Kreativno izražavanje u zajedničkom djelovanju djece i roditelja

Novi ciklus Otvorenog ateljea znatiželja, Oaza, počeo je prošle subote na novoj lokaciji. Pod vodstvom obitelji JOAN, Julija, Ornela, Aglaja i Nikša okupili su se roditelji i njihova djeca, s jednim zajedničkim ciljem, da se zajedno druže.
Naime, Oaza, je zamišljena kao slobodno izražavanje bojama i oblicima, izložba u nastajanju, dopuni i promjeni te performativno predstavljanje novonastalih radova. Također, riječ je o kreativnom izražavanju i zajedničkom, međugeneracijskom djelovanju.
– U Berlinu smo Julija Sobotina i ja s našom djecom, desetogodišnjom Aglajom i sedmogodišnjom Ornelom, vodili svakog ponedjeljka rad s obiteljima kao koncept. Dakle, dolazi obitelj da se kreativno izražava. Naravno, u početku to nije baš jednostavno išlo, ali se ustalilo i onda smo godinama dalje nastavili. Sve na jedan vrlo jednostavan način, a razvilo se do dimenzija za koje nismo mogli vjerovati. Dalje smo to radili u Dublinu, gdje smo bili vezani poslom, te smo evo na kraju i u Zadru, gdje smo također vezani poslom. Suština ove stvari nije da se dovedu djeca i ostave, već je to grupna dinamika u kojoj si pomažemo unutar jedne obitelji, dakle mama, tata i djeca. Radimo svi zajedno i radimo sve procese i onda je iz radionice prava komunikacija, ljudi to dožive. Poslije imamo dva smjera. Jedan sam nazvao Tribina za one koji nikako ne žele biti roditelji, a druga je kad neka obitelj želi odvojeno razgovarati o nekoj situaciji, ističe prof. Nikša Eterović, ističući kako rade sve, pjevaju, crtaju, bojaju, slikaju.
Svaki put, kaže, nastaje nešto novo, neki svijet, u stalnom procesu.
– Jednom se nadamo da će to biti velika izložba, zasad se nadamo kako ćemo obogatiti prostor ovdje u Privatnoj osnovnoj školi Nova. Ovo je poziv na zajedničko okupljanje na zadatku roditelja i djece, a da taj zadatak nije jasna podjela uloga. Kao npr. mama vodi djecu u školu, a tata ide raditi ili ona najgora podjela, idemo sad u grad, ostavit ćemo djecu u radionici, a mi idemo piti kavu. Na tome se radi, išlo je polako, a sad već imamo broj ljudi koji dolaze. Sve barijere su uklonjene, dođe se, radi se, sudjeluje se u podjeli troškova za materijal. Obitelj može biti s jednim, dvoje ili sedmero djece, uvijek je 25 kuna po obitelji, ističe prof. Eterović.
Dakle, dva sata zajedno na nečem što je neobično, krene od igre, a nastavi se s radionicama. U asjstenciji Nikši i Juliji su Josip Kresoja, student psihologije i Marijana Teofilov, koja sudjeluje s mužem i dvoje djece.