Dvostruki život grada umjetnosti, nogometa i noćne zabave

Fotografirati se možete s trofejima Lige prvaka i španjolskog prvenstva, ali i u društvu najvećih klupskih zvijezda – Messija, Xavija, Inieste, Ville, Puyola, trenera Guvardijole. Slikate se virtualno, sami samcati s jednom raširenom rukom a grafičar vam na računalu u zagrljaj “dožunta” sliku slavnog nogometaša Barce za “samo” 25 ili 30 eura

Barcelona, grad grandioznih građevina, ali i grad zelenila, drugi je najveći španjolski grad, prijestolnica autonomne pokrajine Katalonije i jedan od najljepših gradova svijeta, grad pjesme, grad nogometa. Barca. Nogometni klub Barcelona, Kolumbo i Gaudi, trolist je barcelonskih brendova koje će nabrojiti i oni manje upoznati. Nogometni klub Barcelona izgradio je svoj identitet i postao jednim od katalonskih nacionalnih simbola na rivalstvu s kastiljskim Real Madridom. Kristofor Kolumbo je brodovima isplovio u nepoznato u inat svima koji su ga odbili financirati, a Antonio Gaudi je svojim jedinstvenim stilom i izuzetno individualističkim dizajnom urušio arhitektonske dogme. Ta tri imena, svaki na osobiti način, samo začinju priču o onome što je taj grad, koji je sasvim utkan u kršćanstvo, učinilo tako posebnim i uspješnim, ne samo u sportu, kulturi i obrazovanju, nego i u gospodarstvu. Katalonija jest dio Španjolske, ali je prije svega – svoja.
Tvornica novca
FC Barcelona, koja je uistinu više od kluba, živi sa svojim navijačima i u tjednima i mjesecima izvan klupske sezone. Hram katalonskog ponosa ujedno je i tvornica novca, posebno u turističkoj sezoni kada multimedijalnim muzejom i ogromnom klupskom butigom prođe i do deset tisuća ljudi dnevno. Ulaznica za muzej s razgledavanjem stadiona Nou Camp je čak 22 eura.
Posjet instituciji i upoznavanje s poviješću jednog od najvećih nogometnih klubova na planeti, dobitna je kombinacija. Naravno, isprogramiran je tako da se iz posjetitelja izvuče što veća količina novca. No, ima se što i vidjeti; svlačionica za gostujuće klubove, prostorije za novinare, svečana loža, kapelica prije izlaza na teren, šetnja uz aut-liniju, trofejni kabineti, a stalno se vrte i filmovi s najboljim akcijama i najvažnijim trenucima slavnog kluba, tako da i vatreni realovac, kao vaš reporter, nakon višesatnog, fascinantnog obilaska svjetskog hrama nogometa poželi kupiti, ako ne dres, a onda barem poneki suvenir.
Fotografirati se možete s trofejima Lige prvaka i španjolskog prvenstva, ali i u društvu najvećih klupskih zvijezda – Messija, Xavija, Inieste, Ville, Puyola, trenera Guvardijole. Slikate se virtualno, sami samcati s jednom raširenom rukom a grafičar vam na računalu u zagrljaj “dožunta” sliku slavnog nogometaša Barce za “samo” 25 ili 30 eura. Super.
Uostalom, multimedijalni klupski muzej godišnje privuče više posjetitelja nego bilo koji drugi u ovom gradu i to sve govori.
Barcelona, glavno trgovačko i industrijsko središte u Španjolske, jedna od najvećih luka i najveći grad na Sredozemnom moru, danas je važno kulturno središte i među od vodećim turističkim destinacijama s bogatom kulturnom baštinom. Barcelona je, nakon Pariza, Londona i Rima, četvrti grad po posjećenosti u Europi, te je, s preko pet milijuna turista godišnje, najpopularnije turističko odredište u Španjolskoj.
Broji oko dva milijuna stanovnika, a pridoda li se tome i okolica grada, taj se broj penje na pet milijuna, što Barcelonu čini šestim najvećim gradom u Europi. Puna je arhitektonskih bisera velikih imena kao što su Gaudi, Puig i Cadafalch, Domenech i Montaner ili Jujol. Cijene ulaznica u muzeje i za razgledavanje drugih atrakcija su pristojne, iako za naše uvjete skupe.
Može se i besplatno, ali ne mnogo
Doći u Barcelonu, a ne vidjeti slavnu crkvu Svete obitelji (La Sagrada Familia) bilo bi kao doći u Rim, a ne vidjeti papu. Nedovršeno krunsko remek-djelo velikog katalonskog arhitekta Antonija Gaudija, počelo se graditi prije točno 129 godina, a moglo bi biti dovršeno za 15 godina, točnije 2026., na stotu obljetnicu Gaudijeve smrti. Gaudijevo krunsko djelo, usprkos buke brojnih građevinskih strojeva, dizalica i građevinara, protekle godine posjetilo je čak 3,5 milijuna ljudi koji su za posjet ukupno platili 50 milijuna eura, plaćajući ulaznice po 12 ili 15 eura, ovisno o tome jesu ili nisu koristili dizalo.
Crkva je od 1984. na listi svjetske baštine UNESCO-a, a papa Benedikt XVI. ju je prije godinu dana posvetio i proglasio bazilikom.
Radovi su ušli u posljednju, najdramatičniju fazu gradnje posljednjih devet od ukupno planiranih 18 tornjeva, od kojih 12 predstavljaju apostole i visoki su 112, odnosno 98 metara, te velike završne kupole visine 170 metara zajedno s križem, te završetka na fasadi Muke Isusove. Bit će to jedna od najvećih i sigurno najljepših katedrala kršćanskog svijeta.
Osam Gaudijevih zgrada UNESCO je proglasio svjetskom baštinom. Najbolji dokaz njegovoga genijalnog uma je kuća Casa Batllo. Posjet je stajao je 17,5 eura po osobi. S druge strane, posjet bajkovitom i pomalo nadrealnom Parku Guell istinski je doživljaj, a još k tome i besplatan.
Posjet Barceloni najbolje je početi šetnjom fascinantnom La Ramblom, glavnom ulicom u središtu grada koja je uvijek prepuna ljudi i u kojoj se stalno nešto događa. Tu se nalaze i nezaobilazni ljudi-kipovi maskirani u razne likove, s kojima ćete se za koji cent ili euro moći i fotografirati. La Rambla je puna manjih dućana i suvenirnica čiji su vlasnici Arapi, pa je cjenkanje sastavni dio kupovine.
Na La Rambli se nalazi i Mercat de la Boqueia, glavna gradska tržnica na kojoj se mogu vidjeti i kupiti gotovo sve vrste riba i rakova, razne vrste voća, povrća i začina i na kojoj po namirnice dolaze i najbolji svjetski šefovi kuhinja. Mnogo je kafića i „snack” barova unutar Mercata, ali uhvatiti mjesto na stolici uz šank i pojesti nešto od brojnih slasnih delicija pravo je umijeće. Ipak, isplati se čekati i sat vremena.
Gotički kvart nudi brojne muzeje, građevine i trgove, a ulaz u neke od crkava je besplatan. Barcelona ima preko 40 muzeja. Uz muzej Pabla Picassa, Salvadora Dalija, Joana Miroa, Antonija Gaudija, ili pak Nacionalni muzej, iznad čuvenih magičnih fontana, Barcelona nudi i zanimljive tematske muzeje; muzej čokolade, keramike, sporta, erotike…
“Paloma” i na hrvatskom
Šećući ulicama do katedrale svete Eulalije ili simbola grada, crkve Sagrada Familia, i dalje čuvenom ulicom La Rambla, žilom kucavicom grada, stiže se do spomenika Kristoforu Kolumbu. Usput se može nešto saznati o Kataloncima, kako žive, što rade, o čemu razgovaraju, što ih muči?
Barcelona živi dvostruki život, pod zemljom i nad zemljom – u razgranatoj mreži podzemnih željeznica i u automobilima, autobusima, tramvajima ili pak – turistički pješke. Barcelonu možete doživjeti i iz zraka; od Barcolonette do obronka iznad Barcelone za 9 eura vozit će vas žičara.
Za one koji vole borbe s bikovima i “ole” uzbuđenja loša je vijest da su otprije dva mjeseca borbe s bikovima u Kataloniji zabranjene. Preostaje razgledanje jedne od atrakcija Barcelone, akvarija u mornarskom kvartu Barcenoleta s preko 11.000 morskih organizama. Naravno, nikako ne treba propustiti najveću atrakciju grada, čarobnu fontanu Font Magica, koja predstavlja čudesan plesni spoj vode i svjetla.
Svakako valja kušati paellu, jelo od riže, u jednom od brojnih restorana uz more koji se noću pretvaraju u barove i diskoteke sa zabavnim programima do ranih jutarnjih sati. Nećete pri tom, kao u Hrvatskoj, moći dobro i obilno jesti za desetak eura. Tapas ili hrana za pod zub, mogu se naći za 3do 4 eura, ali kakav-takav ručak teško se nađe ispod petnaestak eura. Zabava je drugo ime za Barcelonu. Ni danju, ni noću ovdje nema predaha. Zabave ima za svaku životnu dob. Jedan od najvećih aduta ovog grada upravo je noćni život, ali pripazite; noćni izlasci počinju tek oko ponoći i to u kafićima, dok se tek oko tri sata svi sele u diskoteke koje obećavaju besane noći.
Za one kojima je kupovina strast, Barcelona je grad iz snova. Najpoznatija šoping ulica je Paseo de Gracia. Ta ulica završava na glavnom trgu – Katalonskom trgu (Plaza Cataluna) gdje se nalazi i najveća robna kuća u pokrajini Kataloniji – El Corte Ingles. Idete li u kupovinu dobro je znati da su trgovine u širokim ulicama skuplje, dok već iza kantuna iste stvari koštaju daleko jeftinije.
Naše posljednje barcelonske noći iznenadilo nas je društvo katalonki s mladim umjetnikom na gitari. Pjevala se i “Paloma”, istodobno na katalonskom i hrvatskom, i to, mogu reći, potpuno skladno.