Ljubiteljice tradicijskih vrijednosti odlučile sačuvati tajnu izrade ROGE

Ljepota neobičnog ukrasa, izrađenog vrijednim rukama pastirica Rože Kamber i Kose Kamber, potaknula je želju otkrivanja tajne izrade nesvakidašnjeg hrvatskog suvenira zvanog ROGA.
Što je roga?
Roga je ručno izrađen hrvatski tradicijski dekor. O ovom hrvatskom suveniru ne postoji nikakav pisani trag, ali vjerojatno je riječ o stoljetnoj tradiciji izrade. Dobila je ime po dvadeset vrhova (rogova) od kojih je sastavljena, a izgledom neodoljivo podsjećaju na cvijet božićne zvijezde, simbol neograničenog povjerenja prema dragim osobama i bližnjima. Za izraditi rogu potreban je tvrđi papir ili karton, zatim krpice, tj. komadi tekstila koji će se reciklirati, škare, igla i konac. Postupak izrade je prilično složen. To podrazumijeva rezanje 60 kartona u oblik romboida koji se potom šivajući oblaže krpicama. Rogu sačinjava ukupno 12 cvjetova koji se sastoje od pet tkaninom obloženih kartona spojenih u zvijezdu s krpenim tučkom u sredini. Veličina roge je ovisna o površini precizno izrezanih kartona. Prvenstvena namjena roge je originalan ukras jer napaja oči gledatelja svojom ljepotom.

Rukotvoriteljice neobičnog ukrasa
Do ovog suvenira, trajne vrijednosti, možemo doći vrlo rijetko, uglavnom na poznatom Benkovačkom sajmu gdje ova ljepotica krasi štandove njezinih baštinika.
Na inicijativu Marine Šunić, organiziran je susret rukotvoriteljica ovog neobičnog ukrasa Rože Kamber i Kose Kamber, sumještanki i zaljubljenica u hrvatske tradicijske vrijednosti. Tajna procesa ručne izrade neobičnog ukrasa skriva se, čuva i njeguje u Rodaljicama, mjestu smještenom u srcu Bukovice. Pastirice Roža i Kosa od malena se bave izradom roga. Sjećaju se svojih predaka koji su, čuvajući ovce, uz ostale rukotvorine izrađivali i ovu bukovačku ljepoticu. Umijeće izrade roga prenosilo se iz naraštaja u naraštaj sve do nedavno. Kako danas, nažalost, njezine baštinice nemaju nasljednika koji će ovladati ovim umijećem, tu je ulogu preuzela Marina Šunić, odlučivši oživjeti izradu roge. U autentičnom ambijentu bukovačkog krajolika, uz priče o rogi, ljudima i običajima svoga kraja, Roža i Kosa Kamber, na prvoj radionici u nizu, nesebično, otvorenoga srca i s ponosom prenosile umijeće izrade roge zainteresiranim sumještanima, obitelji i prijateljima.

"Kad se moja 'ćer udavala, napravila sam veliku bijelu rogu koju je držala u rukama umjesto buketa!"
Kosa KAMBER

Tako, neumorne, na bukovačkim pašnjacima uz čuvanje svoga blaga, još i danas njih dvije čuvaju ovu ljepoticu od zaborava.
– Kud ćeš boljeg osjećaja kad ti ovce dođu kući site, roga napravljena i janjci zaspu«, istankula je Kosa.

Mili Bože, lipa li je bila
Dvije Bukovčanke rogu izrađuju kao poklon dragim ljudima, ali i po narudžbi zaljubljenicima u ovu krasoticu. Svaka ručno izrađena roga je original bez premca. Ipak, Kosi je jedna posebno prirasla srcu.
– Kad se moja ‘ćer udavala, napravila sam veliku bijelu rogu koju je držala u rukama umjesto buketa! Mili Bože, lipa li je bila!«
Kosa nam je kazala kako je čula da su rogu izrađivali i u nekim mjestima u Slavoniji. Naravno, otvara se pitanje migracije stanovništva poslije Drugoga svjetskoga rata, kolonizacije Slavonije koja je bila obećana zemlja, koja može prehraniti veliki broj ljudi, ali i pitanje čuvanja vrijednosti iz staroga zavičaja.
Nama preostaje istražiti gdje se još proširila, a gdje zadržala ta neobična i nedovoljno poznata tradicija, te pronaći način kako ovu ljepoticu približiti mladima i upoznati ih s ostalim skrivenim hrvatskim vrednotama.
Zahvaljujući svevremenskoj ljepoti hrvatske riznice narodnoga blaga, preostaje snažna nada da će se ta tradicija ipak sačuvati i za buduće naraštaje.
Jadranka DUNATOV