Kozulić: Kapital je učinio svoje, ogromnu stambenu zgradu ozelenjuje nekoliko ukrasnih kupusića!

 Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja prije par dana izdalo je brošuru »Zelena budućnost grada« kojom, kako su naveli na svojim internetskim stranicama, predstavljaju dvije nove prioritetne teme Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja: zelenu infrastrukturu u urbanim područjima i kružno gospodarenje prostorom i zgradama.
– Brošurom dajemo pregled tipologije i koristi zelene infrastrukture te kroz nekoliko primjera dobre prakse nastojimo pružiti uvid u inovativne načine njene primjene. Isto tako, predstavljamo temu ponovne upotrebe napuštenih prostora i zgrada kao bitnog dijela prelaska s linearnog na kružni model gospodarstva, stoji u pojašnjenju Ministarstva graditeljstva. Navode kako je brošura nastala u suradnji s Arhitektonskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu te kako zajedno rade i na dva nova programa: Program razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima i Program razvoja kružnog gospodarenja prostorom i zgradama, oba za razdoblje 2021. do 2030. godine. Također ističu kako Ministarstvo trenutačno sudjeluje u izradi Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine te u okviru razvojnog smjera »Održiva, povezana i zelena Hrvatska« i strateškog cilja »Prelazak na kružno i niskougljično društvo« predlaže razvoj i financiranje navedenih programa.

Situacija nije baš zelena
U Gradu Zadru, međutim, kako trenutno stvari stoje, situacija nije baš zelena. Naime, u gradu se mogu vidjeti nove zgrade koje niču kao gljive poslije kiše, a koje su umjesto zelenilom, okružene betonom i asfaltom. Najbolji primjer ovakve novogradnje su zgrade u Ulici Nikole Tesle, kao i zgrada na prostoru nekadašnjeg Mesoprometa, a slično se može reći i za neke ranije projekte kao što su adaptacije Relje, kao i izgradnja cjelokupnog TIZ-a, koji tijekom ljeta blješti od kamena i betona, i nažalost, nema mnogo hlada.
Nova zgrada na nekadašnjem Mesoprometu, je tako izgrađena da stanari s južne strane sa svojih luksuznih terasa imaju pogled na beton i asfalt. Sa sjeverne strane zgrada ima uski pojas trave, s nekoliko ukrasnih »kupusića« i dva ili tri stabalca. Ništa bolje nije ni u Ulici Nikole Tesle gdje je u zadnjih nekoliko godina niknulo desetak zgrada, ali pogleda na neko zelenilo nema. Svi ovi projekti najvjerojatnije zadovoljavaju uvjete gradnje prema kojima je propisano kako na parceli treba ostati minimalno 20 posto zelene površine te se trebaju sačuvati postojeća stabla. Međutim, problem je što se tih 20 posto svede na kratak pojas pokošene trave te nekoliko stabala koja su zasađena između betonskih ploča. Gledajući ove nove visokourbanizirane kvartove ne možemo se oteti dojmu da je riječ o spavaonicama jer stanari tih zgrada nemaju nikakvih sadržaja u svom kvartu.
Nekolicina njih nam je i sama rekla kako u tim zgradama samo borave i spavaju, a ukoliko žele izaći vani, odlaze negdje gdje postoje sadržaji za djecu i zelenilo.
U vrijeme kada se velik broj zemalja okreće ekologiji te se traže načini kako ozeleniti što više površina u svojim gradovima, a to čine sadnjom vertikalnih vrtova, ozeljenjavanjem krovova i slično, nama se to sve čini kao znanstvena fantastika.

Minimum zelenih površina na čestici od 20 do 30 posto
​U Glasniku grada Zadra, kao i u prostornim planovima definiran je minimum zelenih površina na čestici od 20 do 30 posto, ovisno o zoni gdje se čestica nalazi. Također je navedeno kako je na građevinskoj parceli potrebno maksimalno sačuvati postojeće drveće, visoko zelenilo, a ukoliko se uklone neka stabla, potrebno ih je posaditi u istom broju na drugom mjestu.

"Sugestija je Zavoda izrađivačima prostornih planova lokalne razine da kroz udio zelenila povećaju udio visokog zelenila na parcelama. Smatramo još važnijim da se odgovornim planiranjem kroz prostorne planove uređenja općina i gradova i urbanističke planove uređenja, planira dovoljno javnih zelenih površina"
Stipe GVERIĆ

​Gradu Zadru smo 30. siječnja poslali upit s pitanjima vezanima uz ovu temu te smo ih upitali planiraju li povećati minimum od 20 posto i kako komentiraju ovu situaciju. I jučer smo im poslali novi e-mail u kojem smo podsjetili na prethodni, te smo nekoliko puta pokušali stupiti u kontakt putem telefona, ali na naše su se upite oglušili.
​Inače, ista smo pitanja poslali i u Zadarsku županiju, gdje se donosi prostorni plan za razinu cijele županije, a kojemu se potom moraju prilagoditi sve niže jedinice lokalne samouprave.
​Oni su upit proslijedili Zavodu za prostorno planiranje, te smo dobili odgovor ravnatelja Zavoda Stipe Gverića.
– Mišljenja smo da udio zelenila na građevinskoj čestici varira od jedinice do jedinice lokalne samouprave (zbog različitih tipova naselja, tipologije izgradnje i sl.) te da bi svaka jedinica lokalne samouprave trebala realno sagledati koliki je optimalni udio zelenila na građevinskoj čestici i to ovisno o namjeni zgrade unutar građevinskog područja naselja. Sugestija je Zavoda izrađivačima prostornih planova lokalne razine da kroz udio zelenila povećaju udio visokog zelenila na parcelama. Smatramo još važnijim da se odgovornim planiranjem kroz prostorne planove uređenja općina i gradova i urbanističke planove uređenja, planira dovoljno javnih zelenih površina (parkovi, dječja igrališta, osiguranje prostora za drvorede uz prometnice prilikom rekonstrukcije ili planiranja novih, itd.), stoji u odgovoru Stipe Gverića.

"Žalostan je to trend kojeg u Zadru primjećujemo već sigurno dvadeset godina i čini se da se stabilizirao kao uobičajena praksa. Kad kažem da je to tužno, uopće ne govorim iz pozicije grlitelja stabala što je etiketa kojom nas iz okolišnih organizacija znaju označiti predstavnici kapitala različitog interesa, već iz pozicije ocjene kvalitete života stanovnika grada"
Nives ROGOZNICA

O cijeloj ovoj situaciji razgovarali smo i s Nives Kozulić, nekadašnjom glavnom urbanisticom koja je rekla kako se u zadnje vrijeme jako podcjenjuje javni prostor.
– Mi smo prije imali propisano 30 posto zelenih površina na parceli, koji se i tada nastojao pretvoriti u zelenilo iznad garaža i nikad to nije bilo pravo, parkovno zelenilo koje bi trebalo oplemeniti taj prostor. Međutim, kapital je napravio svoje i to nas je dovelo do situacije da pored zgrade kao što je ona u Tuđmanovoj imamo posađeno nekoliko malih ukrasnih kupusića i to je to, rekla je Nives Kozulić i dodala kako je to zaista strašno. Istaknula je kako je tih 20 posto jako malo te kako je izostao urbanizam. Pojasnila je kako je, uspoređujući nove kvartove i s Putem Petrića, Bilim brigom, pa i Višnjikom, vidljivo kako su ti stariji kvartovi civilizirani te imaju sve sadržaje – od zelenih površina, stabala, dječjih igrališta i slično.

Zašto se prodaju stanovi s betonskim dvorištima?
Tražili smo osvrt i iz udruge Eko Zadar gdje nam se javila Nives Rogoznica, dopredsjednica udruge.
– Žalostan je to trend kojeg u Zadru primjećujemo već sigurno dvadeset godina i čini se da se stabilizirao kao uobičajena praksa. Kad kažem da je to tužno, uopće ne govorim iz pozicije grlitelja stabala što je etiketa kojom nas iz okolišnih organizacija znaju označiti predstavnici kapitala različitog interesa, već iz pozicije ocjene kvalitete života stanovnika grada. Dovoljno je par minuta na internetu za pogledati koji su današnji svjetski trendovi kad je u pitanju zelenilo u gradovima. Da spomenem samo dva jednostavna razloga. Kako bi se umanjilo zagađenje zraka i ublažilo ljetne žege, na zgradama se danas rade vrtovi na krovu, a gdje je moguće i vertikalni vrtovi. S druge strane kod nas niču, ne samo pojedinačne zgrade, nego i mala naselja od više zgrada s malom površinom travnjaka i par malih stabala od možda metar i pol visine. Kakvu to kvalitetu života nudi stanovnicima tih zgrada? Kako izgledaju ta dvorišta? Nisu uopće prikladna da se djeca u njima igraju ili da se odrasli druže. Minimum bi bio da se vratimo na način uređenja zelenila kakav možemo vidjeti oko zgrada koje su građene do osamdesetih godina prošlog stoljeća gdje su se predviđala dvorišta koja su imala zasađena stabla i postavljene klupice. Treba tu postaviti i druga pitanja. Zašto se stanovi u zgradama s betonskim dvorištima bez zelenila prodaju, zašto kao kupci ne zahtijevamo stanovanje koje nam nudi veću kvalitetu života? Očito da je da tržište apsorbira takve stanove u dovoljnoj mjeri da zadovolji planiranu dobit investitora i to pokazuje da se ne smijemo oslanjati na zakon ponude i potražnje kao onaj koji će regulirati pitanje zelenila u gradu, zaključila je Nives Rogoznica iz Eko Zadra.