Nedjelja, 26. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

OBLJETNICA

Deset godina u Europskoj uniji: Što nam je donijelo članstvo, jesmo li mogli napraviti više?

Autor: Zlatko Crnčec

01.07.2023. 12:20
Deset godina u Europskoj uniji: Što nam je donijelo članstvo, jesmo li mogli napraviti više?

Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL



Ulazak Hrvatske u EU dogodio se 1. srpnja 2013. Osim Grčke iz 1981., Hrvatska je jedina članica koja je ušla u EU sama, a ne u bloku s nekim drugim državama. Ali to nije jedino po čemu se hrvatski ulazak razlikuje od onog kada su u pitanju neke druge zemlje.


Problem za ulazak bila je suradnja s Haškim tribunalom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, a potom i problem granične crte sa Slovenijom.


– Često puta nismo ni dovoljno svjesni koliko je to bio važan uspjeh i postignuće za Hrvatsku. Završetkom pregovora o ulasku u članstvo EU mi smo ostvarili svoj najvažniji strateški cilj. Vratili smo se za stol europskih država i naroda, tamo gdje pripadamo. Ta se činjenica u Hrvatskoj nikad nije dovoljno poštovala. Danas nakon deset godina mnogi u Hrvatskoj misle da je to bilo logično, normalno i da je došlo samo po sebi. Ali to je bio težak i naporan put u kojem je Hrvatska prošla kroz teške pregovore, smatra Jadranka Kosor koja je bila predsjednica Vlade u zadnje dvije godine pregovora.


Jadranka Kosor / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Jadranka Kosor / Snimio Davor KOVAČEVIĆ




Njena je Vlada i ona osobno pregovorima sa Slovenijom uspjele su ukloniti blokadu ove zemlje, a reformama su uspjele uvjeriti Europsku komisiju da Hrvatska misli ozbiljno kada je u pitanju uvođenje vladavine prava.


Općenacionalni projekt


Zbog Oluje, kao i zbog hrvatskih demokratskih deficita, EU je praktički prekinula bilo kakve odnose s Hrvatskom. Takva je situacija trajala sve do početka 2000. kada je na vlast došla dotadašnja oporba predvođena SDP-om.


– Članstvo u EU, uz obranu od agresije, bilo je jedini općenacionalni projekt održan od svih relevantnih političkih stranaka. EU je bila strateški cilj od samog nastanka naše države. Ipak, naš europski put započeo je, ne samo formalno, već i stvarno, za vlade Ivice Račana. Kasnije vlade, ona Sanaderova i posebno gđe Kosor dali su odlučan impuls procesu našeg pristupa u EU provođenjem važnih, nekada i teških reformi.


Naravno, vladi je pomogla bezrezervna podršku oporbe. Prve dvije godine mog mandata bile su zadnje dvije godine pregovora. Nije bilo lako. Od nas se očekivalo značajno više nego od drugih tranzicijskih zemalja koje su ranije ušle u EU. Iako smo formalno postali članica EU 1. srpnja 2013., naš je posao vezan za članstvo završio 9.12.2011. godine kada smo premijerka Kosor i ja potpisali u Bruxellesu pristupni ugovor, smatra nekadašnji predsjednik Republike Ivo Josipović.


Ivo Josipović / Foto: D. KOVAČEVIĆ

Ivo Josipović / Foto: D. KOVAČEVIĆ


Jedan od svakako najboljih aspekata hrvatskog članstva je to da Hrvatska može koristiti sredstva iz europskih fondova. U ovom trenutku čak se 70 posto javnih investicija u Hrvatskoj, i središnje države i lokalne samouprave, financira sredstvima iz EU fondova.


Naravno, Hrvatska kao i sve druge članice mora i ulagati novac u zajednički europski proračun. Ali kada se gleda omjere onda se jasno vidi da je Hrvatska od toga imala velike koristi. Naime, prema posljednjem izvješću Vlade, Hrvatska je u deset godina korištenja fondova i mehanizama EU u plusu od čak 10,74 milijarde eura. Toliko smo naime u ovih deset godina članstva više povukli iz EU nego što smo bili uplatili u zajednički proračun. U tih nešto preko deset milijardi eura ulazi u 2,22 milijarde eura koliko je Hrvatska dobila Mehanizma EU za oporavak i otpornost.


Uz sva ta sredstva, Hrvatska je nakon raznih potresa u Zagrebu i na Banovini za sanaciju šteta dobila dodatnih milijardu eura iz Fonda solidarnosti EU.


Iz gore spomenutog Fonda za oporavak i otpornost do 2026. Hrvatska ima na raspolaganju ukupno 6,3 milijarde eura bespovratnih sredstava. Do kraja ovog desetljeća kroz kohezijske politike iz pet fondova Hrvatska će za regionalni razvoj, izgradnju infrastrukture, pravednu tranziciju i slične stvari, uprihoditi dodatnih 8,95 milijardi eura.


Brisanje granica


– Ulazak u EU je bio pun pogodak za građane i gospodarstvo Hrvatske. Uspjeli smo izbrisati carinske i stvarne granice. Imamo zajednički novac s EU. I ono što je tu najvrjednije je naša pozicija puno većeg korisnika nego davatelja u EU proračun.


Solidno smo iskoristili fondove i na državnoj i na lokalnoj razini. To je bio razlog da smo u vrlo kriznim vremenima, pandemije covida i ukrajinska kriza, uspjeli održati kakav takav gospodarski rast i sačuvati radna mjesta. Štoviše, nemamo dovoljno radne snage. U ovih deset godina, koliko god se to čini kao dugo razdoblje, ipak je puno učinjeno. Naravno, uvijek ostaje pitanje moderne tehnologije i industrijske proizvodnje. Ostaje pitanje koliko smo tu mogli više učiniti.


Evidentno je da nije bilo dovoljno privatnog kapitala za ulaganje u nove tehnologije. A s druge strane, strani kapital nije bilo toliko zainteresiran za ulaganje u Hrvatsku. Uspjeli smo jedino u IT tehnologiji postići puno i naći svoje mjesto na europskom, čak i svjetskom tržištu.


U tom smo dijelu uspjeli. Uvijek ostaje pitanje jesmo li možda mogli imati veći životni standard građana. Ali očito je da nam ove krize koje su nas pogodile nisu 1omogućile da, uz sve ovo što je ostvareno, značajno povećamo životni standard, smatra Slavko Linić koji je u trenutku ulaska u EU bio ministar financija.


Slavko Linić / Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Slavko Linić / Foto: Davor Puklavec/PIXSELL


S jedne strane ove su brojke jako optimistične i svakako će ova sredstva pridonijeti da se Hrvatska što prije približi europskom prosjeku. Izvjesni napredak je već vidljiv. Hrvatska je 2016. bila na 62 posto prosjeka EU po razvijenosti, a sada smo na 73. To svakako jest napredak, ali to i dalje znači da smo u donjem dijelu europskih zemalja na ljestvici razvijenosti. Baš zbog toga imamo pravo na tako velika sredstva.


Ove se brojke odnose na bruto domaći proizvod po stanovniku izražen u paritetu kupovne moći. Iz nas su po tome samo Grčka, Rumunjska i Bugarska.


– Mislila sam da će u tih deset godina Hrvatska napraviti puno više. Da će zakoračiti naprijed ogromnim koracima. I da ćemo puno bolje iskoristiti mogućnosti koje nam se pružaju. I da ćemo na vjerodostojniji način odraditi sve ono na što smo se obvezali kada smo završili pregovore. Posebno što se tiče vladavine prva na kojoj počiva EU. Na neki način smo proklizali unatrag kada je u pitanju borba protiv korupcije i jačanja Hrvatske kao pravne države.


Čini mi se kao da mnogi misle da smo sve te reforme koje smo provodili tijekom pregovora radili za EU, a ne zbog Hrvatske. Europska komisija nam je htjela uvesti monitoring na tri godine nakon završetka pregovora, ali smo se uspjeli izboriti da toga ne bude. A sad mi je na naki način zbog toga čak i žao. Očito je da nismo dovoljno ustrajali u toj borbi za pravnu državu i vladavinu prava.


Tako se 2011., recimo, ne bi moglo dogoditi da u vladajućoj većini u Saboru budu ljudi koji su optuženi za zloporabu prava. Da je toliki broj ministara pod istragama, da bude uhićena ministrica zadužena za europske fondove. Nisam očekivala da će Hrvatska nakon deset godina biti na dnu EU po gospodarskim pokazateljima i standardu života građana, smatra Kosor.


Razlike u razvijenosti


Međutim, ima i definitivno jako pozitivnih pokazatelja koji pokazuju da je hrvatski BDP znatno narastao u zadnjih deset godina otkako smo postali punopravna članica. Tako je BDP 2013. kada smo postali punopravna članica iznosio 337 milijardi kuna, a prošlogodišnji, dakle u 2022., čak 508 milijardi kuna.


Međutim, Hrvatska i dalje zaostaje ne samo za vodećim zemljama EU nego i za bivšim komunističkim državama. Kao poseban problem Hrvatske Europska komisija navodi velike razlike u razvijenosti pojedinih dijelova Hrvatska.


Tako je Zagreb na primjer na 121 posto europskog prosjeka razvijenosti, dok su je pet slavonskih županije na istoku Hrvatske na gotovo trećesvjetskih 35 do 37 posto. Ti su dijelovi Hrvatske ujedno zbog ekonomske nerazvijenosti ponajviše demografski opustošeni. Hrvatska je itekako svjesna tog problema pa je stoga osmišljen Projekt Slavonija preko kojeg je u pet slavonskih županija uloženog ukupno 20 milijardi kuna u oko 35 tisuća projekata.


Daleko najpoznatiji projekt financiran europskim novcem je Pelješki most čija ukupna vrijednost zajedno s pristupnim cestama i Stonskom obilaznicom iznosi 426 milijuna eura. Sama izgradnja mosta koštala je 276 milijuna eura, a on je pušten u promet u ljeto 2022. Na drugom mjestu je ulaganje u željeznicu. Hrvatska je povukla znatna sredstva za obnovu, dogradnju i modernizaciju željezničke infrastrukture.


Jedan od velikih projekata financiranih europskim novcem je i Luka Rijeka. Unapređenjem infrastrukture rekonstruiran je teretni dio riječkoga željezničkog kolodvora kako bi bio komplementaran s novim kontejnerskim terminalom na Zagrebačkoj obali na području Lučkog bazena Rijeka.


Time će se omogućavati prihvat dužih vlakova. Radi se o zajedničkom projektu Luke Rijeka i HŽ infrastrukture, a njegov je krajnji cilj pridonijeti rastu Luke Rijeka kao jedne od najvažnijih na takozvanom Mediteranskom koridoru. Troškovi projekta iznosili su 31,3 milijuna eura od čega su bespovratna sredstva 26 milijuna, U međuvremenu Zagrebačka je obala dobila i koncesionara. Radi se o Nizozemsko hrvatskom konzorciju APM Terminal i Enna Logic.


Foto Vedran Karuza


Reforme i investicije


Članstvo u EU isplatilo se Hrvatskoj tijekom epidemije korona virusa. S jedne strane to je znatno pojeftinilo nabavu cjepiva jer je EU imala zajedničku nabavu. To je znatno smanjilo nabavnu cijenu i omogućilo da cjepivo dođe što prije u Hrvatsku. Usto, budući da je epidemija dovela do velikih gospodarskih poteškoća EU je formirala Fond za oporavak i održivost za pomoć gospodarstvima zemalja članica. Dio pomoći odnosi se na bespovratna sredstva, a dio za dobivanje povoljnih kredita.


Kako bi države članice Europske unije što prije izišle iz te situacije i stvorile temelje za još otpornija društva i održivija gospodarstva, Europska komisija, Europski parlament i europski lideri u veljači 2021. postigli su dogovor o uspostavi posebnog Mehanizma za oporavak i otpornost. Prva je svrha tog paketa vrijednog 1,8 bilijuna eura ublažiti gospodarske i socijalne posljedice pandemije koronavirusa, ali i učiniti gospodarstvo održivijim i otpornijim, a društvo spremnije na izazove i nove prilike.


Kako bi iskoristile dio sredstava osiguranih Mehanizmom za oporavak i otpornost, države članice trebaju pripremile su vlastite Nacionalne planove. Uzimajući u obzir glavne ciljeve Mehanizma, u pripremi hrvatskog Plana oporavka i otpornosti, Vlada je posebnu pozornost pridala reformama i investicijama, osobito onima koje se odnose na zelenu i digitalnu tranziciju i transformaciju, koje su okosnica Plana.


Hrvatska je za svoj Plan u okviru Mehanizma osigurala financijska sredstava u iznosu od gotovo 75 milijardi kuna (9,9 milijardi eura) od čega je 47,5 milijardi kuna (6,3 milijarde eura) bespovratnih sredstava, a oko 27 milijardi kuna (3,6 milijardi eura) povoljnih zajmova.


Najnovije dvije integracije Hrvatske u EU su ulazak u europodručje i sustav Schengena. U obje je Hrvatska službeno ušla 1 siječnja ove godine. Time je Hrvatska postala jedna od samo 15 zemalja koje su istovremeno članice i EU i eurozone i Schengena.


Bez graničnih kontrola


Što se tiče svoje valute zanimljivo je da je Hrvatska u zadnjih samo nešto više od 30 godina koristila čak njih četiri – jugoslavenski dinar, hrvatski dinar, kuna i sada euro. Kao i u puno drugih stvari kada su u pitanju integracijski procesi Hrvatske prema EU, i ovaj se dogodio u nepovoljnim okolnostima za koje je odgovorna viša sila. Naime, prelazak na euro dogodio se u vrijeme visoke inflacije. To je iskoristio veliki broj poduzetnika koji je cijene podigao prije 1. siječnja kada su na njih bila uperena sva svijetla reflektora. Tako da je sam trenutak konverzije imao minimalan učinak na visinu inflacije. Od 27 članica EU u europodručju je njih 20.


Što se tiče Schengen u njemu je sada 27 europskih država od koji su 23 članice EU plus Island, Norveška, Švicarska i Lichtenstein. U praktičnom smislu to znači da možete krenuti automobilom iz Rijeke i voziti se sve do Osla ili Stockholma, a da vas ne zaustavi nikakva carinska kontrola. Isto vrijedi i za putovanje zrakoplovom unutar EU. Nema nikakve carinske kontrole.


Međutim, nije bilo nimalo lako ući u Schengen. Zbog velikog migrantskog vala koji se već godinama slijeva prema EU na udaru je bila više od 1.000 kilometara duga granica između Hrvate i BiH. Hrvatska se tu našla u velikom procjepu. S jedne strane iz Bruxellessa su dolazili zahtjevi da se granica stavi pod kontrolu i spriječi ilegalni ulasci, a s druge iz istog izvora brojni prigovori za navodno kršenje ljudskih prava istih tih ilegalnih migranata.


Kako bi dokazala da se s imigrantima postupa u skladu s međunarodnim konvencijama Hrvatska je u ljeto 2021. uspostavila i neovisni mehanizam monitoringa postupanja policije na granici. Tada se činilo da je sve u redu i da ćemo postati dio Schengena 1 siječnja ove godine, ali je krajem 2022 došlo do novih problema. Naime, Austriju je bio zapljusnuo veliki migrantski val pa je u jednom trenutku zaprijetila da će blokirati proširenje Schengena na sastanku Vijeća ministar unutarnjih poslova 8 prosinca prošle godine. Na kraju je ulazak zapriječena Bugarskoj i Rumunjskoj, a Hrvatska je ipak bila pripuštena u sustav Schengena.