Nedjelja, 19. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

MINISTRICA KULTURE I MEDIJA

Nina Obuljen Koržinek: Jedini smo u Europi u pandemiji uspjeli očuvati kulturu otvorenom

Autor: Ante Peričić

26.03.2023. 09:31
Nina Obuljen Koržinek: Jedini smo u Europi u pandemiji uspjeli očuvati kulturu otvorenom

Foto: Davor Kovačević/NL



Nina Obuljen Koržinek, ministrica medija i kulture, ušla je u sedmu godinu ravnanja tim resorom. Uz ministre Olega Butkovića i Tomu Medveda, jedina je konstanta u Vladi Andreja Plenkovića od 2016. naovamo.


Posljednjih se mjeseci intenzivirao interes medija i javnosti za ministričin portfelj, posebno zbog obnove potresom oštećenih objekata koji su pod njezinom ingerencijom, ali i zbog samostalnih umjetnika te novog Zakona o kazalištima.


Te tri teme, same po sebi, već su dovoljan povod za razgovor s rođenom Dubrovčankom, profesoricom francuskog jezika i komparativne književnosti, diplomiranom violinisticom, magistrom politologije te doktoricom znanosti, ali razgovor, osim spomenutog, donosi odgovore na mnoga, javnosti zanimljiva pitanja.




Kako ste? Kako se duži dan, duži li se i radno vrijeme?


– Odlično, hvala na pitanju! Znate što, nama uvijek, bez obzira na godišnje doba, radni dan traje jednako. Radimo cijeli dan, rijetko iziđem iz ministarstva prije 19 sati, a onda najčešće i navečer imam neku obvezu. Samo se sve ranije i ranije ustajem (smijeh). Još sam bila prošli tjedan u Ukrajini, prošli smo, automobilom i vlakom, 3.200 kilometara u manje od tri dana.


Kako izgleda Kijev?


– Kao Zagreb tijekom rata, inače divan grad. Pun je života, sve radi, ali po nekoliko puta dnevno imaju uzbune. Bili smo i u Lavovu. Čudesan grad. Išli smo i u Irpinj koji je na pola sata od Kijeva i on je, na mene, ostavio dojam kao Slavonija za vrijeme Domovinskog rata.


Sve srušeno i spaljeno jer su do tamo došli ruski tenkovi. Vratila sam se pomiješanih emocija jer smo uživo svjedočili tolikoj patnji i žrtvama.


Zakon o umjetnicima


U srijedu su samostalni umjetnici prosvjedovali na Markovom trgu, tražeći povećanje koeficijenata za izračun mirovina. Hoće li se, i kada, koeficijent samostalnih umjetnika izjednačiti s umjetnicima koji su zaposleni u institucijama?


– Najavili smo, i imali smo prije pandemije COVID-19, spreman cjeloviti zakon o umjetnicima koji je dobio suglasnost većine strukovnih udruga i bio je spreman za javnu raspravu. Povukli smo ga jer smo smatrali da, u razdoblju pandemije, ne treba raditi reforme.


Tijekom pandemije smo vidjeli u kojoj je mjeri velika razlika između umjetnika koji su obuhvaćeni pravom na uplatu doprinosa i onih koji rade kao freelanceri, a nemaju riješen status. Cilj ovog zakona je, između ostalog, cjelovito urediti to pitanje. Zakon će donijeti važne reforme i obuhvatit će sve one umjetnike koji samostalno djeluju i od toga žive.


Izmjenama Zakona o doprinosima vratili smo koeficijent na predkrizni i, kao što smo najavili, u okviru cjelovite reforme razgovarat će se i o koeficijentima, o poreznim olakšicama, o registru umjetnika, potporama za mlađe umjetnike i tako dalje. Unaprijedit će se definicija umjetničkog rada i zakon će biti prilagođen današnjim okolnostima.


Podsjetit ću vas da ovaj zakon datira iz vremena dok još uopće nije bilo PDV-a, kao poreza. On je, u mnogim segmentima, zastario.


Kada možemo očekivati Zakon o umjetnicima?


– Nadam se dobroj suradnji s udrugama. Radnu skupinu smo formirali. Zakon je bio pripremljen za javnu raspravu, a pandemija nam je pokazala da je potrebno još neka pitanja urediti i očekujem da bismo ga mogli do ljeta imati u javnoj raspravi, a do kraja godine bi mogao biti donesen.


Razgovarajući s umjetnicima s nezavisne scene, često se može čuti da nitko iz ministarstva ne dolazi na predstave i izvedbe.


– To nije točno. Svugdje smo prisutni. Kad otiđem službeno, vidim mnoge kolegice i kolege iz Ministarstva koji dovode članove obitelji i prijatelje. Jako dobro pratimo kulturu i stavljamo naglasak na nezavisnu scenu.


Ono što smatram licemjernim, i to ću ponoviti, da nam ovu temu ‘’brige’’ o samostalnim umjetnicima dižu iz stranke Možemo! koja do ožujka ove godine nije odobrila financiranje umjetnicima. Prvo je potrebno omogućiti ljudima da rade i zarađuju.


Oni dižu pitanje za koje smo ranije najavili da ćemo ga riješiti, a ono što je egzistencijalno važno za umjetnike – a to su rezultati financiranja, bez ikakvog obrazloženja ne objave do ožujka. Split je objavio rezultate javnog poziva prije dva do tri dana, a konac je ožujka. Treba svatko napraviti svoj dio posla.


Ministarstvo je u mom mandatu s 0,56 posto proračuna došlo na 1,37 posto. Neki dan smo obilježili 15 godina HAVC-a i samo smo za proizvodnju udvostručili sredstva u odnosu na ono što smo naslijedili. Potpore, u velikoj mjeri, idu prema samostalnim umjetnicima i freelancerima. Tako se pokazuje briga, a ne transparentima.



Samostalni umjetnici često se žale i na manjak prostora u Zagrebu. Govorilo se i o tome da bi Histrionski dom trebao pripasti nezavisnoj sceni, znate li išta o tome?


– Glumačka družina Histrion jedno je najstarijih nezavisnih kazališta. Mislim da ima prostora kroz centre za kulturu i uvijek podržavam da se prostori, koji su u vlasništvu gradova, stavljaju na raspolaganje nezavisnoj sceni. Zbog toga osiguravamo i dodatna financiranja. Zakladu Kultura nova ustrojili smo u mandatu vlade HDZ-a kada sam bila državna tajnica.


I toj zakladi povećavamo prihode, kroz Europski socijalni fond smo, i za društveno-kulturne centre, osigurali sredstva u čitavom nizu projekata. Riječ je o desecima milijuna kuna koji su usmjereni prema udrugama, umjetničkim organizacijama i nezavisnoj sceni. Da samo to spomenem, a gdje su još izravne potpore samostalnim umjetnicima.


Revizija umjetničkog doprinosa


Ima umjetnika, iz različitih ansambala zagrebačkih kazališta, koji se na sceni neopravdano ne pojavljuju, a zaposleni su i za svoj (ne)rad primaju plaću. Kako mislite stati na kraj samostalnim ili zaposlenim umjetnicima koji uživaju određena prava, a ne doprinose?


– Iz tog smo razloga u Zakonu o kazalištima otvorili mogućnost revizije umjetničkog doprinosa. Osnivači, a onda i ravnatelji kazališta, moraju otvorili prostor za one koji bi doprinosili nauštrb onih koji ne doprinose. To je bila ideja Zakona o kazalištima.


Moram naglasiti da vidimo veliki entuzijazam i aktivnost u razvoju suradnji, mreža i udruga, primjerice, slavonskih kazališta koja se povezuju i imaju sve veći broj gostovanja i koprodukcija. Slično je i s kazalištima u manjim gradovima. Putem K-HNK, Konzorcija nacionalnih kazališta, pokrenuli smo jedan potpuno novi model suradnje.


Na radost publike, uz dodatno financiranje od petsto pedeset tisuća eura, kazališta pokreću koprodukcije i mreže gostovanja svih nacionalnih kazališta jednih kod drugih. To je put. Treba se umrežavati, raditi i puno više gostovati.


Kada ste spomenuli procjenu umjetničkog doprinosa, možete li pojasniti kako je zamišljena ta procedura? Mnogi tvrde da to nije dio europskih zakonodavstava.


– Za one koji ne doprinose može se, svake četiri godine, napraviti revizija umjetničkog doprinosa. To će raditi intendanti zajedno s predstavnicima strukovnih udruga i predstavnicima zaposlenika. Izuzetno je mali broj umjetnika koji ne doprinosi, ali postoje umjetnici koji odbijaju igrati u svojim kazalištima, a vidimo ih na filmovima i serijama, a i na nezavisnoj sceni. Onda treba pustiti prostor onima koji žele raditi.


Načelno, vjerujem da moramo nadolazećim Zakonom o umjetnicima dati dodatnu olakšicu za angažman samostalnih umjetnika. Umjetnici koji su u angažmanu mogu, da se kolokvijalno izrazim, pristati raditi za bilo koji iznos jer je njima to dodatni prihod.


Onaj koji živi kao samostalni umjetnik se mora boriti za određene, minimalne iznose honorara jer im je to jedini izvor prihoda. Tu će Zakon o umjetnicima postaviti jasnije okvire koji će zaštititi one koji rade kao samostalni umjetnici na nezavisnoj sceni i koji nemaju onu sigurnost koju imaju umjetnici u angažmanu.


Gradonačelnik, po novom Zakonu o kazalištima, bira kako ravnatelja, tako i kazališno vijeće. O kakvom je kontrolnom tijelu točno riječ ako izvršno tijelo bira i upravitelja kuće i upravno vijeće koje bi tog upravitelja trebalo kontrolirati? Mnoge kritike upravo se tiču tog dijela zakona jer se čini da je riječ o odluci koja će dovesti do još veće centralizacije moći, a ne do demokratizacije unutar kazališnih kuća.


– Kako?


Ako jedan čovjek, odnosno gradonačelnik, bira i intendanta koji je na čelu kuće, i kazališno vijeće koje je zamišljeno kao kontrolno tijelo tog intendanta, kako ne? Sudeći po praksi u Hrvatskoj, moglo bi doći do pogodovanja, odnosno biranja ljudi koji politički odgovaraju gradonačelniku, u ovom slučaju.


– Izabrat će se valjda najbolji. To je isti princip koji već godinama funkcionira u Ministarstvu kulture i medija. Ministar imenuje i ravnatelja i upravno vijeće. Ne biram upravno vijeće da bi bilo u sukobu s ravnateljem, već da nadzire ravnatelja. Nema tu centralizacije, riječ je o stručnim, a ne političkim odabirima.


Kazališno vijeće ili upravno vijeće treba nadzirati onoga koji upravlja. Tijekom revizije svih zakona – i o muzejima, arhivima, knjižnicama, kazalištima, o ustanovama u kulturi, vrlo jasno smo definirali da je ravnatelj onaj koji upravlja, a da su upravna, odnosno kazališna, odnosno muzejska vijeća ona koja nadziru.


Ona trebaju provjeravati rade li ti ravnatelji sukladno zakonima, propisima i programima na temelju kojih su izabrani. Dugo smo o tome razmišljali i promatrali smo što se događalo u gradskim vijećima. Vrlo često su rasprave o ustanovama u kulturi bile svedene na političke ili politikanske, pa je stranka A napadala nekoga zato što ga je odabrala stranka B, bez obzira na program i rezultate.


Time se obezvrjeđivao rad onih koji su preuzimali odgovornost upravljanja ustanova u kulturi. Uvjerena sam da će gradonačelnici koji imaju izborni legitimitet imati interes izabrati najbolju osobu.


Ali i gradsko vijeće ima izborni legitimitet.


– Nemam ja s time nikakav problem, ali nemali broj puta smo doživjeli situacije u kojima se mjesto u kazališnom vijeću mijenja za mjesto u nadzornom odboru nekog lokalnog komunalnog poduzeća. Gdje je tu interes kulture? Tu nije bilo razgovora o kulturi. Puno sam razgovarala s gradonačelnicima iz oporbe, kao i s onima iz moje političke opcije i uvjerena sam da je ovo model koji će donijeti više digniteta ustanovama u kulturi.


Visoka stručna sprema


U Zakonu se, također, zahtijeva visoka stručna sprema za članove kazališnog vijeća. Zar nije čudno da je Miran Hajoš, sa srednjom stručnom spremom, predsjednik Kulturnog vijeća za dramsku i plesnu umjetnost te izvedbene umjetnosti pri Ministarstvu kulture i medija te sa srednjom stručnom spremom donosi odluke koje vrijede na nacionalnoj razini, dok članovi kazališnih i upravnih vijeća moraju imati visoku stručnu spremu?


– U svim našim zakonima, koji se tiču upravljanja institucijama, podigli smo ljestvicu te tražimo da oni, koji nadziru provedbu zakona i financija, moraju biti osobe koje imaju visoku stručnu spremu. Smatramo da je to korektno jer članovi kazališnog vijeća nadziru ravnatelje koji isto tako moraju imati visoku stručnu spremu.


S druge strane, mnogi su u saborskoj raspravi govorili da tu dužnost mogu obavljati i dugogodišnji uspješni umjetnici koji nemaju takvu spremu i ja u to vjerujem, ali kada je u pitanju procjena rada i umjetničkog doprinosa. Upravo procjenu umjetničkog doprinosa obavljaju kulturna vijeća a mi, za njih, nismo postavili te kriterije jer ona, u prvom redu, procjenjuju umjetnički doprinos i na temelju toga vrednuju predložene programe.


Nisam vidjela te komentare dok jedna kazališna umjetnica na svom blogu nije počela problematizirati ovo pitanje, ali osobno ne vidim tu neki problem.


Znači Hajoš će ostati na čelu Kulturnog vijeća, bez obzira na to što ima srednju stručnu spremu?


– Nije korektno da osobe koje moraju nadzirati neku osobu nemaju istu razinu kompetencija kao oni koje trebaju nadzirati. Neću banalizirati, ali imali smo situacije gdje je osoba s osnovnom školom, koju je imenovala neka stranka iz nekog gradskog vijeća, bila u upravnom vijeću knjižnice.


Nemam ništa protiv, dapače, mislim da je svaka profesija vrijedna, ali za dignitet institucije i osobe koja vodi instituciju, očekuje se da se, i za upravljanje i za nadzor, traže iste kvalifikacije. U slučaju kulturnih vijeća, u prvom redu govorimo o procjenama umjetničkih dosega iako su jako, jako rijetke situacije gdje će se pojaviti netko bez završene umjetničke akademije ili adekvatnog akademskog stupnja.


Ali i za procjene umjetničkog rada je potrebno obrazovanje.


– Naravno. Nikada ne bih dovodila u pitanje umjetnički doprinos i ocjenu umjetničkog doprinosa nekoga tko je, primjerice, dugo na umjetničkoj sceni. Danas, u biti, više ne možete doći do statusa umjetnika bez visokog obrazovanja u umjetničkom području, ali to nije uvijek bilo tako.


To je uspjelo Renati Carola Gatica koja je šefica drame HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci. Nema nostrificiranu diplomu, a u medijima se postavljalo pitanje ima li je uopće.


– To pitanje postavite onima koji su je imenovali. Iza nje stoji dugogodišnji opus.


Već ste nebrojeno puta, posljednjih mjeseci, govorili o slučaju Blažević. U samom obrazloženju Gradskog vijeća stoji osnova za smjenu intendanta, a to je neusvajanje izvješća o radu HNK-a od strane Gradskog vijeća. Upravni sud u Rijeci odbacio je nedavno tužbu Gradskog vijeća Grada Rijeke kojom je pokrenut upravni spor u cilju pobijanja vašeg rješenja kojim ste odbili potvrditi smjenu intendanta HNK-a Ivana pl. Zajca Marina Blaževića. Još ste u listopadu kazali da bi to obrazloženje palo na sudu. Sada se to i dogodilo. I dalje stojite pri tome da Marin Blažević treba, do kraja mandata, ostati intendant?


– Ponovit ću, po ne znam koji put, da nikoga nisam smijenila prije kraja mandata. Smatram da ljudi, koji su dobili mandat, isti trebaju odraditi do kraja.


Nedostojna smjena Siriščevića


Smijenili ste Gabrijelu Krmpotić Kos.


– Da, jednu jedinu u Zakonom propisanoj proceduri. Ali ja sam je i imenovala.


Blaževiću isto nije prošlo izvješće o radu na Gradskom vijeću.


– Ali u proceduri koja nije bila u skladu sa Zakonom, što je potvrđeno i prvostupanjskom presudom. Svoj stav smo obrazložili. Iskoristila sam zakonsku mogućnost. Drago mi je da jesam i smatram da ravnatelji moraju odraditi svoje mandate. To je demokracija. Istaknuti umjetnici i kulturni djelatnici se neće javljati na natječaje ako ovise o politikanskim strujanjima u lokalnim politikama ili, kao u slučaju gospodina Puljka, koji, u ime velike demokracije, po noći organizira sazivanje sjednica.


Ponovit ću, ljudi koji vode kulturne institucije imaju pravo biti apolitični, ne baviti se politikom već strukom i voditi svoje kulturne institucije. To je moj stav, tu sam principijelna, i ne radim razliku. Mandate mnogih ravnatelja kojima su moji prethodnici dali povjerenje sam, ako su dobro radili posao, produljila i uopće me ne interesira kakve tko ima političke stavove.


Takav stav dijelite i u slučaju Siriščević?


– Tako je. Nekoga tko je, u četrnaest godina, doveo u »Lisinski« svjetske ansamble i iza koga stoji cijela struka, s ovakvim argumentima smjenjivati smatram nedostojnim. Pogotovo nekoliko mjeseci prije mirovine. To se, u demokratskim društvima, ne radi! I onda, od koga to dolazi? Od političkih opcija koji nas, u HDZ-u, uče demokraciji i najavljuju spas Hrvatske kada oni dođu na vlast. Neka građani vide sada, na ovom primjeru, kako oni funkcioniraju.



Premijerna izvedba opere »Mila Gojsalić« u splitskom HNK-u prekinuta je jer je pozlilo nacionalnom prvaku Opere Ivici Čikešu. Otkazane su i naredne izvedbe. Riječ je o velikom projektu. Zašto nemamo alternacije, makar za takve velike, naslovne uloge?


– To morate pitati, što se Splita tiče, intendanta. Ali i gradonačelnika Puljka, koji, već mjesecima, iz hira prema Srećku Šestanu neće popuniti npr. čak niti mjesta u tehnici.


Razumijete li frustraciju Ivice Puljka, iz osobne perspektive? Da ja, kao izvršna vlast, dajem pedeset milijuna kuna u HNK godišnje te da, u istom tom HNK-u, ne mogu smijeniti intendanta, vjerojatno bih isto bio nezadovoljan.


– Ja sam frustrirana kada gledam ljude koji bi nas podučavali demokraciji, a koji se ponašaju kao staljinisti. Nikoga nisam smijenila prije kraja mandata i mislim da se to, u demokraciji, ne radi. Imala sam prilike živjeti i raditi vani. Ovo su tipične staljinističke metode, sazivati sjednice vijeća u 22 sata usred ljeta s argumentom da netko nije realizirao program za vrijeme pandemije?!


To se tako ne radi. U uređenim demokracijama profesionalci dobiju mandat, odrade ga i nakon tog se odlučuje na temelju rezultata. Osim toga, oni su taj cijeli posao odradili u nezakonitoj proceduri. Čim su izabrali intendanta u zakonitoj proceduri, sutradan sam ga potvrdila.


Surađujem s gospodinom Bilandžićem, pripremamo Splitsko ljeto, radit ćemo zajedno na Marulićevim danima i tako dalje. Osoba sam koja poštuje instituciju i procedure, ali ne toleriram nezakonitosti i takve metode, pogotovo onih koji bi nas, kao, podučavali demokraciji, a u tome je gospodin Puljak prvak.


Imate li viziju ili cilj da ministarstvo uđe u suvlasništvo ostala četiri nacionalna kazališta?


– Nitko to nije niti potencirao niti inicirao.


Vi, kao ministrica, ne biste takvo što potencirali?


– Mi smo sada donijeli Zakon o kazalištima, koji će značajno unaprijediti rad kazališta, a putem K-HNK ćemo značajno programski sufinancirati ostala kazališta.


Model otkupa knjiga


Iz Zajednice nakladnika i knjižara, kao i od pojedinačnih nakladnika, mogu se čuti kritike na račun novog prijedloga modela otkupa knjiga. Ugrožen je, ističe se, Sporazum o jedinstvenoj cijeni knjige, ali i domaća autorska scena koja je ionako na tankim nogama.


– To nije točno. Cijeli je model razrađen u suradnji sa Zajednicom nakladnika i knjižara, knjižničarima i našim Vijećem za knjigu. Ne bih predlagala taj model da ne smatram da će značajno unaprijediti način rada. Svi ga prihvaćaju, većinski, postoje pojedinci koji ne, ali to je uvijek tako.


Nikada ne možete dobiti stopostotnu suglasnost svih. Ali, kao što rekoh, većinski – i nakladnici, i zajednica i knjižničari, i naše Vijeće za knjigu, smatraju da se radi o dobrom modelu. Osim toga, povećat ćemo sredstva i uvjerena sam da će to jako dobro profunkcionirati. Dugo smo pripremali taj model.


Sigurni ste da neće doći do propasti malih i srednjih nakladnika?


– Neće. Jedini strah tu postoji kod jednog malog broja nakladnika koji je imao visok postotak financiranja svog portfelja iz Ministarstva. Potrudit ćemo se i sigurno je da će one knjige i naslovi koji vrijede biti otkupljeni kao i do sada.


Vlada strah i od distributera.


– To je mene, moram priznati, najviše šokiralo. Kao što smo digitalizirali kina i napravili projekt bez presedana u Europskoj uniji, zbog kojeg hrvatski film dolazi do publike diljem zemlje, tako godinama ulažemo i u knjižarsku mrežu i nije nam u interesu da se knjiga ne može kupiti u svim dijelovima Hrvatske.


Svima nam mora biti u interesu da otkup prolazi kroz normalne, uobičajene kanale prodaje. Time jačamo knjižarsku mrežu. Mi smo, samo iz COVID-19, izašli s 12 novih knjižara koje su mnoge dobile potporu ministarstva putem našeg programa poduzetništva u kulturi. Moramo jačati distribuciju, ona je, na nacionalnoj razini, za kreativne i kulturne industrije, ključna.


Tako da mi taj argument, u kojem bi izdavači bili protiv knjižara, nije jasan. Kako proizvođač može biti protiv onoga tko prodaje njegov sadržaj? Naravno da standardima, pravilom o fiksnoj cijeni knjige kojeg se svi u lancu moraju držati, moramo osigurati da knjižari na vrijeme plaćaju izdavačima i da tržište bude uređeno.


Naši kriteriji su vrlo jasni, oni koji ne plaćaju na vrijeme, ne mogu dobiti potpore.


Po vašem mišljenju – je li umjetnost više gospodarska ili društvena djelatnost?


– Ona je, u prvom redu, važan doprinos društvu. Postoje određeni segmenti u umjetnosti koji su više okrenuti tržištu, kao i oni segmenti umjetnosti koji, po definiciji, traže veći ili stopostotni intenzitet javne potpore. Svaki oblik umjetnosti je vrijedan i svaki donosi određeni doprinos društvu.


Vidite li Hrvatsku u kojoj će »art« postati industrija, kao što je to slučaj na Zapadu?


– U brojčano malim zemljama najveći dio kulturne proizvodnje nikada neće moći i ne treba biti sto posto na tržištu. Treba poticati diversifikaciju izvora financiranja, treba poticati one koji mogu ostvariti i neke prihode i slijedom toga, mudra kulturna politika određuje intenzitet potpora. Za neke izrazito nekomercijalne segmente umjetnosti ta je potpora stopostotna, a za neke koji su potpuno komercijalni možda simbolična ili nepostojeća.


Većina se nalazi negdje između. Mi smo i turistička zemlja, jedan dio, posebno naših baštinskih institucija, ostvaruje značajne prihode i iz tog segmenta. Meni je drago da je Hrvatska zemlja koja ima stabilni interes za različite kulturne sadržaje. I naša kazališta i kina imaju svoju publiku, prodaju ulaznice, ostvaruju prihode koje, uz subvencije koje dobivaju, dalje ulažu u kulturno stvaralaštvo.


Na konferenciji za medije nakon prosvjeda samostalnih umjetnika spomenuli ste porezne olakšice za umjetnike. Tu je i vaučerizacija.


– Jedan dio poreznih olakšica postoji. Vidjet ćemo, u okviru novog Zakona o umjetnicima i obavljanju umjetničkih djelatnosti, što ćemo i kako dogovoriti s Ministarstvom financija i Poreznom upravom, ali sigurno će biti dodatnih beneficija.


Što biste, u sedam godina mandata, izdvojili kao najveći uspjeh i što ostavljate budućim pokoljenjima u nasljeđe?


– Sustavno smo reformirali više-manje sve segmente kulture i povećali smo proračun, a najveći uspjeh je zasigurno način na koji smo vodili kulturnu politiku tijekom pandemije COVID-19, a onda i tijekom potresa.


Jedina smo država u Europi koja je uspjela očuvati kulturu otvorenom i time smo stvorili kulturni kapital koji, kada promatram kako su se situacije odvijale u drugim državama u kojima su kina i kazališta bila zatvorena i u kojima se publika osula i izgubljena su brojna radna mjesta, ostaje narednim generacijama.


To je najstrašnija kriza koju je kulturni sektor proživio do sad, a mi smo je uspješno preživjeli zahvaljujući našoj suradnji s kulturnim djelatnicima i udrugama i podršci predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i našeg Stožera.


Gdje se vidite nakon mandata?


– U svojoj sam karijeri nekoliko puta ulazila u politiku, odnosno državnu službu, a onda se vraćala znanstvenom i istraživačkom radu. Imam puno interesa. Uživala sam u znanstvenom radu koji me vodio po cijelom svijetu. Vidjet ćemo. Pred nama su sljedeće godine izbori.


Vjerujem da ćemo s rezultatima našeg rada i s obzirom na to koliko smo toga u ovim krizama uspjeli osigurati građanima, govorim u smislu potpora, pomoći i stabilizacije gospodarstva, dobiti povjerenje na izborima.


Lutrijska sredstva samo za programe civilnog društva


Britanska lutrija puno novca ulaže u britansku filmsku industriju. Koliko Hrvatska lutrija ulaže u kulturu?


– Uz sport, socijalne i druge programe, veliki dio ukupnih lutrijskih sredstava (14,45 posto) ulaže se u kulturu. Jedan dio sredstava ide u Zakladu Kultura nova, koja se u cijelosti financira lutrijskim sredstvima. Jedan dio ide i u HAVC, prvenstveno za komplementarne djelatnosti, jedan dio ide u Ministarstvo kulture i medija i iz tog se financiraju udruge i nezavisna scena. Lutrijska sredstva mogu ići samo za programe civilnog društva.


Ponosna sam na rezultate HAVC-a


HAVC ove godine slavi petnaest godina postojanja.


– Mogu reći da sam ponosna, pomalo i emotivna, jer sam osnivanje HAVC-a pratila od samog početka, isprva kao pomoćnica ministra, onda kao državna tajnica, pa sam bila članica Upravnog odbora dok nisam postala ministrica. Ponosna sam na tu, po mom mišljenju, najsveobuhvatniju i najkvalitetniju reformu u hrvatskoj kulturi.


Ponosna sam na rezultate u proteklih petnaest godina. Puno je napravljeno u organizaciji filmske proizvodnje, promociji, distribuciji, sudjelovanju na međunarodnim sajmovima, edukaciji, koprodukcijama, sustavu poticanja, digitalizaciji kina, osnivanju kino mreže i tako dalje. Sve su to postignuća u ovih petnaest godina.


Treba raditi na medijskoj pismenosti


Kakvom ocjenjujete slobodu medija u Hrvatskoj?


– Mislim da imamo zadovoljavajuću, pluralističku scenu. Za naše tržište možda i preveliki broj jer nekima je jako teško opstati. Ono što je važno je da se sačuva profesionalno novinarstvo koje je u najvećoj ugrozi upravo zbog manjka prihoda i nadiranja sadržaja s društvenih mreža. Tu ćemo, i novim Zakonom o medijima, i Nacionalnim planom razvoja medija, postaviti nove okvire koji bi trebali pomoći u poticanju profesionalnog novinarstva.


Otvorili smo već neke linije financiranja, i to ide iz lutrijskih sredstava putem Agencije za elektroničke medije. Treba raditi na medijskoj pismenosti kako bismo odgajali publiku koja će znati razliku između profesionalnog medija te sadržaja bez uredničke i etičke odgovornosti prema javnosti.


U slobodno vrijeme se odlučujem za glazbu ili knjigu


Što konzumirate od popularnijih kulturnih sadržaja?


– Najveći broj onoga što gledam, slušam i konzumiram vezano je za posao – kazalište, izložbe, koncerti, festivali i tako dalje. Trudim se što više čitati. Zadnjih desetak dana bila sam na koncertima posvećenima obljetnici Dore Pejačević, ali i na koncertima Gibonnija, Drage Diklića i Matije Dedića, a tu je i premijera filma »Dnevnik Pauline P.« Kada imam slobodnog vremena, onda ću se uvijek odlučiti za glazbu ili knjigu.


Netflix, HBO ili slične platforme?


– Ovaj mi posao za to baš ne ostavlja vremena…


Što čitate u posljednje vrijeme?


– Jučer sam završila jednu odličnu knjigu -, »Povjerljivi razgovori« Ingmara Bergmana. Jako mi se svidjela. U posljednje vrijeme uživala sam i u Perišićevom romanu »Brod za Issu«, pročitala sam novu Ivanu Šojat, koja me se isto dojmila. Sada čitam Sándora Máraija, a na putu u Ukrajinu sam uzela Jasena Boku – za 20 sati u vlaku, prigodno – putopis.


Kako izgleda vaša glazbena lista?


– Glazbu slušam najčešće kada trčim, i to potpuno eklektično – što mi u tom trenutku padne na pamet, to si uključim.


Samo putem Fonda solidarnosti vodimo obnovu više od 280 projekata


U srijedu smo obilježili treću godišnjicu od zagrebačkog potresa. Prije nekoliko tjedana ste izjavili da se očekuje da će do 30. lipnja radovi na Gornjem gradu, koji su pod ingerencijom vašeg ministarstva, biti gotovi. Kako napreduje obnova?


– Jako dobro. Mi smo već, čini mi se, oko 150 posto sredstava koja su nam bila na raspolaganju potrošili. Očekuje se da ćemo potrošiti i četiri puta više sredstava. Treba znati da putem Ministarstva kulture i medija obnavljamo sve državne kulturne ustanove i zgrade državne imovine, ali i zgrade gradskih ureda, gradske ustanove za kulturu te ustanove iz susjednih županija. Samo putem Fonda solidarnosti vodimo obnovu više od 280 projekata.


To je ogroman posao, ustrojili smo se unutar ministarstva, sve se procedure rade u ovoj kući, uključujući odobravanje ugovora, isplate, kontrole troškova, kontrole na licu mjesta i tako dalje. Ne mogu dovoljno zahvaliti svojim kolegama koji nadljudskim naporima posljednje tri godine rade na ovom poslu.