Subota, 18. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Iza rešetaka mjesečno se otrijezni 40 osoba

23.02.2011. 23:00
Iza rešetaka mjesečno se otrijezni 40 osoba


Ima ih veselih, što pjevaju, ima ih što psuju, vrijeđaju, opiru se. Često nisu ničega svjesni pa je s takvima najbolje niti ne razgovarati i pustiti ih da dođu sebi. Oni koji imaju veće koncentracije alkohola u krvi, za svaki slučaj idu prvo na lječnički pregled. Ipak, u sobama je najčešće mirno. Legnu i zaspu, a ujutro se probude u čudu. Bude im jako neugodno, priča Jukić


Izašli ste vani, popilo se više nego što ste planirali, a netko je morao i voziti. Vi tako raspoloženi i puni ljubavi vozite svoje prijatelje od jednog mjesta do drugog. Na svakom mjestu još malo nazdravite i tako minimalno do 1,5 promila u krvi… I tako prođe izlazak, pamtite samo početak večeri, a budite se u skučenoj sobi na betonskoj klupi sa spužvom i prvo što vidite su rešetke…
Ne brinite! Vi ste u takozvanoj sobi za zadržavanje, ilitiga “trijeznionici” u drugoj Policijskoj postaji Zadar. Tamo su vas vodili na wc kad vam je bilo slabo, dali su vam hektolitre vode jer su vam se usta sušila, moguće da ste im nešto zapjevali ili ispričali kakav nepovezani vic, a oni su vam umjesto uspavanke dali dekicu i nadali se da nećete raditi probleme. Ujutro vam je toliko neugodno da biste najradije stavili ogromne sunčane naočale i šal preko glave, poput zvijezda kad negdje idu inkognito. Ipak, shvaćate da je to bilo za dobro vas i svih oko vas, da ne skrivite nesreću i da se sigurno napokon sjetite tko ste uopće i kako se zovete, to jest da se sigurno otrijeznite.
Dr. Jakyll i mr. Hyde
Ova maštovita pričica je zapravo jedna od najsretnijih varijanti koje se odvijaju u “trijeznionici”.
Prema Prekršajnom zakonu, a i u praksi druge Policijske postaje Zadar, u sobu za zadržavanje idu oni koji pod utjecajem opojnih sredstava počine prometni prekršaj, prekršaj protiv javnog reda i mira ili prekršaj vezan za obiteljsko nasilje. Tu se u nekim slučajevima zadržavaju i oni protiv kojih je u tijeku kriminalističko istraživanje ili je raspisana tjeralica.
Tako da ljudi privedeni u “trijeznionicu” nisu baš uvijek puni ljubavi, već su neki (možda baš zato što im ljubavi nedostaje) puni agresije. A ima i onih koji u tim trenucima posegnu u najdublje pore svoje inspiracije i toliko su kreativni u idejama pomoću kojih bi se mogli vratiti s druge, one prostranije, strane rešetaka.
Tri male ćelije za triježnjenje su pod stalnim videonadzorom, a u par koraka udaljenom uredu, Gordan Jukić, šef smjene druge Policijske postaje Zadar, na monitorima se nagleda svega.
– Ima ih veselih, što pjevaju, ima ih što psuju, vrijeđaju, opiru se. Često nisu ničega svjesni pa je s takvima najbolje niti ne razgovarati i pustiti ih da dođu sebi. Oni koji imaju veće koncentracije alkohola u krvi, za svaki slučaj idu prvo na lječnički pregled. Ipak, u sobama je najčešće mirno. Legnu i zaspu, a ujutro se probude u čudu. Bude im jako neugodno, pogotovo onima kojima se zalomi i nemaju takav običaj, priča Jukić, dodajući da su djelatnicima policije i potpuno nenormalne reakcije – normalne, a veliku ulogu u njihovom poslu igra psihologija.
Jedan od zanimljivijih psiholoških fenomena, podvojena ličnost, u trijeznionici se može vidjeti svakodnevno, naravno u blažem smislu.
– To je kao dr. Jekyll i mr. Hyde. Navečer psuju, viču… a onda kompletna transformacija – ujutro su mirni, kaju se i ispričavaju… Mislim da je čak i onima što im se “zalomi” često, takozvanim recidivistima, jako neugodno, a glume da im je to kao dobar dan. Pa kome je ugodno spavati na betonskoj klupi, govori Elis Žodan, glasnogovornik PU zadarske, koji nas je, onako iz fore, nakratko i zatvorio u ćeliju.
Zbog same činjenice da je sve tako malo i ima rešetke osjećaj u ćeliji je jako neobičan. A tek zvuk zatvaranja rešetaka, odzvanjanje željeza, iako nije jako različito od milozvučnih ckvenih zvona, u ovim okolnostima je zastrašujuće. Kako kaže Žodan, zatvorenicima je taj zvuk jedna od gorih stvari u cijelom procesu lišavanja slobode.
“Hotel Mamurluk”
Također, jedna od zanimljivih pojava je fenomen “skini vezice”.
– Ljudi koji su ovdje zatvoreni, naravno, imaju sva svoja prava, osim da odu kad žele. Sad imaju grijanje, ljeti nije prevruće, imaju ventilaciju, wc i vode za piće. Po dolasku im se odmah oduzmu svi predmeti kojima si mogu nauditi. Remen, lančić, narukvice, nožić s ključeva, upaljači, što god može biti opasno. I obavezno, vezice s cipela. To je zanimljivo da u trenutku kad čovjeku kažemo da skine vezice, čak i ako je najalkoholiziraniji, prenerazi se. Valjda u tom trenutku shvati što je napravio, do čega se doveo i da nema povratka, govori Žodan.
Naravno da se to iz opreza radi sa svakim, ali ni taj običaj nije nastao bez razloga.
– Prije nekoliko godina jedan je čovjek, čim smo ga smjestili u prostoriju počeo glavom lupati od rešetke. Službenici su ga pokušavali smiriti, a on je lupao sve više i sve jače. Odveli su ga na Psihijatriju. Tamo nije mogao ostati pa je vraćen ovdje. Onda je postalo još gore. Skakao je s kreveta s glavom prema zidu pa prema rešetkama… Smirio se tek kad je kolega sjeo kraj njega i ostao sjediti cijelu noć, prepričava Jukić jednu od gorih scena.
Nekad, kaže Jukić, ljudi glumataju samo da bi izašli, a nekad zaista imaju suicidalne namjere ili psihičke probleme pa ih se po otriježnjenju vodi po uputnicu i na Psihijatriju. Ako im pozli, zove se hitna pomoć.
Svaki dan je tamo različit. U prosjeku “hotel Mamurluk” ima 40 gostiju mjesečno, najčešće se tamo u miru prespava, samo za razliku od drugih putovanja i hotelskih smještaja, kojima su ljudi najčešće hvale, o ovom jedinstvenom izletu uglavnom nikome ne pričaju…


 I POZNATI SE TRIJEZNE




U “trijeznionici” nema diskriminacije. Iako češće dolaze muškarci, postupak triježnjenja za žene i muškarace je podjednak, a ni ugledni i poznati građani nisu lišeni ovakvog postupka triježnjenja.
– Radim ovdje 20 godina i znam da fasade ništa ne znače, nikad se ne zna što se iza te fasade, u četiri zida događa. Ništa me više ne iznenađuje, kaže Jukić.
Naravno da ga ne iznenađuje. Tamo završi i mršava slabašna ženica koja izgleda kao da ne bi mogla ni jednu rakijicu popiti, a ima tri promila alkohola u krvi. Ili, na primjer, čovjek koji se sa 4 promila (!) ponaša skoro sasvim normalno.


 VODA JE NAJBOLJI ANTIOKSIDANS


Najčešće pitanje ljudi zadržanih u sobi za zadržavanje je: “Mogu li dobiti vode?”.
– Jedan je tako tražio kolegu čašu vode, ovaj mu je donio. I tako 12 puta zaredom, kaže Jukić.
Nema za trježnjenje tamo posebnih recepata ni preparata. Voda je najbolji antioksidans, a dobar san liječi sve.


 “SVOJU ŽENU NE SMIJEM TUĆI?”


Svaka osoba se može maksimalno zadržati 12 sati, a nakon toga se ili pušta ili ide prekršajnom sucu. Ako je takva procijena, zakon dozvoljava da se osobu pusti i prije, i bez razgovora sa sucem. Jedino u slučaju obiteljskog nasilja, osoba se obavezno privodi sucu.
Upravo dok smo bili u uredu šefa smjene, nazvala je jedna gospođa s upitom gdje je njezin suprug koji je zadržan zbog nasilja u obitelji.
No, kako priča Jukić, jedan od neobičnijih slučajeva, vezanih za nasilje u obitelji, bio je slučaj jednog 70-godišnjeg čovjeka.
– Taj barba se nije mogao načuditi da on po zakonu svoju ženu ne smije tući. Kako sad to, 50 godina on nju tuče i odjednom neko kaže da on svoju ženu ne smije tući. On se tom zakonu najiskrenije čudio i nastavio se čuditi i na sudu, govori Jukić.