Jedan dan može promjeniti sve, jedna sitnica također…

Dana 21. 10. 1833. rođen je Alfred Nobel, u ponedjeljak će biti 186 godina od njegovog rođenja. Donio je svijetu izum dinamita, i time nevjerojatno unaprijedio građevinu, rudarenje, gradnju cesta… Korist je ogromna. No samo u pravim rukama, obučenih ljudi koji točno znaju što rade! U protivnom-bum! Kada je shvatio koliko je njegov izum opasan i morao gledati kako se taj isti dinamit koristi za ubijanje ljudi, upao je u depresiju koja ga je ispratila do zadnjeg njegovog dana. U oporuci je ostavio svoje ogromno bogatstvo »najzaslužnijima u doprinosu za boljitak čovječanstva« i time zasnovao najprestižniju nagradu na svijetu- Nobelovu nagradu.
Upravo kao i dinamit, tako su i gljive opasne u nestručnim rukama.
Pretpostavlja se da sadržavaju oko milijun i pol vrsta, od kojih je znanstveno opisano tek oko 70 000. Jednostanične ili višestanične, organizmi bez klorofila. Njihov životni ciklus je ponešto kompliciran na prvi pogled, no ludo su zanimljive
Od pamtiviijeka su ih ljudi koristili za hranu, medicinu, viceve, trovanje (što nenamjerno, što namjerno – Rimski imperator Klaudije ponešto zna o tome – žena ga je poslala na drugi svijet baš jednim slasnim tanjurom gljiva).
Ušle su grčku mitologiju preko Perzeja koji je navodno pio iz klobuka gljive i to mu je tako milo bilo, da je i samo mjesto gdje se taj za njega tako sretan događaj dogodio, nazvao- Micena (Starogrčki naziv za gljivu).
Da bi se naučilo kvalitetno brati gljive treba se naučiti more stvari, od kojih je svaka sitnica od doslovno životne važnosti. Kod gljiva ne postoji ono: približno je slična! Ukoliko samo jedan sitan detalj ne odgovara opisu, to je jednostavno preopasno! Uvijek kažem ljudima, pusti, ima paštete i kruha u dućanu, nemoj život riskirati. I uredno mi u vrijeme berbe gljiva počnu u porukama stizati fotografije gljiva sa upitom:«jel’ jestiva«. Zarekla sam se da ću u novinama objaviti, a eto, održavam danu riječ, pa:«nemojte mi slati fotografije!!! Neću vam determinirati gljive tako!!!« Zašto? Pa evo, da bi razlučili koja je gljiva treba znati niz stvari, a to su redom: gdje raste (šuma, livada, panj, zemlja…) Boja i oblik klobuka (konveksan, neravan, nareckan…) Stručak, (noga) -ljuskast, ima li vjenčić i je li fiksan ili se lako miče). Ima li listiće i kakvi su, koje boje odvojeni ili »grančice«, spužva, koje je boje meso, mijenja li boju na presjeku. Samo da navedem dva primjera. Šampinjon postoji smrtno otrovan, raste na rubu šume, ne na livadi i stručak mu na dnu presjekom postane žut kao limun. A meni stigne slika šampinjona u nečijoj ruci!!! Drugi primjer, Crvena zavodnica nestručnom oku oblikom potpuno slična jestivoj lisičici, no raste na panju, puno je žešće boje i ima listiće. A meni opet stigne slika na dlanu ruke, ne vidi se panj, i preeksponirana fotografija. A što je u košarici ispod nogu, među jestivima je li se potkrala i jedna (a dovoljna je jedna otrovna). Stavite se u moju kožu. Da snosim odgovornost za nečiju smrt? Igranje sa dinamitom!!! Ne hvala-bum!!!
No kada dobro upoznamo gljive, tada su one nevjerojatne! Osim za zdravlje šuma, ili penicilina koji nam živote spašava.
Zovu ih šumskim mesom, jer u prosjeku sadrže više proteina od ostalog povrća. Sadržaj vode, koja se kreće od 72 do 91%. Od ugljikohidrata u gljivama nalazimo glikogen, zatim inulin i pektinske tvari, a potrebno je spomenuti da ne sadrže ni saharozu niti škrob pa su stoga vrlo pogodne za osobe oboljele od dijabetesa. Kiseline su oksalna i fosforna kiselina, a od mineralnih tvari na prvom je mjestu kalij. Sadrže veće količine vitamina B1, B2, C i D, dijetalnih vlakana te mineralnih tvari (kalij, željezo, cink, kalcij) vitamin D te se stoga često preporučuju kod sprječavanje rahitisa, osteomalacije, i drugih bolesti kostiju. Zna se da sadrže antibiotike, ali i imunostimulanse, tvari djelotvorne protiv tumora i protiv virusa, tvari koje snižavaju kolesterol, reguliraju tlak, poboljšavaju krvotok, uravnotežuju razinu šećera u krvi, reguliraju probavu, poboljšavaju rad dišnih organa, djeluju antireumatski i antialergijski, stimuliraju ili smiruju centralni nervni sistem, poboljšavaju seksualne funkcije, jačaju fizičku snagu i izdržljivost, usporavaju starenje i sl. Nedavna istraživanja ukazuju da neke vrste gljiva djeluju poput probiotika.
Gljive su usko vezane s biljkama sa kojima žive. Pa mi tako upravo iz Paklenice stiže masa slika. Jer tamo u miru mogu rasti u simbiozi sa stablima. Na današnji dan, 19.10 će biti 70 godina od osnivanja nacionalnog parka Paklenica. Jedan od suosnivača je sin Zadra, Matteo Duiella, kao i Nobel rođen 21.10. Naslutio je koliko je važno zaštititi te šume, kada to nije bila popularna ideja i lokalnim ljudima je ukinula moćnost zarade. Danas sam mu beskrajno zahvalna, na onoj divnoj prirodi, svim gljivama koje tamo rastu, svakom cvijetu. Ostavio nam je i on u nasljeđe nešto neprocjenjivo. Sretan rođendan obojici. Hvala Vam.