“Nagrada mi je kruna dosadašnjeg rada”

Nakon koncerta u zagrebačkoj Crkvi Sv. Blaža u kojoj je izveden pasionski oratorij “Zadnja postaja”, Nižiću je dodijeljeno glazbeno priznanje Ljubo Stipišić Delmata “za naročit doprinos afirmaciji i njegovanju pasionskih sadržaja svojim cjelokupnim skladateljskim i pedagoškim djelovanjem”
Ivo Nižić, priznati glazbeni pedagog, skladatelj i dirigent za svoj rad dobio je mnoge nagrade, priznanja i pohvale. Nedavno mu je uručena posebna nagrada, koja se počela dodjeljivati ove godine, a za njega ima osobiti značaj. Nakon koncerta u zagrebačkoj župnoj crkvi Sv. Blaža u kojoj je izveden pasionski oratorij za zbor i soliste “Zadnja postaja” Nižiću je dodijeljeno glazbeno priznanje Ljubo Stipišić Delmata. U tekstu nagrade stoji kako se dodjeljuje “Gospodinu Ivi Nižiću za naročit doprinos afirmaciji i njegovanju pasionskih sadržaja svojim cjelokupnim skladateljskim i pedagoškim djelovanjem”.
Prijateljstvo s Delmatom
– Nagrada mi dolazi kao kruna, ovo je prva nagrada koja se zove Ljubo Stipišić Delmata, a naš dvojica smo bili prijatelji. Bio je čovjek koji je… Bio je i književnik, likovni umjetnik, svestran umjetnik. Bio je jedan mistik. Svaki put kad bi se vidjeli imao sam dojam da je riječ o izvanrednom čovjeku, punom duhovnosti, koju je utkao u svoja Djela, te ju je prenosio na druge. Zbog toga mi je veoma drago nositi nagradu s njegovim imenom, kazao nam je prof. Ivo Nižić prisjećajući se kako su njih dvojica često skupa bili u žirijima, primjerice u Pakoštanima.
Nižićev život vezan je uz glazbu. Nakon završene gimnazije i Teološkog fakulteta u Zagrebu započinje studij glazbene umjetnosti poslije kojeg stječe dvije glazbene diplome: na Odsjeku za glazbu Pedagoške akademije u Zagrebu i Institutu za crkvenu glazbu Sveučilišta u Zagrebu koji mu dodjeljuje naslov profesor crkvene glazbe. Nakon višegodišnjeg rada u osnovnom i dijelom u srednjem obrazovanju piše habilitacijski rad iz Muzikologije. Obranivši rad s pohvalama, postaje profesor na Sveučilištu u Zadru i nositelj kolegija Glazbena kultura i Metodika nastave glazbene kulture.
– Uz glazbu sam vezan odmalena iako se nisam u djetinjstvu bavio njome. Prvi put sam išao na polnoćku s četiri godine, u to doba, bez struje, je to bilo jako mistično. Došao sam u crkvu i sve je svijetlilo od lumina i uljanica, to mi je davalo neku čaroliju. Tad sam čuo kako je župnik u evanđelji navješćivao o korovima anđela koji su pjevali. To mi se jako svidjelo i mislio sam kako ću i ja tako. Inače, Prečani su tada jako dobro pjevali, bili su prirodno nadareni, a između dva svjetska rata tamo su bile tri limene glazbe, ističe Nižić.
Počeo u teškim vremenima
Kad je riječ o pasionskoj glazbi prof. Nižić s ostalima počeo 1991. u Preku, na početku Domovinskog rata, u teškim vremenima.
– Tada smo se okupili, jedan nukleus ljudi, htjeli smo kulturom odgovoriti na ono što se događalo. U Preku smo mogli koliko toliko djelovati, išli smo u Zagreb, odmah su nas prihvatili iz pasionske baštine. Našli smo se kao jedna generacija, prisjeća se Nižić početaka. U daljnjem radu, primjerice u predstavama Kazališta lutaka Zvjezdan, Šuma striborova, Mali princ i Planine, za koje je i nagrađivan, u svim tim djelima je utkao pasionsku baštinu.
Nižić je i osnivač zbora Filozofskog fakulteta u Zadru, a najzapaženiji njihov nastup je bio pred papom u kapeli Sv. Klementa u Vatikanu. Osim akademskog zbora osnovao je i Mješoviti pjevački zbor Condura Croatica Zadar, a već 30 godina orguljaš je i zborovođa u crkvi Sv. Mihovila u Zadru, što smatra, uz sve ostalo, svojim najvažnijim glazbenim djelovanjem.