“Najbolju manču ostavljaju konobari”

Konobari su često ženama najbolji prijatelji. Nema veće sreće od odlaska u “svoj” kafić gdje možete doći nepočešljani, nenašminkani, nenaspavani, u trenirci, samo sjesti za stol i ništa ne reći, a da vam taj prijatelj uz nekoliko duhovitih rečenica donese veliki makijato i čašu vode, ili već što pijete svaki dan. I to bez da išta pita i kaže, čime vam zapravo malim sitnicama uljepša početak dana. Zapravo, imati “svoj” kafić i “svoje” konobare neprocjenjiva su stvar. Ukoliko želite mir i uživati u svojoj intimi uz svoj makijato, nitko vas ne dira, a ukoliko želite razgovarati opet je tu, prijatelj, psiholog, baba-tračara, konobar. Neprocjenivo.
Od svog konobara koji, zaista sve zna bolje nego Google, dobijete najsvježije informacije o svemu što vas zanima, a da ništa, kao, ne izlazi izvan zidova kafića. U tom poslu vrlo dobro se snalazi Zadranin Roko Colić (27), koji posljednjih nekoliko mjeseci radi u novootvorenom Svarog baru na Trgu pet bunara, novom kultnom mjestu zadarske mladeži. Po zanimanju kuhar, što ga kaže nikada nije pretjerano zanimalo, iako kuhati zna, već osam godina konobari. Svoju “karijeru” započeo je u kafiću “Fer” u Sv. Petru jer je konobaru u to doba bilo najlakše naći zaposlenje.
– Dok smo bili mlađi dečki svi su konobare smatrali frajerima, a onda je u našoj blizini uvijek bilo i zgodnih cura te je to zvanje bilo logičan slijed, a prije navedeno razlog zbog čega sam se ovim poslom počeo baviti, uz mogućnost zarade, naravno. Najljepše je bilo spojiti ugodno s korisnim. Osim toga, kao konobar najlakše se bilo zaposliti odmah iza srednje škole. Dva do tri mjeseca mi je trebalo da naučim sve o ovom poslu. Na kraju sam ušao u kolotečinu tog posla i sada realno, kada pogledam, to je jedino što najbolje znam raditi, kaže Roko.
– Prije su “face” bili konobari i košarkaši, danas su odvjetnici i sl. Promijenila su se vremena. Gosti najviše vole kada uđu u kafić i kada konobar unaprijed zna što oni piju, to im je nekakav znak pažnje, poštovanja i davanja na važnosti. Navike tipa mali makijato, dugi, veliki, šećer ili dva, zamjenski šećer, smeđi, s hladnim mlijekom ili toplim, s više mlijeka, s kap ili dvije, dvije kocke leda, jedna kriška limuna i sl. lako se zapamte jer je to svakodnevna situacija koja se ponavlja i jednostavno kroz rad to zapamtite, a gosti to iznimno cijene, ističe Roko.
Kaže kako su mu najdraže narudžbe “daj mi ono moje”, a samo konobar i stranka znaju o čemu se radi.
Kako je opće poznata činjenica da Zadrani, barem velika većina njih, nema običaj ostavljati manču, Roko ističe kako u tome prednjače konobari.
– Najbolju manču ostavljaju konobari konobarima jer znaju kakav je to posao. Visina manće je sve manja i ona neka pravila o iznosu manće u skladu s iznosom računa kod nas ne postoji. Najviše su mi ostavili 50 eura i to strani gosti. Po tom pitanju su najbolji Rusi i Česi, dakle oni gosti za koje smo prije mislili da su najgori gosti sada su najbolji. Najgori su Talijani i Francuzi koji su ujedno i najneuredniji gosti, kaže Roko.