Imao sam osjećaj da bih ostao na tom balkonu cijeli život

Ni tri dana nakon velikog finala s Cibonom i svog slavlja koje je uslijedilo nakon, nije se stišala euforija u gradu košarke. Da ne bi bilo zabune, navijački kolorit je bio u žiži događanja prije, za vrijeme i samu noć nakon osvajanja Krešinog kupa, ali ovi dani koji obično slijede nakon velike buke i slavlja su oni dani u kojima svi akteri bilo to igrači ili navijači doslovno kontempliraju sa spoznajom da se sve isplatilo i da je sve itekako vrijedilo. Kao i sama spoznaja da nije sve to bio san već java.

San ili java
U tom ritmu, između sna i jave smo zatekli i kapetana Ivu Ivanova koji je bez sumnje proživio posljednja dva dana kakva nije dosad u svom životu. Napor, umor, jako malo sna, promuklost, mamurluk…svega tu ima nakon proslavljenog trofeja kojeg se čekalo u Zadru dugih 12 godina.
– Dan poslije utakmice je bio zaista naporan. Mobitel nije prestao zvoniti. Ljudi sa svih strana su slali poruke podrške. Jednostavno, nemam riječi osim da se zahvaljujem svim ljudima što su bili uz nas i što su slavili s nama – kazao je kapetan koji je konačno uspio u svojoj sad već 17-godišnjoj košarkaškoj karijeri ostvariti san. Trofej u dresu Zadra izmigoljio mu je čak sedam puta dosad, a sudbina je htjela da se to dogodi u samom smiraju njegove karijere s praktički 35 godina na leđima. U finalnoj utakmici je unatoč svemu navedenom bio najeksploatiraniji igrač. Nijedan drugi igrač u obje momčadi nije bio toliko na parketu kao on. Preko 35 minuta za vrijeme kojih se prometnuo u igrača koji je donio prevagu. Zaključio je utakmicu s 18 poena, šest skokova, tri asistencije i s Krešinim trofejom u rukama.
– Sa Zadrom sam prošao sve živo. Ispao sam iz lige, vratio se u ligu. Izgubio četiri finala kupa, tri finala prvenstva. Tako da su sve te emocije izašle u tom trenutku kad sam bio siguran da je trofej osiguran. To je nešto što se neće moći nikad zaboraviti.

18 poena, šest skokova i tri asistencije učinak je Ive Ivanova u finalu

A početak puta do tog trofeja kojeg se tako slavilo u subotu i nedjelju bio je izgleda najteži u onoj utakmici u Sinju u osmini finala kad se Zadar provukao kroz iglene uši. Ispalo je na kraju da je Alkar bio najtvrđi orah jer je pobijeđen s najmanjom razlikom ako uzmemo u obzir sve četiri utakmice.
– U Sinju stvarno nismo bili baš pravi i tamo smo dobili što se kaže, na mišiće. Hvala Bogu da se to desilo i da nismo kiksali u tom trenutku.

Priče s balkona
Nakon Sinja čekale su vas tri utakmice u kojima su se protivnici nizali od najlakšeg do onog najtežeg. Cibona je u finalu ponovno pokazala zašto je konstantno u vrhu hrvatske košarke.
– Uslijedio je Sonik, pa Split kojeg smo se pribojavali najviše, pa zatim Cibona. Prvo poluvrijeme je bilo ajme, uz njihov jako dobar šut za tri, mislim da su pogodili sedam trica. Ali, jednostavno smo u nastavku izašli pravi i uz podršku naših navijača nije bilo šanse da izgubimo utakmicu. To drugo poluvrijeme kad smo krenuli u tu seriju nismo mogli izgubiti. Da smo igrali još dva dana, nema šanse da bi nas Cibona stigla. Tako da hvala još jednom svim navijačima za stvarno nezaboravne trenutke.
Jeste li se nadali da će biti Krešin dom onako krcat i da ćete imati onakvu podršku?
– Iskreno, nisam se nadao tolikom broju ljudi u dvorani. Iz razloga što nam sezona nije dotad bila bajna, barem što se tiče regionalne lige. Mislio sam da će doći pet, šest tisuća ljudi i da je to to. No, prevario sam se. Bio je to nezaboravan doživljaj i još jednom se potvrdilo da samo to može Zadar prirediti.
No, i nakon te nezaboravne podrške na Višnjiku, uslijedio je još jedan pozitivan šok, onaj na balkonu iznad Caffe bara Lovre. Tradicija je nalagala da se pojavite na tom balkonu koji je zapravo simbol pobjednika u gradu košarke.
– Jednostavno, kada smo izašli na taj balkon pred onoliko ljudi imao sam osjećaj da bih cijeli život ostao tamo. Nezaboravan trenutak i baš sam pričao s Dominikom (Mavra op.a.) o tome i samo smo se pogledali i rekli: » Pa mi smo stvarno bili na tom balkonu«! Do tada smo mogli samo sanjati o tome – zaključio je trofejni kapetan Zadra. 

S kupom i prvenstvom nadoknaditi ABA ligu
Nakon stišavanja euforije uslijedit će povratak treninzima i pripreme za prvu utakmicu koja je na rasporedu tek zadnjeg dana veljače kad na Višnjik stiže FMP. Regionalna liga je sušta suprotnost onome što smo mogli vidjeti u Krešinom kupu. Od pustih poraza boli glava i abaligaški život visi doslovno o niti. Kao kompenzacija bi zato moglo poslužiti osvajanje titule državnog prvaka.
– Bit će teško, jer smo sad u nekoj euforiji. Ne smijemo letiti već ići pomalo, ali sportski je nadati se. Ma, uzet ćemo to prvenstvo, da ne duljim previše. Šalu na stranu, da uzmemo prvenstvo bio bi pravi posao i dosta ljudi bi sigurno zaboravilo ABA ligu. Međutim, ostaje veliki žal što nismo uspjeli dosad osigurati ostanak, jer regionalna liga je veliki mamac za našu publiku. Ako ne uspijemo ostati u njoj neće biti kraj svijeta, idemo dalje. No, meni će biti jako žao. Ali, s kupom i prvenstvom mislim da možemo vratiti povjerenje naših navijača – kazao je Ivanov.

Prava smo klapa i to ljudi prepoznaju
Mnogo je detalja iz finalne utakmice koji su ukazivali na veliku želju svih za trofejom, jednu homogenost kako na terenu tako i na tribinama. No, najviše je bio gušt promatrati klupu Zadra kako je igrala s petoricom igrača na parketu, od prve do zadnje minute.
– I klupa i tribine, sve se spojilo u jedno i mislim da smo prava ekipa i prava klapa. Nadam se da to ljudi i prepoznaju iako nas u ABA ligi ove sezone ne ide. Nema veze tko na kraju zabija, a tko ne. I na klupi i na parketu sve su to pravi momci i svi dišemo kao jedan te se na osnovu toga nadam da smo i u prvenstvu najbliži trofeju.
 (Novi radio/A.D.)