Nije u zvijezdama zapisana sudbina…

 
Naša sudbina nije zapisana u zvijezdama, već u nama samima,« W. Shakespeare.
Krizantema. Simbol smrti i prolaznosti. Cvijeće koje sada krasi posljednja počivališta naših dragih. Toliko je uvriježena kod nas kao simbol groblja, da na prekrasan buket komentar: joj, ovo je divno, koje je to cvijeće? Nakon odgovora: jedna vrsta krizanteme. Ton glasa gospođe se mijenja, polu korak unazad, sjeta u očima, i »ahaaa« obojano sa neizgovorenim-ne hvala!
Simboli. Etikete. Kategorije. Naš mozak voli stavljati sve u neke kutijice, to nam daje osjećaj sigurnosti, logike i reda. Ublažava onaj iskonski strah pred nepoznatim, pogotovo onim najvećim – smrti.
No ta tradicija krizantema, kao i sve tradicije je nastala u jednom trenutku, ponovila se u znak sjećanja i prerasla u simbol. Konkretno to se krizantemi u ovom našem zapadnjačkom svijetu dogodilo uredbom Francuskog predsjednika Raymonda Poincarea, dana 11. studenog 1919. godine, koji je naredio da se položi cvijeće na SVE grobove preminulih u Prvom svjetskom ratu. Praktičnost je prevagnula, jer je za to položeno 30.000 cvjetova, a u to doba godine krizantema je jedan od rijetkih koje cvjetaju.
Davno, davno prije toga krizantema je prošla svoj put od rodnog kraja u Kini, do carskog Japanskog dvora, preko Grčke tradicije pa do Holandije, i osvanula nakon tog dugog puta u Francuskoj.
U Kini je simbol sreće i prosperiteta, te nezaobilazna ljekovita biljka i poprilično korištena u kuhinji ali i izradi sakea – alkoholnog pića. Simbol dinastije Sung (1127-1279). I posvećena joj je mega fešta devetog dana devetog mjeseca.
U Japanu je osvanula na službenom grbu imperijalne familije. Nakon što je iz Kine, preko Koreje stigla u Japan. Tamo ju je sudbina, čudna sudbina, namjerila na Cara Gotoba-tenno, kojem se toliko sviđala da je naredio da ukrase baš sve u njegovom posjedu cvijetom krizanteme – grb, odjeću, svaki predmet koji je posjedovao. I eto krizanteme gdje se u trenu rodila kao simbol plemenitosti i mira! Uzgajanje samog cvijeta je bilo stvar ogromnog prestiža pa su Kiku, kako tamo zovu krizantemu, smjeli prvo uzgajati samo u carskim vrtovima, a onda i posebnim zaslugama i milošću samo najvrjedniji i najplemenitiji podanici. Kako su vrtlari koji su ju uzgajali bili apsolutno najbolje što je Japan tada imao, u njihovim vrijednim umjetničkim rukama su se pretvorile u niz hibridnih vrsta, koje su otputovale u svijet. Danas je sudbina krizanteme u Japanu predstavljati besmrtnost, život, ljepotu, plemenitost…
Iz Japana su stigle u Nizozemsku i – neslavno propale… Nakon vrlo kratkog vremena su ih prestali uzgajati. Tek negdje oko sredine 1700 godine u Francuskoj započinje ozbiljniji uzgoj.
Njezino ime je spojilo grčku riječ chrysos za zlato s anthemonom (cvijetom). Zlatni cvijet. A u toj istoj Grčkoj se smatralo da krizantema štiti od zlih duhova.
U anglosaksonskim zemljama predstavlja lojalnost i vjernost, pa se zato nalazi u buketima mladenki, poklanja prijateljima i proslavlja rođenje djeteta.
Simbol do simbola, jedan te isti cvijet doživljava toliko različitih sudbina. Možda bi se moglo reći da je to pomalo kao i s ljudima. Ukoliko dozvolimo da nas strpaju u jednu kategoriju i dodijele nam mišljenje drugih ljudi kao sudbinu, onda će tako i ostati. No ukoliko se pobunimo, i sami zahtijevamo svoje mjesto koje mi zaista želimo, uz trud i muku, ali sigurno ćemo osvojiti i stvoriti jednu drugu priču, jednu drugu sudbinu za vlastiti život. Ona je u nama. I mi i samo mi znamo koja je naša istina.
A koja je istina krizanteme?
Beskrajno ju je lako uzgajati, trpi i sušu i niske temperature, cvate kada boje imaju još samo lišće koje već otpada sa stabla.
A biokemijski posjeduje predivna svojstva i elemente. Eterično ulje, kamfor, alfa betain, pinen, kolin, cheysanthemomin, parthenolide, pyrithrin, niacin – B 1, gorke tvari i tanin.
Koriste se latice cvijeta, suše i piju kao čaj. Pomaže kod gripe, prehlade, respiratorni problemi, spušta temperaturu, regulira krvni tlak, ublažava glavobolju reumatske bolove,, čisti krv, uravnotežuje probavni trakt, čisti jetru i smiruje. Divno smiruje! Strahovi, napetosti zabrinutosti…
Blaga, utješna i lijepa. Ona je bespomoćna pred sudbinom i simbolom koji joj mi dodijelimo. Ali smo mi ti isti koji to možemo promijeniti.
I našu i njenu sudbinu.
E moj Barde, Romea i Juliju si dobro izludio s onim što si im dodijelio, no ovim citatom si se iskupio. Sudbina nije u kamenu i zvijezdama upisana, ona je u našim rukama, srcu odlukama…