DONACIJA STOLJEĆA Zadranin darovao muzeju u Veneciji neprocjenjive umjetnine

Rođeni Zadranin Ferruccio Mestrovich (Ferućo Meštrović), koji je početkom ove godine u 98. godini života preminuo u Veneciji, darovao je za života umjetničke slike neprocjenjive vrijednosti venecijanskom muzeju Ca’ Rezzonico, a izložene su u odjelu toga muzeja  posvećenom upravo ovome Zadraninu koji je cijeli svoj život posvetio  restauraciji vrijednih umjetničkih djela.
Četrdesetak umjetničkih slika koje je Mestrovich darovao venecijanskom muzeju koji se nalazi na Canalu Grande, djela su svjetski čuvenih  majstora kao što su Jacopo Tintoretto, Benedetto Diana, Bonifacio de’  Pitati, Jacopo Amigoni, Francesco i Antonio Guardi, Alessandro Longhi,  Cima da Conegliano, Benedetto Carpaccio, Guercino i drugi autori koji  su stvarali u razdoblju od 16. do 18. stoljeća. Riječ je zasigurno o najvrijednijoj donaciji koju je jedan Zadranin darovao javnoj ustanovi u  Italiji u posljednjih dvjesto godina.
Obitelj Ferruccia Mestrovicha izbjegla je iz Zadra u Italiju 1944. godine, i to u Veneciju koja im je pružila utočište  i dom do kraja njihova  života. Ferruccio Mestrovich potječe iz stare zadarske obitelji, otac mu  Aldo (1885.-1969.) bio je pripadnik i veliki ljubitelj talijanske kulture  zbog čega je bio i proganjan od strane austrougarske policije. Ljubav  prema umjetnosti prenio je na svoga sina Ferruccia koji je napustio  studij prava da bi se s punim uspjehom posvetio studiju restauracije.  Uz restauratoski posao u kojemu je ujedinio ljubav prema starinama i  umjetnosti, Ferruccio Mestrovich je kroz dugo vremensko razdoblje postao vrsni kolekcionar i vlasnik zbirke neizmjerno vrijednih umjetničkih djela s kojima bi se ponosio svaki svjetski renomirani muzej.
Darujući ovu kolekciju neprocjenjive vrijednosti venecijanskom muzeju, Mestrovich se prisjetio i svog rodnog grada kazavši kako tim  činom želi, između ostalog, dati „doprinos sjećanju na njegov rodni i  najvoljeniji Zadar, dalmatinski grad koji je gotovo u potpunosti razoren  tijekom Drugog svjetskog rata“. Ratnu sudbinu Zadra Mestrovich je  tom prigodom ocijenio kao „najtužniju stranicu novije zadarske prošlosti“. Ovaj je Zadranin vrijednu kolekciju darovao Veneciji u znak zahvalnosti što je ovaj opjevani grad primio, prihvatio i dao život njemu,  njegovoj obitelji i tisućama njegovih Zadrana (Zaratina) koji su krajem i  iza Drugog svjetskog rata, napustivši svoj rodni Zadar, ovdje našli životno utočište.