Neki kandidati su me čak i iznenadili

KRAJ KUHANJA
Ovaj tjedan završava vrlo gledani tv-šou »3,2,1…Kuhaj«, koji nisam baš pratio, jer ovaj put nije bilo nikoga iz Zadra pa čak ni iz Dalmacije. Ono što sam vidio nije bilo loše. Nije bio skoro nijedan odvratan i antipatičan sudionik i u ovom trenutku mi je jako žao da je večeras iz igre ispala jako simpatična Međimurka Karmen za koju sam navijao. Ali, netko mora i ispadati. Meni je pak bila najbolja ona emisija u kojoj se svi dobili loše ocjene jer su loše spremali divlje životinje. Špiček se pak čudi kako nitko to ne zna spremiti divljač. Pa logično je da ne znaju! Sve su to fini i normalni ljudi, a takvi ne jedu Bambijevu mamu. Općenito je jako uznemirujuće da se u dućanima smiju prodavati ostatci ubijenih divljih životinja. Dakle, ne onih uzgojenih radi čovjekove ishrane (i ovo može povući diskusiju, ali nećemo o tome sada), već životinja koje su ubijene zbog sadističkog iživljavanja jedne vrste humanoida.

PREDIZBORNE SVAĐE NA TV-u
Kada sam bio mali, onda je bila samo jedna televizija, a na njoj je bilo jako lijepo gledati humorističke priloge. Danas imamo milijun kanala na kojima bi trebalo biti smiješnih stvari, ali onda se jako cijenilo kada bi se na tv-u pojavio netko poput Nele Eržišnik ili Čkalje. Zamirao je razgovor i svi bi napeto slušali što se govori, pogotovo kada bi se ismijavale političke ličnosti i događaji. Danas su se stvari promijenile. Nema više Nele, Čkalje i ostalih. Imamo doduše Ivana Šarića, Marija Batifjaku, Jurkotića…, ali je sada puno zabavnije gledati političare.
Zanimljivo je koliko je ljudi spominjalo večerašnje sučeljavanje predsjedničkih kandidata kao ludu zabavu na kojoj se možeš dobro nasmijati. Ja to baš tako ne gledam jer sam zabrinut čovjek za budućnost mlađih članova svoje obitelji pa mi nije baš do smijeha. Ipak sam pogledao dobar dio emisije i zaključio sljedeće. Ima tu pametnih ljudi, ima i jako pametnih, ali za njih nitko neće glasati jer iza njih ne stoji jaka stranka, pa onda jedan koji je tu došao samo da bi se pojavio, jer već godinama (u stvari, desetljećima) za njega nitko ne glasa, pa jedan koji je došao samo da bi se zabavio i nasmijao, a ovi koji imaju šanse znaju da će biti gusto. Iako, moram priznati, da je svatko od njih (osim ovoga jednog, spomenutog kandidata) u jednom trenutku rekao nešto s čime bih se ja složio, a neki su me čak i u pojedinim trenucima iznenadili. Ali, u globalu, ne vidim neki izlaz i ne mislim da nas čeka neka budućnost. Ali, ja nisam mjerilo i svi znaju da nisam baš normalan pa mi ne treba ništa vjerovati. Ovo je ionako kolumna za zabavu intelektualne elite, a takvi na izborima nisu nikada ništa odlučivali.

POUČNI AMERIČKI AKCIONI FILMOVI
Film se zove jako inventivno »2012«, i naravno, američki je. Osvojio je 4 nagrade (ne piše koje – možda Oskara?) i 16 nominacija (?). Sadržaj je ovakav. Prema majanskom kalendaru 21. prosinca 2012. dogodit će se smak svijeta. Kada globalna kataklizma pretvori svijet u kaos, glavni će junak iskoristiti spoznaje iz prastarih proročanstava da spriječi potpuno istrebljenje ljudske vrste. Sljedeća dva sata glavni junak sa svojom obitelji spašava glavu na ramenima tako da bjesomučno bježi pred potresima, požarima, eksplozijama, cijepanjem zemljine kore… Prvo u automobilu, a onda u avionu.
I sad… Sve je to amerikanada, spektakl, specijalni efekti, ništa što bi trebalo interesirati osobu s relativnom inteligencijom i obrazovanjem. I u čemu je onda problem? Problem je u tome što to gledaju i ljudi koji su na nižem stupnju razvoja i koji zbilja vjeruju da je moguće sjesti u polovni BMW i onda voziti kroz gusto naseljeno mjesto, po trotoarima, na dva kotače i sl., i pri tome nikoga ne zgaziti namrtvo. I zato i imamo to što imamo u prometu, u lokalima, na ulici… gomilu idiota koji misle da je sve kao u filmu, da se udarcem po glavi nekoga samo onesvijesti bez opasnosti po njegov život, i da se može divljati po prometnicama. A što ćemo? Amerikanci su ipak na višem stupnju od nas. Oni bolje znaju.