Dalibor Domitrović (Klub zastupnika SDP) upozorio je na goleme rizike gradnje nuklearnih modula u zemlji koja nije ‘financijski moćna’. Naglasio je da klub SDP-a nije načelno protiv nuklearne energije, već protiv načina na koji se zakon donosi bez usporednih studija s drugim izvorima.


“Sve se temelji na studijama iz prošlog stoljeća, a energetska mreža nam je dotrajala jer HDZ energetski sektor koristi kao bankomat za izvlačenje novca”, ustvrdio je Domitrović. Poručio je da ne postoji izvanredna situacija koja bi opravdala ubrzano donošenje zakona, zbog čega će SDP ostati suzdržan prilikom glasanja o zakonu.




Na nerealne rokove i financijske rizike ukazao je i Marin Živković (Klub zastupnika Možemo!), istaknuvši da tehnološki razvijenim zemljama za izgradnju treba oko 20 godina, dok Hrvatska postavlja ciljeve do 2040. godine. “Ovaj zakon je nelogičan jer postavlja cilj bez postojećeg temelja, upitan jer nemamo kapacitet za provedbu i rizičan jer troškovi i rizici nisu pod kontrolom”, poručio je.


Pitanje lokacija i sudjelovanja javnosti otvorila je Dragana Jeckov (Klub zastupnika SDSS), podsjetivši na povijesna istraživanja Dalja, Prevlake i Vira. Posebno je problematizirala lokaciju u Dalju, pitajući se koliki će biti utjecaj na rijeku Dunav te hoće li se o tome razgovarati sa Srbijom.


“Mnogi izazovi ovog društva tradicionalno su povezani s lokacijama naseljenim srpskim stanovništvom. Želimo transparentnost i uključenost, a ne da nas se označava kao protivnike ideja”, poručila je Jeckov, uputivši ministru pitanje može li se elektrana graditi u njegovu kraju, “gdje Neretva hladna teče”.


Anka Mrak Taritaš (Klub HSS-GLAS-DOSIP) smatra da se od nuklearne energije ne smije odustati zbog klimatskih ciljeva i sigurnosti opskrbe, ali je upozorila da je havarija uvijek moguća i da je ključan problem zbrinjavanje otpada. “Hrvatska treba raspraviti može li uopće trpjeti nuklearnu elektranu. Ako netko misli da odluka može pasti za šest mjeseci, vara se”, rekla je i objasnila kako se takav projekt može očekivati tek oko 2045. godine.


Damir Barbir (Klub Centra i NPS) istaknuo je da nuklearni program mora biti nacionalni projekt, a ne proces kojim upravlja uzak krug vlasti iz Zagreba. Naglasio je prednosti malih modularnih reaktora za stabilnost cijena, ali uz uvjet da lokalne zajednice budu potpuno uključene u odlučivanje o lokacijama. “Ako nuklearni program bude vođen kao nacionalni projekt, može postati važan dio energetske stabilnosti i gospodarskog razvoja”, poručio je.


Dalibor Paus (Klub zastupnika IDS), naglasio je potrebu za povratkom na strateške osnove tvrdeći da ne postoji veza između energetske strategije i ovog zakona. “Uzmimo korak unatrag, pitajmo građane. To mora biti naša zajednička odluka, a ne odluka donesena bez konsenzusa”, apelirao je Paus.


Hrvatska uvozi polovicu električne energije, naftu i plin, što na s u kriznim situacijama čini ranjivima, ustvrdio je Darko Klasić iz Kluba HSLS-a. “Odabir lokacije postat će prvoklasni politički sukob, ali nuklearna energija ostaje nužan izbor”, posjetio je.


“Nuklearna energija je ubrojena u niskougljičnu i postala je energetsko sredstvo budućnosti, a Hrvatska ovime napokon hvata korak s trendovima“, izjavila je Vesna Vučemilović (Klub zastupnika nezavisnih i HSU).


Posebno je istaknula prednosti tehnologije malih modularnih reaktora koji imaju vlastito hlađenje i ne moraju biti smješteni uz izvore hlađenja što širi mogućnosti izbora lokacije. Poručila je kako razvoj nuklearne energije ne zaustavlja implementaciju ostalih oblika energije te da je krajnje vrijeme da Hrvatska krene u tom smjeru.


Miro Totgergeli (Klub zastupnika HDZ) i Ivica Mesić (Klub zastupnika DP-a) poručili su kako je glasovanjem za taj zakon zapravo glasa o “samostalnosti i neovisnosti Hrvatske”, pozvavši zastupnike da glasaju za zakon.