Mnogi vlasnici svjetskih rekorda bili su na dopingu i vjerojatno se nikad neće otkriti

Dopinga ima svugdje, naročito u biciklizmu jer on kao sport zahtjeva vrhunske fizičke sposobnosti. Dođete do situacije da biste uzeli bilo što samo da vam olakša sljedeću etapu utrke, tih 200 kilometara koje sutradan trebate prijeći, kaže Pavić
Za očekivati je kako će u petak u podne “Američki kutak” zadarske Gradske knjižnice biti dupkom pun. U posjet, naime, dolazi popularna američka atletičarka, Marion Jones. Njeno ime postalo je sinonim za korištenje nedozvoljenih stimulativnih sredstava, ukratko za – doping.
Upravo o tome porazgovarali smo sa zadarskim sportskim stručnjacima. Neven Pavić, trener i tajnik biciklističkog kluba Zadar smatra kako je biciklizam, u kojem je doping česta “pojava”, najteži sport na svijetu.
– Recimo, Tour de France, biciklistička utrka koja se kroz Francusku vozi tri tjedna u svijetu sporta proglašena je za najtežu sportsku disciplinu. Vozači prelaze etape od 200 kilometara na dan u tri tjedna, sve skupa nekih 3 i po tisuće kilometara. Biciklisti su izloženi ogromnim naporima. Svi su oni pod utjecajem nagradnog fonda, sponzora koji traže rezultate i sve to ih tjera da uzimaju nedozvoljena sredstva. Rezultat je, nažalost, u profesionalnom sportu krajnji cilj svega.
Testiranje na doping obavlja se nasumičnim odabirom sportaša. Testiranja su dosta skupa i zato ih se ne provodi u amaterskim sportovima.
– U amaterskom sportu je doping izuzetno prisutan, a ne otkriva se jer nema dopinških testova. Mislim da bi se tu testovi i trebali raditi, kako bi ga se iskorijenilo, kaže Pavić.
Novac i želja za uspjehom
Zanimalo nas je što sportaša koji se sa zdravim moralom, duhom i ciljevima počeo baviti sportom kojeg voli, natjera na to da uzima nedozvoljena sredstva i na ilegalan način dođe do uspjeha.
– Želja za uspjehom je ono što ih pokreće, a tu je, naravno, i novac. Dopinga ima svugdje, naročito u biciklizmu jer on kao sport zahtjeva vrhunske fizičke sposobnosti. Dođete do situacije da biste uzeli bilo što samo da vam olakša sljedeću etapu utrke, tih 200 kilometara koje sutradan trebate prijeći, kaže Pavić koji i u liku trenera vidi važnu “stavku” problema.
– Ukoliko je trener u svojim razmišljanjima usmjeren isključivo na uspjeh po svaku cijenu, on će nagovoriti svog sportaša da se okrene dopingu. Ukoliko je karakterna osoba svjesna svih nuspojava, objasnit će sportašu da je to u pravom sportu i odnosu prema sportu neprihvatljivo. Dosta liječnika je bilo optuživano za dopinške afere… Ali čovjek koji vodi ekipu, a to je trener, mora znati što njegova ekipa radi. On zna kako njegov vozač vozi, kako njegov igrač igra, i kad jednom počne postizati rezultate koji nisu inducirani treningom to mora primjetiti. Onaj tko je glavni mora biti odgovoran, čak i više nego sam sportaš. Jer netko osobu nije upozorio, netko je nije pravilno vodio. Konkretno u slučaju Marion Jones, oba njena supruga su bila dopinški otkrivena i obojici su zabranjeni sportski nastupi do kraja života. Ona je znala da uzima doping, ali pitanje je tko ju je nagovorio da to učini.
Antidopinška agencija ima pravo u svako doba dana ili noći napraviti test, čak i izvući čovjeka iz kreveta na testiranje ako treba.
– Većina sportaša “pada” na tim nasumičnim odabirima, uvijek misleći “neće mene”.
Našli joj doping preko računa
Petar Korica, trener i predsjednik Atletskog kluba Olimpionik smatra da se onaj koji koristi doping ne može nazivati sportašem.
– Ja podržavam sve načine borbe protiv dopinga. Sviđa mi se kod Marion Jones što je to priznala i snosila posljedice. Međutim, ima mnogo onih koji to nisu priznali i nisu bili uhvaćeni u dopingu. Nije ni ona priznala na vrijeme, uhvaćena je naknadno jer su joj našli račune za lijekove. Mnogi danas drže svjetske rezultate jer nisu priznali svoje korištenje dopinga. Neki se rekordi neće tako brzo oboriti, a neki nikad. Postignuti su na umjetni način.

 ARMSTRONG GODINAMA “SUMNJIV”

– Kad vas uhvate onda se ne isplati, kad vas ne uhvate onda se isplati, na to se tako gleda. Mnogi pobjednici Tour de Francea su bili skinuti s liste pobjednika zbog toga što su uhvaćeni u dopingu. I sam sedmerostruki osvajač trke Lance Armstrong je puno puta bio optuživan za uzimanje dopinga, ali nikad nije dokazano crno na bijelo da je uzimao doping. I dan danas mnogi ga optužuju da nije mogao doći do tih fantastičnih rezultata od 7 pobjeda samo na osnovu svoga treninga i fizičkih predispozicija.
Tour de France je i došao na loš glas jer se nije znalo je li pobjednik pobjednik, ili dopingirani pobjednik.
– Ljudi tako gube povjerenje u sport, a sponzori automatski gube volju za sponzoriranjem sporta. Pokreće se tako domino-efekt koji sport može srozati do dna, kaže Pavić.

 SREDSTVA ZA PONIŠTAVANJE TRAGOVA DOPINGA

– Veliko zlo je industrija koja pronalazi sredstva koja poništavaju tragove uzimanja dopinga. Vječita borba traje između doping kontrole i njih. Stalno se pronalazi nešto novo čime se kamuflira umjetni način postizanja rezultata. To nije fer u odnosu na one koji pošteno prilaze sportu. Steroidi su bili u modi prije jedno dvadeset godina. Oni su tri puta ubrzali tjelesne snage u odnosu na normalni trening. Normalno da se sa sportašem koji je na steroidima ne može boriti onaj koji ne koristi ništa, već je hendikepiran. Na Olimpijadi 1980. u Moskvi svi su bili dopingirani zbog premoći u rezultatima, to je javna tajna. To je izvan svih okvira ljudskog dostojanstva. Sportaši na dopingu na sebe navlače i veliki rizik da će prije vremena skratiti svoj život. I toga su svjesni, zaključio je Korica.