Bogatstvo crkvenih obreda i blagdanskih stolova

Uskrs je za kršćane vrijeme radosti, jer kroz najveća iskušenja dolazi se do Isusova, ali i vlastita uskrsnuća. Stoga se prvo slavi okupljanjima u crkvama, a potom u domovima. Naime, vrijeme Uskrsa je i vrijeme bogatih stolova, domaćih jela i slastica te slavlja u krugu obitelji
Uskrs je najveći kršćanski blagdan. Utemeljen je na muci Isusa Krista pod križem, njegovim raspećem, smrću i uskrsnućem, što postaje središnji događaj vjere kršćana. Uskrs je vezan uz križ Isusovom smrću, a uskrsnuće je blagdan svjetlosti. Tijekom Velikog petka, Velike subote i prijepodne za Uskrs je osvanulo lijepo i sunčano vrijeme, što je dalo dodatnu svečanu notu najvećem kršćanskom blagdanu.
Svečanim euharistijskim slavljem Uskrs je na poseban način običježen u svim župama Zadarske nadbiskupije. U većini crkava se za svečanu uskrsnu misu tražilo mjesto više.
Pismo zadarskog nadbiskupa
Smrt i uskrsnuće Kristovo obilježili su Sveto trodnevlje. Križni put, procesije po trgovima, ulicama i oko crkava sami po sebi su snažna poruka i doživljaj. Obred Velikoga petka smatra se najsvečanijim u cijeloj liturgijskoj godini. Veliki petak je dan sjećanja na Isusovu muku i smrt (Muka Gospodnja). Osim posta i nemrsa običaji nalažu da je na Veliki petak dobro popiti crnog vina, jer vjeruje se da upravo crno vino jača krv.
Velika subota dan je Isusova počinka u grobu. Bogatstvo obreda i snažna uskrsna poruka ne može ostaviti ravnodušnima ljude izmučene beznađem i lažnim vrijednostima.
Velika subota protekla je i u znaku pripremanje hrane za blagoslov, poglavito tradicionalne pogače i jaja utvrdo.
Sjećanje na muku i uskrsnuće Kristovo obilježeno je raznim običajima, iako s jednakom osnovom razlikuju se od mjesta do mjesta te predstavljaju tradiciju pojedinog kraja. Slavljenje Uskrsa iskazuje se slojevito. Kršćani ga, naravno, najprije doživljavaju kao središnji događaj povijesti spasenja i kao navještaj vlastitoga uskrsnuća. Stoga ga slave svojim okupljanjima u crkvama, nastavljaju ga slaviti u svojim domovima, a narodni običaji upozoravaju na to kako se nekoć, a još i danas, slavi u javnosti. Uskrs je u Kristu ostvarena i svim ljudima darovana mogućnost pobjede, pobjede dobra nad zlom, pobjede života nad smrću – pobjede ljubavi nad mržnjom.
Na misnim slavljima na Uskrs svećenici su uglavnom čitali Pismo svećenstvu, redovništvu i vjernicima laicima Zadarske nadbiskupije koje je uputio novoimenovani zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić. Nadbiskupova poruka bila je i u obliku letaka.
Vrijeme radosti
Uskrs je za kršćane vrijeme radosti, jer kroz najveća iskušenja dolazi se do Isusova, ali i vlastita uskrsnuća. Stoga se prvo slavi okupljanjima u crkvama, a potom u domovima.
Naime, vrijeme Uskrsa je i vrijeme bogatih stolova, domaćih jela i slastica i slavlja u krugu obitelji. Domaće delicije poput janjetine, kuhane šunke, uskrsne pogače i uskrsnih jaja te mlade kapulice i crnog vina, tek su dio onoga što žitelji ovog kraja znaju pripremiti.
A “dimilo” je diljem cijele županije. Dakako, oko ražnja, peke, cripnja, gradela, roštilja ili iz pećnice. Usprkos recesiji i štednji diljem Ravnih kotara i Bukovice na prste ruke bi se mogla nabrojiti obiteljska domaćinstva gdje se nije već tradicionalno zavrtjelo barem jedno janje na ražnju.
Potom je došlo poslijepodne i kiša. Umjesto u šetnju u uobičajeno čestitanje Uskrsa susjedima, rodbini i prijateljima ili, pak, na tradicionalnu partiju boća, žitelji Zadarske županije u velikoj većini ostali su u svojim domovima, u krugu svojih obitelji uokolo bogatog stola. Nažalost, za sve brojnije ovisnike o sportskim kladionicama, a na sreću za obiteljski proračun, na Uskrs su sportske kladionice bile zatvorene.

Bibinjska procesija

Završni dio crkvenog obreda na Veliki petak je vjernička procesija. Jedna od najdojmljivijih procesija u Zadarskoj nadbiskupiji i šire zasigurno je procesija s križem u Bibinjama. Vjernički puk iz Bibinja, gosti i vjernici drugih župa s posebnom pobožnošću sudjeluju u procesiji s križem uz pjevanje prijekora “Puče moj, što učinih tebi…” Procesijska povorka predvođena župnikom don Radom Pinčićem krenula je od crkve Velike Gospe te se spustila do Starog sela i stare crkve Sv. Roka, gdje je uz plamen vatre, završila zadnja postaja procesije, drevnog običaja, kojeg u Bibinjama štuje i staro i mlado.
U potpunom mraku s ugašenom vanjskom rasvjetom zapaljeno je oko 2.000 hrpica ili buća, odnosno mješavine pepela, piljevine i dizela, postavljenih od uvale Taline, oko Starog sela, obalom prema crkvi Sv. Roka tako da je cijelo mjesto bilo okruženo malim vatricama stvarajući put svjetla, put do Isusa. Na sredini uvale bio je veliki osvijetljeni križ. Prizor je to koji je izmamio i pokoju suzu u očima nazočnih.
Bibinjska procesija je jedna od onih tradicija koju mještani stoljećima prenose s koljena na koljeno, i to vodeći se za onom: bolje da izumre selo nego običaji. Slično je i s pripremom užine nakon blagoslova “turte” ili blagoslovnice u rano uskrsno jutro.