OD VRATA DO VRATA Timo Santini godinu i pol dana uzalud čeka odštetu za požar u masliniku

U noći 22. kolovoza 2017. godine u Turnju je zbog jake bure  cijelu noć vladao pravi požarni pakao. Vatrena stihija je zahvatila veliki  prostor i na nekoliko mjesta približila se kućama i gospodarskim objektima. Osim šume i niskog raslinja izgorjeli su voćnjaci, maslinici.

Sve zapelo u ministarstvu
Božidar Longin, župan Zadarske županije, nakon vatrene stihije 8. rujna 2017. za Općinu Sv. Filip i Jakov proglasio je stanje elementarne nepogode.
– Na terenu zvanom Lokvenjak iznad Turnja izgorjelo mi je 60 maslina  starosti od 60 do 100 godina. Iako se višegodišnje štete mjere u iznosu od  preko 100 tisuća kuna zatražio sam tek tisuću eura, odnosno 7.400 kuna,  i to za platiti sječu i obnovu maslina. Vjerovali ili ne, do danas, nisam dobio ni lipe odštete, požalio se Timo Santini iz Turnja, dodajući kako se  uzalud nadao.
– Sve je zapelo u ministarstvu, gdje li već, tko će ga znati. Malom čovjeku dati obećanje po narodnu je obećanje ludom radovanje. Vozaju me  tamo-ovamo kao da sam neki mulac, a ne čovjek u sedmom desetljeću  života, kao, nemam OPG. A što smo mi ostali bez OPG-a, maslinari drugog reda, vidno rezigniran govori Santini.
Teren je površine 8.700 metara četvornih i ravnomjerno je podijeljen  na trojicu braće, Timu, Slavka i Nenada Santinija.

Tražio minimalnu odštetu
– Osim mojih 60 stabala velike štete su pretrpjela braća Slavko i Nenad.  Međutim, oni su, priznajem, bili mudriji i pametniji. Zbog mirnog sna i  očuvanja zdravlja nisu ni htjeli tražiti nadoknadu za štetu. Svaka im čast,  i ja sam tako trebao, ali sad, zbog izgubljenih živaca i strpljenja ne želim  odustati, kazao je Santini dodajući kako je čovjek u zasluženoj mirovini,  a već se preko godinu dana poput Don Quijotea bori protiv vjetrenjača,  odnosno protiv labirinta hrvatske birokracije.
– Da nije istinito, bilo bi to zaista smiješno, zaključuje 68-godišnji Timo  Santini.
Postavlja se pitanje čemu uopće obavljati opsežan posao na procjeni  šteta od elementarne nepogode, koje provode općinska ili gradska povjerenstva, zatim županijska i naposljetku državno povjerenstvo.
– Štetu sam uredno prijavio u Općini Sv. Filip i Jakov te sam nakon pola  godine čekanja zatražio da mi isplate minimalnu štetu, jer sam čuo kako  je do tada poneke država isplatila, a što sam onda ja, zapitao se Timo,  dodajući kako su ga u općinskoj upravi lijepo primili i saslušali, popio je,  kaže, i kavu.
– Na lijep i kulturan način sam primljen, lijepo smo popričali,  međutim što mi to koristi kad mi rekoše da se obratim u Zadarsku županiju. Županija mi lijepo kaže da se obratim u Zagreb, da su oni nadležni i  daju mi kontakt, broj telefona da zovem Ministarstvo poljoprivrede, sektor poljoprivrede i šumarstva, prepričava Santini.
– Od tada se s ministarstvom igram mačke i miša, uzalud, jada se Turanjac.
Postoji naknada štete iz europskih fondova. Da bi proizvođač ostvario  potporu, najprije mora u cijelosti sanirati vlastitim ili kreditnim sredstvima tu štetu i tek potom preko natječaja zatražiti povrat tih sredstava.

Mogu samo plakati
– Što mi to pomaže kad nemam OPG, mogu samo plakati. Doduše,  raspitivao sam se za sredstva iz EU fondova ali je ta mjera, kažu, zbog  natječaja i pravilnika dobrano komplicirana. A ja samo pokušavam sanirati masline, izgubljeni proizvodni potencijal narušen elementarnom  nepogodom, katastrofalnim požarom. Želim i dalje u kući imati vlastiti  ljekoviti proizvod, maslinovo ulje, da znam što koristim, poželio je Santini.
A, sa Santinijevog maslinika na Lokvenjaku pogled puca na Pašmanski  kanal i otoke. Opožarene masline su popilane na oko pola metra visine, i  sve su pune mladica.
– Do kada mi je pokojni otac bio živ ovo je bio najbolji maslinik u Turnju i šire, pitajte ljude. Da masline nije zahvatio požar sad bih od 60 maslina imao barem 150 ili 200 litara maslinovog ulja godišnje. Dok se masline oporave trebat će još barem pet ili šest godina, a ti Timo pokraj svojih maslina i dalje kupuj maslinovo ulje, govori Santini.