Jelenić: Ljudi u očaju i neznanju preko noći izgube svu imovinu

Već niz godina udruge i stranke koje okupljaju umirovljeničku populaciju ukazuju na čestu zlouporabu ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Riječ je, naime, o jednom od najspornijih pravnih instituta kojim mnoge osobe starije životne dobi ostaju bez imovine jer ne znaju razliku između ugovora o dosmrtnom i ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Razlika između ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju
Osnovna razlika između ovih ugovora, koju prema nekim istraživanjima ne razlikuje više od 80 posto starije populacije, jest trenutak prijenosa imovine koji se kod ugovora o doživotnom uzdržavanju odnosi na trenutak smrti primatelja uzdržavanja, a kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju do prijenosa imovine dolazi odmah nakon sklapanja ugovora. Stoga se događa da mnoge starije osobe, koje sklope ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, u trenutku njegova potpisivanja gube svu imovinu.
Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske uputili su ovih dana Ministarstvu pravosuđa hitnu inicijativu kojom traže da se ukine institut dosmrtnog uzdržavanja upravo zbog čestih zlouporaba i prijevara. Mnoge starije osobe, naime, potpisujući takve ugovore ostaju bez imovine još za života, iako toga prije potpisivanja ugovora nisu bile svjesne.

»Naravno da je slobodna volja svakog pojedinca koji želi sklopiti ugovor o uzdržavanju, ali praksa pokazuje da su takvi ugovori često pogubni za starije ljude koji ovise o tuđoj skrbi, što znači da bi ih država na neki način trebala zaštititi od posljedica jednog takvog čina«
Branislav JELENIĆ

I u zadarskoj Županijskoj organizaciji Hrvatske stranke umirovljenika slažu se kako je potrebno hitno riješiti ovaj sve izraženiji problem.
– Već duže vrijeme HSU upozorava na tu praksu jer je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju dokazano diskriminirajući i omogućava da ljudi u očaju i neznanju preko noći izgube svu imovinu, kaže predsjednik Županijske organizacije HSU-a Branislav Jelenić i ističe da je neshvatljivo da ni jedna državna institucija nije zadužena da ljudima prije sklapanja takvih ugovora objasni kakve posljedice to može za njih imati.

Obavezno savjetovanje
– Naravno da je slobodna volja svakog pojedinca koji želi sklopiti ugovor o uzdržavanju, ali praksa pokazuje da su takvi ugovori često pogubni za starije ljude koji ovise o tuđoj skrbi, što znači da bi ih država na neki način trebala zaštititi od posljedica jednog takvog čina, navodi dalje Jelenić i naglašava da postoje ljudi koji vrebaju žrtve, traže samce koji nemaju bližu obitelj kako bi se domogli njihove nekretnine, najčešće stana ili kuće.
– Treba vidjeti koji je najbolji način da se takve situacije izbjegnu, je li rješenje ukidanje dosmrtnog ugovora ili uvođenje neke vrste obaveznog savjetovanja osobe o kojoj će uzdržavatelj skrbiti ili nešto treće, kaže Jelenić i još dodaje da je dobra ideja prema kojoj bi se gradovi skrbili o starijim osobama koje nemaju obitelj ili se obitelj o njima ne brine, a nemaju ni sredstava za plaćanje doma, a zauzvrat bi nakon njihove smrti Grad naslijedio njihovu nekretninu. Takav prijedlog došao je, primjerice, iz Grada Biograda.
U svakom slučaju, država bi trebala što hitnije zaštititi osobe koje su izložene zlouporabi ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od strane davatelja uzdržavanja.