Panika i kršćanstvo

Panika. Iznenadni strah od nepoznatog. Misterij širenja bolesti bez jasno ocrtanih granica. Sužavanje slobode kretanja, nelagoda suženog prostora, nelagoda od ljudi, nelagoda od straha, nepripremljeni um za nepoznato.
Može li se strah nadići, može li se panika nadvladati? Moj put je poniranje u dubine. Tko sam u dubinama? Od kojih elemenata se sastojim? Što stoji u mome centru, iz čega sve poniče i raste? Ja sam i tijelo, ja sam i duša-um, ja sam i duh. Iz moga duha raste i moja duša i moje tijelo. Moj duh kojega pokreće Duh Sveti, Duh Isusa Krista Uskrsloga nadlilazi paniku, utrnjuje strah, oživljuje slobodu koju je suzio strah od nepoznatoga.
Kršćanstvo se ne opredjeljuje. Kršćanstvo ne zauzima stavove. Kršćanstvo ne dijeli ljude na mi – oni. Kršćanstvo naprosto jest. Kršćanstvo je za čovjeka svakoga, za čovjeka posebnoga i drukčijega. Kršćanstvo nema ideju o čovjeku. Kršćanstvo je stanje sile, snage Duha Svetoga koje djeluje u ljubavi.
Sebičnost mijenja sve, ljubav prihvaća. Kršćanstvo je stanje zdravlja, slobode i spašenosti. Kada se napada tijelo, kada sahne duša, um, potpuni čovjek ostaje kao duh koji daje zdravlje i duši, umu i tijelu. Duh je slobodan, neukalupljen, duh je u temelju svakoga čovjeka.
Divna medicina, zauzeta znanost olakšava čovjeku nadilaziti i bolest i uhapšenu slobodu zatvorenu u uske labirinte.
U Živomu Bogu oživljuje se umorni duh. Zato je meni kao kršćaninu bolest bačena rukavica mojoj vjeri. U ovoj točki kršćanstvo stoji ili kršćanstvo pada.