KINO ZONA Ako film ima jaku srž i ako je filmofilmski zanimljiv, on nađe svoju publiku svugdje

Kino Zona, čiji je cilj popularizacija svjetske i domaće nezavisne filmske produkcije, u srijedu je prikazala dugometražni prvijenac mladog redatelja Jure Pavlovića. Na Pulskom filmskom festivalu osvojio je nagradu ‘Breza’ za najboljeg debitanta, nagrade za najbolju glumicu (Daria Lorenci Flatz) i najbolju kameru (Jana Plećaš), dok je Martinu Semenčiću pripala nagrada za oblikovanje zvuka.
Ukratko, Jasna se vraća iz Njemačke u dolinu Neretve kako bi pomogla bolesnoj majci. To je okvir za oslikavanje teške naravi majke i prikazivanje događaja iz prošlosti koje svaka interpretira iz svog kuta.
-Film je umjetnički visoko vrijedan, vrlo složena priča u kojoj se svatko od nas može pronaći. I Jure je nagrađivani autor, prvo kratkog filma, sad dugog, kazao je Andrej Fric, voditelj Kino Zone.

Sudjelovali i gledatelji
A da se zaista svi mogu pronaći u filmu, potvrdili su i gledatelji davajući vlastite primjere iz života u razgovoru koji je uslijedio nakon projekcije. Naime, nakon projekcije filma, održana je panel-rasprava na temu »Koliko je dalek put od kratkog do dugog filma?« s autorom filma, Jurom Pavlovićem, a moderirali su Mario Županović i Ivica Perinović.
Jure je ispričao kako je pronašao inspiraciju u vlastitom iskustvu, htio je postići autentičnost prostora i prenijeti svakodnevni život u ruralnim sredinama. Film je, kao i raniji Pavlovići ostvaraji, fokusiran na likove snažnih žena. Zaključak razgovora o tranziciji s kratkog na dugi film jest da sve ovisi o temi i najprikladnijem načinu prenošenja poruka.
– Mislim da te sama priča goni, taj unutarnji osjećaj. I u kratkoj formi ti možeš ispričati neku veliku istinu, neku duboku priču, samo je pričaš drugačije. Dugometražni film je bio ipak veći zalogaj, u smislu dramaturgije, tehničkih stvari. Ova priča se ne bi mogla ispričati u kratkoj formi. Makar meni je uvijek teško usporediti, oboje ima i prednosti i mane. Neke priče te tjeraju u dubine, u neki svijet koji ti daje puno toga, rekao je redatelj.
S obzirom na specifičnost podneblja i međusobnih odnosa, nameće se pitanje o univerzalnosti, točnije o međunarodnom tržištu.

Kultura kao magarac
– Ipak se neki dio izgubi u prijevodu, ali srž ostaje, film je imao premijeru u Estoniji, još putuje po festivalima, ako korona sve ne zatvori. Ako film ima jaku srž i ako je filmofilmski zanimljiv, on nađe svoju publiku svugdje, istaknuo je Pavlović.
Rad Kino zone uvelike je otežan situacijom nastalom zbog koronavirusa, teško je planirati unaprijed, ali, uz poštivanje svih preporuka i mjera, nastavljaju sa svojim radom.
– Kultura je biljka koja se ne da, ide kao magarac, šaljivo i optimistično dodao je Fric. (Doris BABIĆ)