Nevini iza rešetaka

Da su pravo i pravda različiti pojmovi najbolje znaju svi oni koji su na vlastitoj koži osjetili slabosti pravnog sustava, a o razlici između ove dvije kategorije ponekad može ovisiti i ljudski život.
Iako se nikada neće moći ustanoviti koliko je nevinih ljudi odslužilo zatvorsku kaznu za zločin koji nisu počinili, u suvremenim kaznenim zakonodavstvima rizik od neosnovanih kaznenih postupaka i neopravdanih uhićenja nastoji se svesti na najmanju moguću mjeru. Ipak, kada se sumnja, kao osnova za pokretanje kaznenog postupka protiv određene osobe, u tijeku postupka pokaže neosnovanom, ili ako se tijekom izdržavanja pravomoćne zatvorske presude ustanovi da osuđena osoba nije počinila kazneno djelo koje joj je presuđeno, nacionalna zakonodavstva mnogih zemalja, pa tako i hrvatsko, predviđaju pravo na naknadu štete oštećenoj osobi.
O institutu naknade štete zbog neopravdane osude i neutemeljenog lišavanja slobode, načinu na koji oštećena osoba ima pravo na materijalnu i ostalu zadovoljštinu, ali i o rizicima vođenja kaznenih postupaka i protiv nevinih osoba, sutkinja zadarskoga Županijskog suda Dijana Grancarić kaže:
– Institut odgovornosti države za štetu osobama koje su neosnovano uhićene i neopravdano osuđene uređeno je odredbama Zakona o kaznenom postupku i odredbama Zakona o prekršajima. Kada je tijekom istrage osoba lišena slobode uvažavaju se ustavna načela o zaštiti temeljnih prava na slobodu i na osobnu sigurnost, a time i standardi i obveze koje proizlaze iz međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska potpisnica, ističe Dijana Grancarić i navodi da su takvi ugovori, koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s hrvatskih Ustavom, dio unutarnjega pravnog poretka i po pravnoj snazi su iznad domaćega zakonodavstva.
Ono što valja istaknuti jest opasnost da oštećena osoba ostane bez naknade ukoliko dođe do zastarijevanja, a zastara nastupa tri godine od dana pravomoćne presude kojom je osoba oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, odnosno tri godine od pravomoćnog prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen. Stoga je za sve one koji su zbog nečije pogreške bili neopravdano lišeni slobode važno saznanje na koji način mogu doći do barem male zadovoljštine nakon što im je nanesena ionako nenadoknadiva šteta jer su, u najvećem broju slučajeva, stradali ne samo materijalno već im je često narušeno fizičko i psihičko zdravlje, kao i ugled, a uz njih trpjeli su i članovi njihove obitelji.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU