RTL PONEDJELJKOM NAVEČER – FILMSKI PROGRAM ZA LJUDE SMANJENE INTELIGENCIJE
Iskreno, program sve tri televizije sve je gori i gori, a pogotovo onaj dviju privatnih tv-kuća. Reality showovi, turske sapunice, a filmovi – da te Bog sačuva. Ovoga ponedeljka RTL TV je odlučila zabaviti intelektualnu kremu svoje publike s jednim zgodnim akcijskim filmom u kojem glavnu ulogu glumi priznati karakterni glumac s imenom Chuck Norris. On ide u Vijetnam osloboditi zarobljene američke vojnike kao i u stotinjak sličnih američkih filmova do sada. Bori se protiv komunjara i mrzitelja demokracije i Amerike općenito, a oko glave ima zavezanu lijepu zelenu maramu da mu ruse kose ne padaju preko nišana puške. Chuck ne dozvoljava da se neprijatelji previše razmašu već ih prvo, za početak, desetak pobije golim rukama, stotinjak sredi hladnim oružjem, a tisućinjak pomoću vatrene sile. Ono što je preživjelo eliminira s bacačem plamena koji mu se zgodno nađe pri ruci, oslobodi zarobljene i svi su sretni i zadovoljni, a i mi smo nekako spokojniji kada znamo da svjetski mir čuva takav tip kao što je naš Chuck. Film se zove “Nestali u akciji II”, što znači da postoji i prvi dio koji, nažalost, nisam gledao. Kako sam to mogao propustiti? Život mi je nekako prazan.
HRT1 – SVAKI DAN UJUTRO – ZABAVNI PROGRAM ZA LJUDE SMANJENE INTELIGENCIJE
Kao i u mnogim drugim zemljama diljem svijeta i u Americi ima jako puno glupih, primitivnih i neobrazovanih ljudi. Naravno, takvi neće na TV-u gledati “Pola ure kulture”, “Fotografija u Hrvatskoj” ili neki dokumentarac kojeg je “odabrao Đelo Hadžiselimović”. Ne, takvi gledaju sapunice, realityje, narodnjake, a osobito vole Oprah. Sada, nemam ja ništa protiv dotične. Namlatila je gomilu para na račun dokonih budala i što je briga. Ono što je mene briga, to je spoznaja da nas HRT-ovi urednici smatraju retardiranima i godinama nam serviraju njenu seriju koja ima nekoliko tisuća epizoda i koju ćemo, izgleda, morati gledati do smrti.
A dosta je pogledati nekoliko minuta pa da vam se zgadi. Svi su nešto – čas tužni, čas egzaltirani i svako malo padaju u afan. A trebate vidjeti taj trenutak kada ona, koja je bezobrazno bogata, dijeli neke đinđe, a publika doživljaja masovni orgazam. Kažem vam ja – emisija za budale.
NIKAD KRAJA GLUPOSTIMA
Imam ja jednu susjedu, što bi rekao narod – “ludu ko kupus”. Viri iza prozora svoga prizemnog stana i čeka kada će nekom nešto dobaciti, izvikati se na nekoga i slično. I kako s takvima izaći na kraj i ne slušati njihovo kričanje i histeriziranje? Najbolje je ignorirati ih, jer je evidentno da ih onda manje čuješ. Tako bi trebalo i sa Zdravkom Mamićem koji ne odustaje od pojavljivanja u medijima, a ovaj put vezano, zamislite, uz Euroligu. On, naime još ne odustaje od nje i nešto najavljuje, a ja ću vam reći što će ostati od njegovih najava. Lijepo će izgubiti od nekog tamo istočnog kluba, upast će po sili zakona u kup UEFA, fantazirat će o “prezimljavanju u Europi” (kako im se više ne gadi to spominjati?), prijetiti neopozivom ostavkom, a kada na kraju ispadnu iz svega, pravit će se da ništa nije bilo i obećavati da će dogodine biti bolje.
Ove su godine (kao i svaki put, uostalom) za protivnika dobili jednu poznatu i favoriziranu ekipu koja se zove Nefthci Bacu i dolazi iz Azerbejdžana ili neke slične nogometne velesile. Kažu kako taj klub ima pet Brazilaca, kao da ih i oni nemaju nekoliko (a možete misliti kakva je to klasa koja se prodaje u Azerbejdžan), kako se do tamo dugo i naporno putuje (kao da će ići “stojadinom”, a ne avionom i kao da protivnici neće dugo putovati do Zagreba) i već se traži alibi za poraz. A moglo bi biti zabavno kada ispadnu. Opet će biti smijeha. S hrvatskim klupskim nogometom nikada nije dosadno.
STRAŠNA TRAGEDIJA ZA HRVATSKI SPORT!
Nikada nisam shvatio to fetišističko obožavanje tenisa. Znate li da postoje ljudi koji uzimaju onaj crveni pijesak i njime namjerno isprljaju bijele patike tako da im prijatelji primijete kako su igrali tenis? Osobito me živcira ono brojanje “trideset – ništa”, kao da ne mogu reći “1:0”, ili “3:0”. Pa ona dječica koja sluganski skupljaju lopte… Pa ona publika, dotjerana i ucifrana, kao da su na premijeri baleta…
Ali, dobro. Što sam ono počeo? Da. Već neko vrijeme u svim je informativnim emisijama, najvažnija vijest o tome ima li još naših tenisača na Wimbledonu. To je toliko važno, da je bacilo u sjenu sve ostale sportske i one druge događaje. Počelo je s – “naših tenisača ima toliko i toliko”, nastavilo se s – “naših je ostalo toliko i toliko”, a završilo sa suznim očima i (čudi me da tronuti voditelj nije stavio crnu traku preko rukava) – “nema više naših tenisača na Wimbledonu”. Ide se toliko daleko da se i Mirjana Lučić koja odavno ne živi u Hrvatskoj računa u “naše”, a i svaki je sportaš koji ima neku prababu hrvatskih korijena, automatski “naš predstavnik”. A i ja sam nesretan. Mislio sam ići na godišnji odmor, ali sada odustajem. Kakvog ima smisla i dalje živjeti kada nema naših predstavnika u Wimbledonu”?
[email protected]
najnovije
najčitanije
Hrvatska
ACI MARINA
Najveći lanac marina na Mediteranu nastavio s rastom
Nogomet
BRAZILSKI STOPER
Thiago Silva napušta Chelsea na kraju sezone
Hrvatska
premijer
Plenković: Koalicija s DP-om ne bi ugrozila hrvatski položaj u EU-u
Zadar
NESREĆA
[FOTO] Nesreća kod City Gallerie, auto se zabio u stup
Hrvatska
BRUXELLES
Plenković o proračunu EU-a: “Radi se u budućnosti same Unije”
Zadar
NAŠ ZADAR
Popularna zadarska stranica oduševila snimkom s vjenčanja: ‘Ne bude li mi ovakav pir, neću se udavat’
Crna Kronika
MAKARSKA
Preminula starija žena, policije privela 40-godišnaka koji ju je gurnuo
Zadar
Fra Andrija Bilokapić
Dobitnik županijske Nagrade za životno djelo: ‘Abortus, transrodnost, eutanazija, sve su to bolesti našega društva’
Crna Kronika
Osuđen je
Pijan vrijeđao suprugu, a kasnije tvrdio: “Rekla mi je da imam malo spolovilo i da sam – kit!”
Moda
analiza subotnjeg đira