Pjesme u čast te ljudske čarolije – ljubavi

 »Ljubav ne umire« naziv je desete po redu zbirke pjesama zadarskog pjesnika Jose Štuline, a koja je promovirana u četvrtak navečer u Znanstvenoj knjižnici pred prepunom dvoranom prijatelja i štovatelja riječi i djela gospodina Štuline.
– Do sada sam objavio 489 pjesama i 220 haikua. Inspiraciju za pjesme crpim u svojim Poljicima, miru, tišini, kad sam sam uz more, u vrtu, u maslinama, vinogradu, ali i uz obitelj i s prijateljima. Uglavnom kad ne želim misliti na probleme, mislim na ljepše stvari i onda one pokušavam s ljubavlju prenijeti u pjesme. To mi je veliko zadovoljstvo, rekao je Joso Štulina, dodavši kako je ovo deseta zbirka, a jedanaestu ima već spremnu.
Inače, na promociji knjige sudjelovali su i Miro Grubić, ravnatelj Znanstvene knjižnice, Tomislav Marijan Bilosnić, Gabrijela Meštrović Maštruko te Lada Šokota.
– Naravno da nisam niti u snu pomišljao da će sklonost pisanju poezije postati moja strast, moja ljubav, moj najdraži hobi i da će toliko dugo trajati. Tko je mogao zamisliti da ću jednom, a to se događa danas, proslaviti izdavanje svoje desete zbirke pjesama, kojoj sam zbog toga što sam najčešće pjevao o ljubavi, u čast te ljudske čarolije i dao naziv »Ljubav ne umire«, napisao je u prologu sam autor Štulina. Istaknuo je kako kroz pjesmu kaže ono što se ustručavao ili bojao reći, bilo o ljubavi, o susretima s prirodom, društvenoj zbilji, prijateljima, zavičaju, o nečem imaginarnom, te je na kraju postao glasni ovisnik koji se ovoga izbora, ovog stila života ne može i ne želi odreći.
– Zbirka je sadržajno gotovo identična prethodnima. U nekima od njih više sam teksta posvetio društvenoj zbilji zbog osjećaja potrebe da i sam doprinesem da se ista promijeni nabolje. Međutim, na moje razočaranje stvari samo idu na gore, tako da je iluzorno svako daljnje trošenje papira u tu svrhu. Taj okvir se, na žalost, ne mijenja, nego ga oni čija je to dužnost žele mijenjati, ma što god ja pisao o tome. Dno je davno dotaknuto s vrlo dobrim izgledima da kroz njega propadnemo u razočaravajući bezdan. Ipak, nisam mogao zaobići dvije do užasa gadljive afere zbog kojih mi čitatelji, nadam se, neće zamjeriti, pojašnjava autor u prologu te se zahvaljuje svima koji su bili uz njega na podršci.