnu 2016. godine u jugoistočnoj Španjolskoj i od tada se smrtnost proširila cjelokupnom sredozemnom obalom Španjolske, te je zahvatila i podmorje drugih država – Francuske, Italije, Grčke, Cipra, Crne Gore, a među posljednjima je Hrvatska, kaže doc. dr. sc. Ivan Župan, te dodaje kako, prema dosad poznatim podacima, jedino još sjeverni Jadran nije zahvaćen masovnom smrtnošću.
– Nakon što su prva masovna uginuća primijećena na proljeće prošle godine na samom jugu u okolici Dubrovnika, u narednim mjesecima smrtnost se ubrzano proširila Jadranom, zahvaćajući brže vanjski dio mora, a sporije unutarnji, kaže doc. dr. sc. Ivan Župan, dodajući da je tako do pomora periski najprije dolazilo kod pučinskih otoka.
Na zadarskom području, doznajemo dalje, najprije je početkom kolovoza mortalitet zabilježen na područjima oko Dugog otoka, a zatim oko Iža, Premude, Silbe, Vrgade i Pašmana. Na mnogim od tih lokacija u kratkom razdoblju nastupio je potpuni pomor periski. Posljednja dva mjeseca uginuća su zahvatila i obalu kopnenog dijela Zadarske županije, od Pakoštana do Zadra. Situacija se pogoršava svakim danom i nažalost nema razloga za optimizam.

Građani mogu pripomoći
Na pitanje što se može učiniti za spas periske, zadarski znanstvenici složni su u odgovoru da se malo toga može poduzeti. Ipak, prioritet u nastaloj situaciji jest pronaći preživjele jedinke koje su iz nekog razloga otporne na bolest, a koje bi eventualno bile u stanju izvršiti mrijest i obnoviti populaciju.
– Važno je, dakle, pronaći preživjele periske na lokacijama gdje je došlo do pomora, kaže izv. prof. dr. sc. Bosiljka Mustać, izražavajući bojazan da će i sjevernojadranska područja, do kojih za sada bolest, kako se vjeruje, nije stigla, također biti zahvaćena, a predviđanja su da bi se to moglo dogoditi već do ovoga ljeta.
– Periske su odlični filtratori mora, pridonose čistoći i bistrini morske vode, a osim toga one su često jedini čvrsti supstrat na pjeskovitom dnu, pa njihova ljuštura izvana služi različitim organizmima kao stanište, dok se unutar ljuštura nalaze dvije vrste rakova koji s periskom žive u simbiozi, kaže izv. prof. dr. Bosiljka Mustać.
Periske, doznajemo još, mogu živjeti i do pedeset godina, u prvoj godini života narastu od 10 do 15 centimetara, a tijekom života mogu narasti i do 120 cm. Mogu živjeti na različitim staništima, a kod nas najčešće nastanjuju pjeskovito dno, te livade morskih cvjetnica. Oko jedne trećine školjkaša je zakopano u morsko dno.
I sami građani mogu pripomoći da se pronađu preostale žive periske, te takve lokacije (po mogućnosti i geografske koordinate) na kojima su opazili periske, uključujući informacije o prisutnosti uginulih jedinki te fotografije.mogu dojaviti Ministarstvu zaštite okoliša i energetike putem elektronske pošte: [email protected]
– Naravno, građani ih ne bi smjeli dirati niti vaditi iz mora, a jesu li žive ili uginule može se zaključiti zamahom ruke. Time će se potaknuti strujanje mora i živi školjkaš će se zatvoriti u svojoj ljušturi, kaže još dr. sc. Tomislav Šarić.

NA LIVADAMA MORSKIH CVJETNICA
Periske mogu živjeti i do pedeset godina. U prvoj godini života narastu od 10 do 15 centimetara, a tijekom života mogu narasti i do 120 cm. Mogu živjeti na različitim staništima, a kod nas najčešće nastanjuju pjeskovito dno, te livade morskih cvjetnica