NEPRAVOMOĆNO Potvrđena zakonitost odluke o razrješenju Davorke Krnčević

Sudac Općinskog suda u Zadru Tomislav Bago odbio je  tužbeni zahtjev bivše ravnateljice Zavoda za hitnu medicinu Zadarske  županije, Davorke Krnčević, kojim je tražila da se proglasi nezakonitom  i poništi odluka Upravnog vijeća te ustanove o njezinu razrješenju donesena 2. veljače 2015. godine te da joj se nadoknadi šteta nastala neisplatom plaća za vrijeme od razrješenja do isteka mandata na koji je  izabrana, odnosno do 31.10.2015. godine.
Krnčević, koju je u sporu zastupala zadarska odvjetnica Dunja Vulić, u  tužbi je navela kako je Upravno vijeće Zavoda za hitnu medicinu donijelo nezakonitu odluku o njezinu razrješenju i da je postupilo nezakonito.  Navela je kako je odluka manjkava te da ne sadrži poziv na zakonske  propise o razrješenju, niti taksativno navedena postupanja ravnateljice  koja bi bila razlog za razrješenje sukladno propisima. Također, navela je i  da niti jedan razlog koji je naveden u obrazloženju nije osnovan, niti je  valjano argumentiran, pa da kao takav i ne može biti zakonit razlog za  razrješenje.

Neosnovani razlozi za smjenu
 U odgovoru na njezinu tužbu Zavod za hitnu medicinu Zadarske  županije zastupan po ravnatelju dr. Predragu Orloviću u cijelosti je osporio tužbu i tužbeni zahtjev za naknadu štete navodeći kako su svi razlozi  u osporavanoj odluci detaljno obrazloženi, a tužiteljici da je bila dana  mogućnost izjašnjenja o razlozima za razrješenje.
– Sud je izveo dokaze uvidom u odluku Zavoda za HMP od 2. veljače  2015. te odluke od 20. i 21. kao i iz 2014. i 2013., kao i u očitovanje  tužiteljice Krnčević od 27. siječnja 2015., dopis pročelnika Zadarske  županije i obrazloženje prijedloga financijskog plana za razdoblje 2015.-  2017. godine, tri vlastoručno pisane stranice dostavljene od strane  tužiteljice, medijske napise, dopis tužiteljice medijima i županu, registar  šteta na vozilima, statut tuženika i poslovnik o radu UV tuženika Zavoda  za HMP, podatke iz sudskog registra, izvješće o događaju dana 23. studenog 2014., ugovore o radu i rješenje o rasporedu tužiteljice, dopise i sporazum o trajnom premještaju, podatke o plaći za tužiteljice, saslušao je  svjedoke Mirka Erstića, Željka Muića, Vlatka Grkovića, Vjenceslava Pavića, tužiteljicu osobno, a izvršen je i uvid u spis suda P-787/15. Stranke  su odustale od zahtjeva za saslušanjem dijela predloženih svjedoka i na  ročištu od 11. siječnja 2019. navele kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te predložile da se zaključi glavna rasprava, stoji u obrazloženju  rješenja koje je donio sudac Bago zaključujući ujedno kako tužbeni zahtjev koji je postavila Krnčević nije osnovan. Sudac Bago svoju je odluku  potkrijepio i člankom 62. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/12., 82/13. i 22/14., zatim Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojoj stoji da ravnatelj može biti razriješen i prije isteka vremena na koje je imenovan i koji su za to opravdani  razlozi.

Odluka Ustavnog suda
– Prema stavu ovog suda predmetna odluka nije donesena protuzakonito. U istoj odluci je navedeno kako se donosi temeljem članka 62.  ZOZZ-a, čl. 44. ZOU-a, čl. 28. Statuta tuženika i čl. 6. st. 3. Poslovnika o  radu Upravnog vijeća tuženika, a koje odredbe navedenih  propisa i  određuju postupanje u predmetnoj situaciji. Izreka pobijane odluke je  jasna i u skladu s navedenim propisima, a u obrazloženju odluke su navedeni razlozi za takvo postupanje. Tuženik je pozvao tužiteljicu na izjašnjenje o predmetnim razlozima za razrješenje, kako i proizlazi iz  odluka od 20. i 21. siječnja 2015. kao i iz 2014. i 2013., na što se tužiteljica  očitovala pisanim putem, posebnim očitovanjem od 27. siječnja 2015.,  nakon što je na 51. sjednici Upravnog vijeća tuženika donesena odluka  kako će se od tužiteljice zatražiti upravo predmetna očitovanja. Ne predstavlja zakonsku obvezu tuženika doslovno navođenje u takvom pozivu  na očitovanje da se radi o razlozima za razrješenje, niti je takva obveza  predviđena člankom 44. st. 3. ZOU-a, zaključio je sudac Bago navodeći i  kako nije sporno da je Krnčević podnosila financijska izvješća, međutim  da nije podnosila izvješća o cjelokupnom poslovanju, sukladno članku  61. ZOZZ-a. Dodao je kako je ona u iskazu pred sudom navela da je  osobno određivala u kojem će obliku podnositi ta izvješća, međutim, da  takva ovlast ne proizlazi iz ZOZZ-a, već da je obveza ravnatelja u tom  slučaju jasna i mora se odnositi na izvješća o cjelokupnom poslovanju.  Napomenuo je i kako činjenica da je Upravno vijeće prihvatilo takva financijska izvješća ne znači da Krnčević kao ravnateljica nije imala obvezu podnošenja izvješća sukladno čl. 61. ZOZZ.

Zapisnici sa sjednica
Sudac je istaknuo kako je razvidno da je sačinjen zapisnik s 50. sjednice Upravnog vijeća, te da je tužiteljica u dopisu županu od 2. siječnja  2015. navodila kako nije vođen zapisnik niti je sjednica tonski snimana.
– Očito je kako tužiteljica u to vrijeme nije raspolagala predmetnim zapisnikom, ali to nije dokaz da zapisnik nije sačinjen, odnosno da nije postojao. Osim toga, u zapisniku s 49. sjednice Upravnog vijeća navedene  su kao točke dnevnog reda i donošenje odluke o usvajanju prijedloga financijskog plana za 2015. godinu i donošenje odluke o usvajanju prijedloga nabave za 2015. godinu, te se o tome raspravljalo, a na 50. sjednici  je druga točka dnevnog reda bila upravo donošenje odluke o usvajanju  prijedloga financijskog plana za 2015. godinu i projekcije za 2016. i 2017.  godinu. Na 51. sjednici Upravnog vijeća verificiran je zapisnik s 50. sjednice pa se ne može smatrati da je obraćanje tužiteljice županu dopisom  bilo u skladu s člankom 12. Poslovnika o radu Upravnog vijeća, jer iz navedenih zapisnika proizlazi da su odluke o financijskom planu donesene, obrazložio je sudac Bago te naveo još i kako je Krnčević navodila da  se Upravno vijeće oglušilo na njezin prijedlog da se donese odluka o financijskom planu, međutim da za to nije priložila dokaz, već da  suprotno, iz zapisnika s 49. i 50. sjednice proizlazi da je Upravno vijeće o donošenju financijskog plana za 2015. i projekcije za 2016. i 2017. raspravljalo te taj financijski plan i donijelo na 50. sjednici. U izreci odluke suca  Bage stoji i kako nije sporno da je djelatniku Vjenceslavu Paviću donesena pogrešna odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu za kojeg je  tužiteljica iskazala da je odluka o otkazu donesena na temelju prijave liječnice Gulan koja je bila u timu, a na koju se odluku žalio taj radnik pozivajući se na činjenicu da nije bio proveden postupak sa sindikatom, što  je tužiteljica i priznala. Pokazalo se kako Krnčević nije imala pravnu utemeljenost za naplatu štete na vozilima od vozača.

Kršenje propisa i akata
– Dakle, razmatrajući sve navedene razloge koji su u obrazloženju  sporne odluke navedeni, ovaj sud zaključuje kako oni predstavljaju razloge iz čl. 62. ZOZZ-a, odnosno 44. ZOU-a, odnosno razloge zbog kojih  je Upravno vijeće dužno razriješiti ravnatelja i prije isteka mandata za  koji je izabran ako ravnatelj u svojem radu krši propise i opće akte zdravstvene ustanove, ili neopravdano ne izvršava odluke upravnog vijeća, ili  postupa u suprotnosti s njima, te svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči zdravstvenoj ustanovi veću štetu, zanemaruje ili nemarno obavlja svoju dužnost tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove, zaključio je sudac Bago.