BOJNICA DIANA DOBOŠ: “Vidim da je sve ono što smo mi započeli imalo nekakvog smisla i, što je najvažnije, svoj nastavak!”

Današnjim letom, Akrobatska grupa HRZ-a „Krila Oluje“ obilježila je  15-tu obljetnicu okupljanja njene prve postave, one koja će kasnije biti  i službeno utemeljena i nazvana Krila Oluje na 10. obljetnicu VRO  „Oluja“, 5. kolovoza 2015. godine. U toj prigodi, pukovnik Miroslav  Franjić, pukovnik Damir Barišić te bojnica Dijana Doboš bili su pozvani da kao posebni gosti u kabinama s aktualnom postavom Krila Oluje odrade zajednički let, i to na njihovim izvornim pozicijama. Vođa  „Krila Oluje“ satnik Darko Belančić kazao nam je kako su izveli kratki,  prigodni let kako bi im se zahvalili za sav trud i požrtvovnost u samim  začecima akrobatske grupe.
– Htjeli smo im pokazati da se njihov trud itekako isplatio te da su rezultati njihovog truda vidljivi. Jako smo ponosni što smo imali tu priliku, kazao je satnik Belančić.

Suze radosnice
Tako je danas, u avionu sa satnikom Darkom Belančićem, i na svojoj  nekadašnjoj poziciji vođe KO, letio pukovnik Miroslav Franjić koji je danas pilot Protupožarne eskadrile 93. ZB u Zemuniku. Emocije i dojmove je teško mogao suspregnuti.
– Osjećam se sjajno. Zadnji put sam u Pilatus sjeo 2008., i zato mi je  ovaj let bio poprilično emocionalan. Trenutak kada sam došao u njihove prostorije, vidio slike, sav taj napredak, jednostavno nisam mogao  suspregnuti suze, kazao je pukovnik Franjić koji je u međuvremenu pobijedio čak četiri karcinoma, a jučer je ponovno sjeo u kabinu Pilatusa,  jači no ikad.
– Shvatio sam koliko mi sve to zapravo nedostaje i koliki je to bio  užitak. Ponosan sam što imamo jednu od najboljih akrobatskih grupa  na svijetu, sjajne avione, još bolje pilote željne učenja i tog zajedništva  koje je po meni nešto savršeno. Poručujem im da nastave konstantno  učiti i napredovati, i, s obzirom na moje životno iskustvo, da nikada ne  odustaju, kazao je pukovnik Franjić.

Nevjerojatno je kako tijelo pamti vještinu
U avionu s natporučnikom Markom Novkovićem, i na svojoj nekadašnjoj poziciji prvog desnog pratitelja, letjela je bojnica Diana Doboš,  danas pilotkinja na avionu Canadair CL-415 u Zemuniku. Zadnji put je  u Pilatusu letjela prije 11 godina stoga joj je ovo, kako kaže, bilo zaista  prekrasno iskustvo.
– Bilo je bez stresa i opterećenja, sva sam bila pod nekim dojmom,  zaista je bilo odlično. Iznenadila sam se kako tijelo zapravo pamti  stečenu vještinu. Natporučnik Novković mi je prepustio palicu pa sam cijeli  let sama upravljala avionom i hvala mu na tome. Sretna sam što sam  imala priliku odletjeti ovaj let jer vidim da je sve ono što smo mi započeli imalo nekakvog smisla i, što je najvažnije, svoj nastavak, kazala  je bojnica Doboš poželjevši aktualnim članovima KO da rade dalje,  vježbaju, i zadrže motivaciju jer je ona u ovom poslu od primarne  važnosti.
– Važno je imati svoj mali cilj koji će cijelo vrijeme biti pred tobom,  bez obzira na okolnosti i nedaće, dodala je bojnica Doboš.
Na pitanje nedostaje li joj letjeti u Krilima, i općenito Pilatusu, kaže  da ne jer je taj dio života zatvorila, te otvorila jedan drugi u kojem ima  neke druge ciljeve.
– To je nekakav moj razvoj u pilotskoj karijeri, a ovaj let mi je došao  kao jedan predivan odmak od svakodnevice. Kao da sam si otvorila  šampanjac ili dobro vino, malo se opustila, i sada mogu nastaviti dalje,  kazala je bojnica Doboš.

Doživjeli smo potpuni „flashback“
U avionu s bojnikom Ivanom Anđićem, i na svojoj nekadašnjoj poziciji prvog lijevog pratitelja, letio je pukovnik Damir Barišić. S obzirom  na to da je još uvijek prisutan u letenju u Eskadrili aviona, kao i u samoj Akrobatskoj grupi KO (bilo kao komentator ili pilot pričuvnog  aviona), njemu je ovaj let poseban zbog same simbolike.
– Bilo je dosta emotivno. Poseban je osjećaj bio čuti glas pukovnika  Franjića na vezi, kao nekad. Doživjeli smo potpuni „flashback“. Lijepo  je bilo okupiti se s ekipom s kojom sam se onda, prije 15 godina okupio  i osnovao „nešto“ što se kasnije ispostavilo da je jedna od najboljih  akrobatskih grupa u svijetu, kazao je pukovnik Barišić koji je Krilima  Oluje posvetio 12 godina života, odradivši skoro 130 nastupa.
– Teško mi se zapravo sjetiti života koji nije bio vezan uz KO. To je, za  mene, jedan neopisiv užitak, čast i privilegija da bih mogao to raditi do  kraja života, kazao je pukovnik Barišić.

„Dan otvorene kabine“ – od ideje do realizacije
Cijela ideja o tome da na let povedu bivše članove KO, zapravo je  nastavak jedne nove prakse s kojom su piloti Krila Oluje krenuli početkom 2019. godine, tzv. „Dan otvorene kabine“.
-„Dan otvorene kabine“ je relativno novi pojam koji se tek nedavno  počeo spominjati pod tim imenom, dok ideja o zajedničkom letenju  postoji već generacijama. Akrobatska grupa Krila Oluje je prošle godine  došla na ideju da kolegama s drugih zrakoplova pokaže kako izgleda let  iz kabine Krila Oluje. Nažalost, sama provedba je išla poprilično sporo s  obzirom na vrlo popunjen plan rada svih postrojbi i nemogućnost  koordinacije u ljetnim mjesecima, pojasnio je satnik Belančić dodajući  kako su iz tog razloga morali odgoditi zajedničko letenje dok se nisu  stvorili potrebni preduvjeti. No, početkom ove sezone ponovno su  tražili odobrenje Zapovjednika baze, te su po pozitivnom odobrenju  započeli sa samom realizacijom.
– I tako je nastao „Dan otvorene kabine“, prilika da pilotima drugih  postrojbi, od kojih neki nikada nisu letjeli na Pilatusu, pokažemo kako  izgleda jedan let iz kabine Krila Oluje u nadi da će tu praksu preuzeti i  druge postrojbe, kazao je satnik Belančić.
Još početkom ove godine imali su priliku „provozati“ pukovnika  Krešimira Ražova, zapovjednika 93.ZB i pukovnika Borisa Panića, zamjenika zapovjednika baze tijekom uvježbavanja punog programa Krila  Oluje. Iako je puni program Krila Oluje, zbog velikog broja izmjena pozitivnog i negativnog opterećenja, poprilično fizički zahtjevan i za same  pilote Krila Oluje, oba pilota su odlično podnijela cijeli let, otkrio nam  je satnik Belančić i dojmovi su bili i više no pozitivni. To im je dalo poticaj da s tom praksom nastave i dalje.
– Nakon Zapovjedništva baze, nedavno smo u kabinama imali i četiri  pilota Eskadrile helikoptera i ideja nam je nastaviti „projekt“ s pilotima  Eskadrile helikoptera i pilotima Protupožarne eskadrile, kazao je satnik  Belančić dodajući kako, zbog protupožarne sezone, očekuju da će pilote PPE vjerojatno imati priliku „provozati“ tek na kraju sezone, dok će  piloti helikoptera imati priliku letjeti i u međuvremenu.
– Cilj nam je nastaviti, ali i proširiti projekt i na 91. ZB te u kabinama  imati i pilote borbenih aviona i višenamjenskih helikoptera te naravno  i zapovjedništvo HRZ-a. Također, nadam se da će i ostale postrojbe slijediti naš trag te da će „Dan otvorene kabine“ postati uobičajena praksa na razini cijelog ratnog zrakoplovstva, zaključio je satnik Belančić.

Pukovnik Ražov: Fascinirali su me!
Među prvima koji je imao priliku sudjelovati u „Danu otvorene kabine“, bio je pukovnik Krešimir Ražov, zapovjednik 93. ZB. Nešto što je  sa zemlje izgledalo „sasvim ok“, u zraku se pokazalo kao „totalna ludnica“, kazao je pukovnik Ražov kroz šalu.
– Toliko adrenalina, dinamike,brzina prijelaza iz jednog manevra u  drugi, opterećenja, ali nadasve, uživanja! Bilo je odlično, zaista nisam  očekivao da će me taj let toliko oduševiti, kazao je pukovnik Ražov.
Nakon leta s pilotima KO na posve drugačiji način gleda na sve.
– Sa zemlje sve to izgleda drugačije, nemaš dojam koliko su avioni zapravo blizu jedan drugome, ali tek kada sam s njima odletio puni program, uvidio sam da avioni lete doslovno krilo uz krilo. Ako tome još  dodamo konstantno opterećenje i pariranje svih momenata, očigledno  je da je tu potrebna jedna izuzetna letačka vještina i koncentracija. Fascinirali su me, priznao je pukovnik Ražov.
To je bio njegov prvi let u Pilatusu, i kada smo ga pitali da nam izdvoji element koji ga se najviše dojmio, prvo je izdvojio onaj posljednji  – „razlaz“ ili „ružu“, a potom i „ogledalo“.
– Iako su nam najavili da će biti malo većeg opterećenja u posljednjem elementu, moram priznati da sam ostao poprilično iznenađen  kako to odrađuju efektno, brzo, iz poteza. A to opterećenje na kraju na  mene je ostavilo popriličan dojam. Isto tako, element „ogledalo“ također je bilo nešto posebno za doživjeti. Bio sam u gornjem avionu,  koji se u elementu okreće naopako. Do tada sam mislio da nisu baš doslovno jedan iznad drugoga već jedan do drugoga. Međutim, prevario  sam se. Oni su doslovno jedan iznad drugoga, i to mi je bio nevjerojatan doživljaj. Uz pogled na sve ostale avione, svakako je slika koju ću  pamtiti, zaključio je pukovnik Ražov.