Pjesme koje opisuju nježnu ženu: optimističnu, diskretnu i nenametljivu

Zbirka »Rukoveti ljubavi« je nešto poput lirskog dnevnika. Lijepo je ostaviti trag u vremenu u kojem smo živjeli, vjerovali, nadali se, sanjali, čekali….istaknula je profesorica hrvatskog jezika Elvira Katić, recezentica knjige novoga lica na zadarskoj književnoj sceni – Anke Zekanović. Predstavljanje je održano prekjučer u Gradskoj knjižnici Zadar, a događanju je prisustvovalo skoro stotinu uzvanika. O prvoj su autoričinoj knjizi govorili i profesorica likovne umjetnosti Natali Miletić, koja je bila moderatorica kao i glumica Milena Dundov koja je nadahnuto i vrlo sugestivno pročitala nekoliko pjesama.
​Prva zbirka pjesama
– »Rukoveti ljubavi« prva je zbirka pjesama Anke Zekanović koja se sa svojih šezdeset šest pjesama raspoređenih u tri ciklusa dotiče raznih tema iz života, ne samo onih iz njenog vlastitog, već progovara i o onome što je svima nama zajedničko, obraćajući se, prije svega, odrasloj publici ne zaboravljajući ni one mlađe, posvetivši i prilagodivši nekoliko pjesama i njima, naglasila je Miletić.
Kao gošća večeri jednu je svoju pjesmu pročitala i autoričina unuka Patricia Joza, potvrdivši onu poznatu da jabuka ne pada daleko od stabla.
– Vođena inspiracijom Anka Zekanović istkala je svoje poetsko štivo tražeći na tom putu boje u koje će obući stihove, igrajući se rimom, ritmikom… U njezinim pjesmama sve poskakuje, lepršaju riječi, boje, mirisi. Puno sinestezije u njima doprinosi da lirske slike pred našim očima djeluju dopadljivo, neobično, a opipljivo. Njezin je jezik pitak, a daleko najuspjelije pjesme pronalaze se u središnjem dijelu zbirke zbog autobigrafičnosti teksta. Poezija kojom progovara po svemu je svjetovna, a rječnik protkan jednostavnim riječima u osnovnom značenju. U njima nema prejake metaforičnosti niti simbolike, ali to ne umanjuje njihovu »težinu« jer upravo su te riječi dostojne i dovoljne za prikazati nam svu ljepotu življenja u skladu s prirodom i svojim emotivnim stanjima, pročitala je dio svoje recenzije Katić te dodala kako nas Zekanović često nostalgično vodi u svoj svijet intime, otvarajući jednu po jednu stanicu zatočenih sjećanja i emocija.
​Ogoljujući stihovi
– Radi o pjesmama vrlo bogatim raznim utiscima, vrlo osobnim i ogoljujućim stihovima, o pjesništvu koje nam pruža okusom neko novo čitalačko iskustvo. Sa stihovima Anke Zekanović lako se je identificirati. Hodati stazama njezine poezije zanimljiva je i lijepa avantura u kojoj vas ne čekaju oluje i ponori, nego fino istkano pletivo života kojim ona komunicira s čitateljem, pa i onda kad su teme manje fine, iako je takvih malo. Svojom specifičnom stihovnom lirikom oblikovala je identitet svoga lirskog subjekta – nježne žene koja svemu oko sebe pjeva optimistično, diskretno, nenametljivo, ponizno, ženstveno, zaključila je Katić.