Hoće li hranilišta privući supove?

Glavni zadatak prema akcijskom planu bi bio otvoriti dobro i jako hranilište u blizini NP Paklenica, pa ukoliko supovi budu njim privučeni, sami će prihvatiti kanjone kao gnjezdilišta, kazao je Lukač
Bjeloglavi supovi su prije desetak godina nestali s područja Nacionalnog parka Paklenica, a već neko vrijeme intenzivno se traže načini kako bi se ova ptica grabljivica vratila na Velebit. Prošloga tjedna organizirana je radionica na kojoj su eminentni hrvatski ornitolozi raspravljali o povratku ove veličanstvene životinje na Paklenicu, a kako nam je kazao Gordan Lukač, biolog u Nacionalnom parku, neki zaključci su doneseni, ali još uvijek se čekaju komentari.
– S obzirom da na Cresu, Krku i Prviću obitava 110 parova bjeloglavih supova, za Paklenicu nema potrebe raditi reintrodukciju, posebno zbog skupoće i složenosti projekta. Glavni zadatak prema akcijskom planu bi bio otvoriti dobro i jako hranilište u blizini NP Paklenica, pa ukoliko supovi budu njim privučeni, sami će prihvatiti kanjone kao gnjezdilišta, kazao je Lukač.
Bjeloglavi supovi su ptice koje migriraju i građenjem hranilišta i staništa na Paklenici postoji velika mogućnost da bi se vratili. Saznali smo i da je nekoliko bjeloglavih supova s Cresa novi život započelo u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj. Jedan od problema za povratak supova mogao bi biti povećan broj penjača u kanjonu Velike Paklenice.
– Ne treba zaboraviti da su supovi nestali iz Paklenice 1999. godine kada je broj posjetitelja bio dvostruko manji. Penjača je bilo između 12 i 15 tisuća godišnje, a danas je naprotiv oko 117 tisuća posjetitelja i do 30 tisuća penjača te gotovo 400 smjerova u kanjonu Velike Paklenice. Prema tome sadašnja situacija za bjeloglave supove je još nepovoljnija, kazao je Lukač i dodao da je u kanjonu Male Paklenice penjanje zabranjeno, ali ipak niti tamo supova nema ni 11 godina nakon što su nestali.
Prvi bjeloglavi supovi na Paklenici su zamijećeni 1967. godine, a kao najveći problem, koji se navodi kao razlog njihova nestanka, bili su zatrovani mamci za vukove. Naime, supovi su strvinari koji jedu lešine te je stoga veliki broj umro od “trovanja hranom”. Problem trovanja životinja još uvijek je veliki, pa su u travnju ove godine na Velebitu pronađeni otrovan medvjed i čagalj.
– Ove godine su na području Ličkih dolaca, koji su u okruženju parka pronađeni otrovani mužjak mrkog medvjeda i čaglja te tko zna koliko ptica grabljivica i drugih životinja, a za to niti danas nije nitko odgovarao, kazao nam je Lukač pitajući kada će neozbiljni pojedinci odgovarati za ovakve nepromišljene i sulude aktivnosti kojima se bave u prirodi?