Mislim da ni u jednom poslu na svijetu ne možeš dosegnuti svoj vrhunac ako ne daješ sto posto. Jednako vrijedi i za novinara, konobara, košarkaša i svakog drugog. Tako ja shvaćam i svoj posao. Uvijek sam bio svjestan da imam sreću u životu da se bavim poslom kojeg najviše volim. Kada ne bih davao sto posto, ne bih se ni bavio time
U razgovorima o zadarskoj košarci često se mogu čuti priče ili bolje rečeno snovi o tome kako bi danas mogla izgledati momčad Zadra kada bi u njoj igrali svi najbolji zadarski košarkaši. Krenimo samo od toga da su na širem popisu A reprezentacije Hrvatske njih petorica, Marko Popović, Luka Žorić, Rok Stipčević, Marko Banić i Tomislav Zubčić. Dalje nećemo nabrajati, kako ne bi slučajno nekoga izostavili, no nema nikakve sumnje da bi ta momčad bila u vrhu Jadranske lige i sasvim sigurno u Euroligi. No, sve su njih životni i košarkaški putovi na ovaj ili onaj način odveli dalje od rodnoga grada. Neki su u Zadru odigrali više sezona, a neki, poput Luke Žorića, nisu nikada imali ni priliku odjenuti zadarski dres. On je svoju karijeru morao izgraditi na drugačiji način, s više lutanja po različitim klubovima, da bi u 27. godini počeo ubirati prave plodove uloženog rada i truda. Sa Zagrebom je osvojio dvostruku krunu, potpisao je trogodišnji ugovor s Unicajom iz Malage, a pred njim je drugo veliko natjecanje s reprezentacijom (nakon Svjetskog prvenstva u Turskoj prošle godine), Europsko prvenstvo u Litvi i to u funkciji jednog od glavnih igrača. A gdje je sve počelo?
– U osnovnoj školi. Igrali smo nekakvu prijateljsku utakmicu s Puntamikom i tada sam, s nekih desetak godina, počeo trenirati tamo. Prošao sam mlađe kategorije, s tim da su oni tada igrali B-1 ligu, koja je bila na dalmatinskom nivou pa smo već sa 14-15 godina igrali i za seniore, juniore i kadete. Ta generacija 1984./85. je bila dosta dobra. Vidjeli su me ljudi iz Cibone, stupili su u kontakt sa mnom i odlučio sam nastaviti školovanje u Zagrebu i pokušati tamo napraviti karijeru.
Bez interesa Zadra
Poziv iz KK Zadra nikada nije stigao.
– Ljudi u Zadru jednostavno nisu bili zainteresirani. Vjerojatno nisu baš ni vodili brigu, jer su računali da je sve što vrijedi već u Zadru. No, u to vrijeme nije to baš ni tako lako pogoditi – priča Žorić, bez imalo gorčine.
U Ciboni, međutim, nije sve išlo prema željama.
– Tamo sam odradio juniorski staž, a sa 17 godina sam bio i u prvoj momčadi, na dvojnoj licenci. Nakon toga smo odlučili da je najbolje za mene da treniram u Ciboni, ali da igram utakmice za Karlovac, koji je bio Cibonina druga momčad, a igrao je u prvoj ligi. Mislim da mi je ta godina dosta pomogla u karijeri. Kada sam vidio da neću dobiti pravu priliku u prvoj momčadi Cibone, odlučio sam da moram pokušati tražiti sreću negdje drugdje pa se jednoga dana možda vratiti. Tako se ukazala prilika u Parizu. Razgovarao sam s ljudima u Ciboni, koji su rekli da će me pustiti, međutim, kada sam došao tamo i trebao potpisati ugovor, tražili su malo preveliku odštetu za mene, koju Francuzi nisu mogli platiti. Tako zapravo za Pariz nisam ni nastupao.
Bilo je to u siječnju 2005.
– Odlučio sam da moram nekako dobiti papire i negdje igrati. Trebao sam potpisati za njemački Braunschweig i odigrati za njih jednu utakmicu da bi dobio papire od Cibone za mnogo manji iznos. Tako je i bilo i onda sam otišao u Dubrovnik igrati ligu za prvaka.
U Ciboni bez prave prilike
Koliko vam je bilo teško u tim trenucima?
– Mladom igraču, kada ne igra i kada tako putuje i luta okolo sigurno nije lako. Samopouzdanje, koje ionako nije veliko, pada i nije to sve bilo lako proživjeti. Jednostavno, bila je borba, ali nikada se nisam predavao i uvijek sam vjerovao da mogu napraviti neke veće stvari. Jako sam zadovoljan kako mi je bilo u Dubrovniku. Momci i trener su me odlično prihvatili i stvarno mi je bio gušt tamo igrati. Dobro sam odigrao i nakon te polusezone, osjećao sam da mogu nešto više.
U sezoni 2005./06. uslijedio je prvi pravi transfer izvan granica Hrvatske, u ljubljansku Olimpiju, no ni tamo nije bilo sreće.
– Smjenom trenera, kada je došao Zmago Sagadin, dogovorili smo se da je bolje za mene da odem negdje gdje ću više igrati i tako sam se vratio u Dubrovnik. Ponovno sam ligu za prvaka odigrao dosta dobro, na razini kao prethodne sezone. Tada sam odlučio da ću jednu cijelu sezonu u komadu odigrati u A-1 ligi, bez obzira što sam imao ponude klubova iz regionalne lige. Tako sam došao u Šibenik, gdje sam imao odličnu sezonu. Bio sam MVP A-1 lige i nakon toga sam se vratio u Cibonu.
I zadržao se ponovno samo jednu sezonu.
– Nisam dobio pravu priliku. Čak sam prvi dio sezone nešto i odigrao, neke utakmice jako dobro, ali dogodila se smjena trenera i neke situacije o kojima ne bih baš govorio. Imao sam ugovor na još jednu sezonu, s opcijom da mogu otići. Ponovno sam htio otići negdje gdje ću igrati, kao i tijekom cijele karijere. Trener Velimir Perasović mi je tada rekao da me treba, da bi mi prvog dana priprema za novu sezonu rekao da me više ne treba. To je bila velika nepravda prema meni, jer je sezona počinjala, a ja nisam imao klub.
Zagreb spasio karijeru
Onda se, pred početak sezone 2008./09. dogodila prijelomnica.
– Tada se pojavio Zagreb, koji mi je spasio karijeru. Oni su već imali posloženu momčad pa su odlučili da prvih mjesec dana, dok ne dođem u formu i dok ne naprave mjesto u momčadi, odem na posudbu u Zabok. Tako sam živio i trenirao u Zagrebu, a igrao utakmice u Zaboku. Nije bilo lako ponovno se vratiti na taj nivo, ali to mi je dobro došlo.
O klubu iz Trnskog Žorić ima samo riječi hvale.
– Prošao sam dosta klubova i mogu reći da je Zagreb odlična sredina i za mladog i za starog igrača. Klub je kao na nekakvom obiteljskom nivou. U tom trenutku rezultati nisu bili blistavi, borili smo se za ostanak u NLB ligi, ali nikada nije manjkalo dobrog raspoloženja i atmosfere.
Jeste li i u jednom trenutku u karijeri razmišljali o prestanku igranja?
– Ne, ni približno. Nije me bilo sramota igrati nijedno natjecanje. Uvijek sam nastojao biti najbolji u toj ligi koju igram i vjerovao sam da će mi to otvoriti put za stepenicu više. Tako je bilo iz dana u dan, iz sezone u sezonu.
Prva vrhunska Žorićeva sezona u cjelini, na razini Jadranske lige, bila je ona 2009./10. Odlično je igrao i u kombinaciji s Antom Tomićem, a posebno kada je postao prvi centar, nakon Tomićeva odlaska u Real Madrid.
– Prije svega, Ante je sjajan momak. I dan danas se čujemo i družimo, a o njegovim igračkim kvalitetama je bespredmetno pričati. Nije mi bio problem igrati s njim, a i on je uvijek govorio da mu odgovara igrati sa mnom. Jednostavno smo se našli i igrali smo dobro. On se trebao prodati prvi, ja drugi, takav je bio neki naš interni dogovor i tako je i bilo – s osmjehom će Luka.
Ta je kombinacija na parketu, primjerice, mnogo bolje funkcionirala nego ona Žorić-Kasun ove sezone.
– U tom trenutku smo obojica bili u dijelu karijere kada se ide prema gore, dok to nije slučaj s Kasunom, koji je već dosegao svoj vrhunac.
U nedavnom razgovoru Marko Popović nam je kazao da ste veliki radnik i jedan od primjera kako se uloženi rad kad tad isplati.
– Mislim da ni u jednom poslu na svijetu ne možeš dosegnuti svoj vrhunac ako ne daješ sto posto. Jednako vrijedi i za novinara, konobara, košarkaša i svakog drugog. Tako ja shvaćam i svoj posao. Uvijek sam bio svjestan da imam sreću u životu da se bavim poslom kojeg najviše volim. Kada ne bih davao sto posto, ne bih se ni bavio time.
Moje je samo da igram
Na taj način Žorić je došao i do najvećeg ugovora dosadašnje karijere, ali obavezno će istaknuti onoga tko mu je to omogućio.
– Ugovor s Unicajom sam potpisao dosta rano tijekom sezone. Mediji su iz dana u dan nagađali gdje ću nastaviti karijeru i bilo mi je mnogo lakše otići iz Zagreba nakon što osvojimo prvenstvo i odvedemo klub u Euroligu. Htio sam otići mirne duše zato što mi je Zagreb jako puno dao. Omogućio mi je sve ovo što sam postigao do danas. Osjećao sam da im na takav način mogu vratiti barem dio toga što su napravili za mene.
Kakvi su prvi dojmovi iz Malage?
– Bio sam tamo tri dana, na službenom predstavljanju i liječničkom pregledu. Vidi se da je klub na najvećoj mogućoj organizacijskoj razini u Europi. Sve je vrhunski. Imaju sjajnu publiku, preko 10 tisuća pretplatnika i tamo se čovjek može prepustiti samo igranju košarke. Ne mora razmišljati ni o čemu drugom, što su mi oni i rekli. Moje je samo da igram, a o svemu drugom brine klub.
Prvi put ćete zaigrati u drugom i trećem najjačem klupskom košarkaškom natjecanju na svijetu, Euroligi i ACB ligi.
– Sigurno da neće biti lako i da će mi trebati određeno vrijeme za prilagodbu, što su mi ljudi u klubu, od trenera do sportskog direktora i predsjednika i rekli. Očekuju da će mi trebati nekoliko mjeseci. Znam da je to za mene nešto novo, da ću se jednostavno morati prilagoditi i nadam se da će to biti što prije.
Kakve su ambicije kluba sljedeće sezone? Sasvim sigurno veće od osmog mjesta u ACB ligi i posljednjeg u skupini drugog kruga Eurolige, što su bili ovosezonski rezultati.
– Svake godine imaju jako velike ambicije. Klub koji toliko ulaže u prvu momčad mora imati najveće ambicije i u prvenstvu i u Euroligi i u Kupu Kralja.
Najvažnije zdravlje i atmosfera
Naravno, prije odlaska u Španjolsku, treba se posvetiti reprezentaciji. Pripreme za Europsko prvenstvo u Litvi počinju 15. srpnja. Kakva su očekivanja?
– Nadam se da ćemo napraviti dobar rezultat, ali prije toga se moramo dobro pripremiti i stvoriti dobru atmosferu u reprezentaciji, onakvu kakvu smo imali prošle godine. Bit će iznimno jako natjecanje, a najbitnije je da svi na prvenstvo dođemo zdravi. Mislim da ove godine imamo veću kvalitetu nego lani i da smo godinu dana iskusniji, što će nam mnogo značiti.
Gotovo nitko u reprezentaciji, naročito oni stariji, koji su već pogubili dosta eliminacijskih utakmica na velikim natjecanjima, više ne skriva želje i ciljeve. Medalja bilo kojeg sjaja ili barem karta za London 2012.
– Sigurno da moramo dohvatiti Olimpijske igre, ali teško je pričati o nečemu prije priprema, kada ne znamo ni kakvi ćemo doći tamo. Možemo pričati o očekivanjima prije samog prvenstva, ali teško je danas bilo što obećati.
Pred EP u Litvi jedan od problema, o kojemu se često govori kada je riječ o Hrvatskoj reprezentaciji, je nedostatak prave “četvorke” na visokom nivou. Žorić, međutim, razmišlja ovako.
– Mislim da možemo igrati na drugačiji način nego ostale reprezentacije. Uz pravu pripremu i taktiku, možemo sakriti naše mane i istaknuti prednosti. Ako igramo praktički sa dvije petice, mislim da se i to na određeni način može iskoristiti.
Kako gledate na skupinu prvog kruga, gdje Hrvatsku čekaju dvoboji s Grčkom, Makedonijom, Crnom Gorom, BiH te momčadi koja će proizići iz dodatnih kvalifikacija?
– Prvi cilj je proći tu skupinu i na početku trebamo gledati samo prema tome, da prođemo i da se što manje izraubamo. U svakom slučaju, treba ići iz utakmice u utakmicu – za kraj će Žorić.
Trninić, Ciketić, Milanović
Koje su osobe ostavile najznačajniji trag u vašoj karijeri?
– U razdoblju kada sam kao mlad igrač bio u Ciboni posebno moram istaknuti rad sa Slavkom Trninićem, koji mi je usadio svo košarkaško znanje. Kod njega se radi jako dugo, intenzivno i na nekim detaljima, koji mi i dan danas koriste. Zatim današnji sportski direktor Zagreba Hrvoje Ciketić, koji je cijelo vrijeme bio uz mene i bio mi je praktički kao dio obitelji. Od dolaska u Zagreb počeo sam raditi s Lukom Milanovićem, kondicijskim trenerom Hrvatske reprezentacije, s kojim svakodnevno, između ili prije treninga, radim individualno na fizičkoj pripremi i na svim mojim nedostacima. On je možda čak i najviše zaslužan za moju karijeru u Zagrebu. I sada provodim program koji smo napravili do početka reprezentativnih priprema – kaže Žorić.
Zašto Unicaja?
Zašto ste za nastavak karijere odabrali baš Unicaju?
– Tijekom sezone sam imao dosta ponuda od Euroligaša. Raspitivao sam se kod igrača i trenera koji su bili u tim klubovima, kakva je koja sredina, tko je gdje trener, kakav je… U tom trenutku sam odlučio otići u Malagu zbog svih tih stvari i klime i grada i načina na koji klub funkcionira i mog mjesta u momčadi. Imao sam ponudu i jednog kluba većeg imena, ali tamo mi sigurno ne bi bila ista situacija. Ulazio bih s klupe, a to nije ono što želim – kaže Žorić.
Zanimljivih ponuda bilo je i prošlo ljeto.
– Imao sam ponudu Maccabija i u tom trenutku mi se činilo da je to najbolje rješenje. Jedan od najvećih klubova u Europi, sredina koja živi košarku i imao sam želju da se to realizira. No, dogovorio sam se sa Zagrebom da ostanem još jednu sezonu i vjerovao sam da će ponovno doći takva ponuda.
Na koncu je ispalo možda još i bolje.
– Financijski je ispalo bolje i za mene i za klub. Sada odlazim kao MVP Jadranske lige, osvajač dvostruke krune i igrač koji ima praktički garantiranu minutažu u euroligašu, što lani u Maccabiju ne bih imao. I s te strane je ispalo mnogo bolje.
S obzirom da će i Zagreb sljedeće sezone igrati elitno europsko natjecanje, je li postojala mogućnost ostanka?
– Zagreb sigurno radi korak naprijed i drago mi je zbog toga. Sve što sam se dogovarao s ljudima u klubu i sve što su mi obećali, ispunili su. Kada nisu prihvatili ponudu Maccabija, rekli su da će me prodati na kraju sljedeće sezone i tako je bilo. Kad je došla ponuda iz Malage, dogovorili smo se praktički u dvije minute.
Reprezentativna priča
Reprezentativna priča Luke Žorića počela je 2002., kada je generacija Marka Banića, Roka Ukića, Marka Tomasa, Drage Pašalića… osvojila zlatnu medalju na Europskom juniorskom prvenstvu.
– To je bio jedini put da sam bio u mlađim reprezentativnim selekcijama, ali sam se nekoliko dana prije prvenstva ozlijedio. Putovao sam s momčadi u Njemačku, ali nisam igrao. Poslije toga sam bio po B reprezentacijama, do prvog poziva u A selekciju.
S B reprezentacijom Žorić je osvojio zlatnu medalju na Mediteranskim igrama u Pescari prije dvije godine, što mu je zapravo bilo prvo natjecanje u dresu Hrvatske.
– Svako natjecanje s reprezentacijom je posebna čast u karijeri sportaša, a naročito kada osvojiš medalju. Okupili smo dobru reprezentaciju, mladu, potentnu i s današnjim izbornikom otišli do kraja.
Prošlogodišnju priču na Svjetskom prvenstvu u Turskoj pokvarila je ozljeda, zbog koje je odigrao samo prve tri utakmice, te nije mogao pomoći momčadi u dvoboju osmine finala protiv Srbije. No, za njega i ostale igrače koji su prvi put bili na velikom natjecanju, bilo je to vrijedno iskustvo, koje će im sasvim sigurno poslužiti uoči ovogodišnjeg Eurobasketa u Litvi.
Nadam se da će se Zadar što prije izvući
Koliko pratite tešku trenutnu situaciju u zadarskoj košarci i kako gledate na cijelu tu priču?
– Iz Zadra sam i sigurno da me zanima što se događa tu. Ne samo mene, nego sve ljude koji prate košarku, jer je Zadar grad koji je poznat po košarci. Ne znam zbog čega se sve to događa niti bi to htio komentirati. Mislim da tu ima dosta ljudi koji su dovoljno pametni da izvuku Zadar iz ove situacije i nadam se da će se to dogoditi što prije – kaže Žorić.
Brzopotezno
Tko je najviše utjecao na tebe? Roditelji.
Kao dijete si htio biti: Otkad sam se počeo baviti košarkom, košarkaš.
Hoćeš li ostati u košarci i nakon završetka igračke karijere? Sve više razmišljam o tome i ne vidim se ni u čemu drugom.
Kako ste se sporazumijevali u Malagi? Na engleskom, ali moram što brže naučiti španjolski.
Da nisi sportaš bio bi: Ne znam.
Omiljena hrana: Dobar biftek.
Piće: Voda.
Prijevozno sredstvo: Auto.
Najveća sportska želja: Medalja s reprezentacijom.
Najbolji izum: Aparat za kavu.
Kućni ljubimac: Nemam.
Slano ili slatko: Kombinacija.
Zima ili ljeto: Ljeto.
Crnka ili plavuša: Oženjen sam 🙂
Najviše te strah: Zmija.
Košarkaški uzor: Krešimir Ćosić.
Najbolji svih vremena: Michael Jordan.
Najbolji aktualni hrvatski košarkaš: Pop igra najzreliju košarku.
Najdraža utakmica u karijeri: Finale kupa protiv Cibone prošle godine. Živio sam za tu utakmicu.
Najgora utakmica: Poraz od Cibone dva mjeseca ranije 30 razlike.
najnovije
najčitanije
Ostali sportovi
PRVA ŽBL
Uvjerljiva pobjeda boćara Vira u nedjeljnom susretu protiv Svetog Martina iz Perušića Donjeg
Zadar
VEĆ DESETA TUŽBA
Pupić-Bakrač o novoj optužbi: Longin i Mršić mi “pakiraju”
Hrvatska
IMPERATIV
Europska unija želi stati na kraj nasilju nad djecom, evo novog plana
Zadar & Županija
OBAVIJEST VODOVODA
U utorak bez vode brojne ulice u Privlaci te cijeli Debeljak
Hrvatska
33. obljetnica "Kuna"
Milanović: Hrvatska je izborila svoju državu, to se ne zaboravlja
Zadar
NAŠ ZADAR
Popularna zadarska stranica oduševila snimkom s vjenčanja: ‘Ne bude li mi ovakav pir, neću se udavat’
Zadar
Fra Andrija Bilokapić
Dobitnik županijske Nagrade za životno djelo: ‘Abortus, transrodnost, eutanazija, sve su to bolesti našega društva’
Crna Kronika
MAKARSKA
Preminula starija žena, policije privela 40-godišnaka koji ju je gurnuo
Zadar
NESREĆA
[FOTO] Nesreća kod City Gallerie, auto se zabio u stup
Moda
analiza subotnjeg đira