DUHOVNA ODISEJA Zov očeva – nova knjiga Darka Petrova

Ne znam kada sam nekome rukopisu pristupio s toliko  znatiželje, onog nekog iščekivanja, kazao je, između ostalog, književnik  Nikola Šimić Tonin na predstavljanju najnovije knjige Darka Petrova  „Zov očeva“ (nakladnik Hrvatsko književno društvo-Ogranak Zadar),  održanom u prepunoj dvorani Gradske knjižnice u ponedjeljak navečer. Prepoznajući u Petrovu osebujnog autora koji je razvio svoj originalni književni izričaj, Šimić je naglasio duhovnost, duboku religioznost i potisnutu bol kroz koju se očituje ovaj autor, dobro poznat   književnoj publici, poglavito po prethodnoj knjizi Bol u vremenu u kojoj progovara kao vjernik i otac koji se suočio s tragičnim gubitkom sina  u jednoj teškoj prometnoj nesreći.
Predstavljanje knjige Zov očeva moderirala je Vesna Benić pročitavši  nekoliko poglavlja, ali prepustivši nazočnima da sami otkriju kako je  junak ove priče iskusio konačan susret oca i sina, junak koji je zaigrao  samo na jednu kartu, kartu vjere.
Dojam koji je na njega ostavila ova knjiga otkrio je i dr.sc. Šenol Selimović, glavni urednik Zadarskog lista, zahvalivši Petrovu što je i svojim dosadašnjim promocijama omogućio živi susret dijaloga vjernika i  onih koji to nisu, ili barem misle da nisu. Izrazivši divljenje i poštovanje   prema Petrovu kao čovjeku, književniku i roditelju koji je svoju neizrecivu bol za izgubljenim djetetom stopio s izvrsnim književnim djelom i  time sve nas duhovno obogatio i suočio s najdubljim pitanjima smisla  vlastitog života i ljubavi, Selimović je, naglasivši da ne govori kao  književni kritičar jer to nije, ipak ukazao na tri asocijacije koje su ga  prožimale dok je uživao u novoj knjizi Darka Petrova. U njoj je prepoznao savršene opise otočkog krajolika koji su vještinom nalik jednom  Turgenjevu (inače autoru kultnog romana Očevi i djeca), zatim jednog  Camusa koji se bavi životom kao glavnim pitanjem filozofije, te Prousta  čiji kolačič u glavnome junaku izaziva niz sjećanja i emocija, a takvih  asocijativnih „kolačića“ ima nepretek i u Zovu očeva, bilo da je riječ o  križu na Angelinu vratu, o bijelom kamenom križu kraj puta ili predjelu  Raskrižje koji se spominje u romanu.
Na kraju je o svojoj knjizi vrlo inspirativno i dojmljivo govorio sam  autor. U pogovoru knjige Irena Petrov navodi kako zadarski pisac u  svome romanu propituje dirljivi odnos oca i sina, uzbudljivu i duhovnu  odiseju, agoniju povratka i susreta, no prvenstveno priču o snazi vjere,  nade i bezuvjetne ljubavi, usred zasebnog svijeta na jednom posebnom  otoku.