BERNARD PALEKA, PRVI UREDNIK SPORTA U PRVOM SASTAVU UREDNIŠTVA ZADARSKOG LISTA: “O lokalnim derbijima pisali smo kao o Ligi prvaka”

Ne  sjećam se koji je bio  dan, ali to nije bitno.  Drago Marić, moj  stariji kolega i prijatelj i ja bijasmo taman u razgovoru kod  Kavane Central kad je naišao  Nedo Jusup.
– Kako sport?
Pitao je to Jusup nas dvojicu, a znali smo da je, zapravo,  riječ o uvodu u razgovor o novim novinama. Sadržajni  koncept on je bio već sačinio,  projekt "Zadarski list" već je  dobio zamah i Jusup je slagao  redakciju.
– Onda, hoćemo li surađivati?
U tom pitanju koje je Jusup  uputio Mariću i meni zrcalilo  se sve što smo s njim prije  razgovarali. A razgovarali smo  o projektu, o mnogo čemu što  valja napraviti da bi zaživjele  nove novine. Marić, po godinama stariji od mene i iskusniji u novinarskom poslu, nije  se dvoumio, a nisam ni ja.
– Počet ćemo za koji dan!
To je bila Jusupova obavijest (krajem listopada 1994.)  koja je za Marića i za mene  bila točka na "i" u razgovoru,  a ujedno i "zvono koje je označilo polazak Zadarskoga  lista u budućnost".

Teško opisiv  entuzijazam

Prije 25 godina i Marić i ja  postali smo dio nevelike redakcije, nevelike brojčano, redakcije čiji je entuzijazam bio  u to doba teško opisiv. Danas,  možda i teško zamisliv…
– Što nudite?
Jusup nikad nije imao teška  pitanja za Marića i za mene.  Zapravo i kad bi izgovorio  upitnu rečenicu ona je bila  nešto drugo, ona je bila dio  sažetih razgovora o sadržaju  sportske rubrike, o idejama i  slično. I Marić i ja do tog trenutka nismo imali uredničkih  iskustava, ali smo veoma brzo  ušli i u to polje zahvaljujući  Jusupovim kratkim, ali djelotvornim "malim satovima  uređivanja novinske rubrike"  i brzo smo ga oslobodili dijela  posla. Koliko je bilo moguće,  radili smo na tomu da sadržaj  rubrike bude informativan,  aktualan i zanimljiv čitatelju,  a zahvaljujući golemu materijalu koji je Marić imao u  svojoj pismohrani bilo je moguće odmah početi priređivati i objavljivati segmente bogate zadarske sportske  prošlosti. Tako je baš u Zadarskom listu, u prigodnom podlistku, ispisivana jezgra buduće knjige (1995.) "Sto godina nogometa u zadarskom  kraju", a bavili smo se i pitanjima sportske infrastrukture, vječite teme novca u sportu i slično. Na stranicama Zadarskoga lista "mala" natjecanja, poput lokalnih nogometnih liga, dobila su tretman Lige prvaka i javnost je iz  tjedna u tjedan mogla pratiti  rezultate, derbije, čitati o strijelcima… Neizostavne su bile  i fotografije što je u lokalnom  tisku u prethodnim godinama bila rijetkost.

Proglašenje najboljih  sportaša

Čim su zaživjele novine  nametnuo se i razgovor o izborima i proglašenjima najboljih sportaša. Sve smo radili u hodu, na sportskim stranicama predstavljali pojedince, ekipe i momčadi. Čitatelji  su glasovali, redakcija zbrajala glasove i u siječnju 1995. u  negdašnjoj diskoteci Forum  u Jazinama svečano su prvi  put u izboru Zadarskog lista  proglašeni najbolji. Jusupov  prijedlog da dan proglašenja  bude 15. siječnja bio je izvrstan, to je dan kad je priznata  neovisna Republika Hrvatska, to je dan kad Zadrani slave svoju zaštitnicu svetu  Stošiju. Već u prvom izboru  jasno se vidjela prožetost  sportaša i čitatelja, bivših  sportaša i duboko vjerujem  da je tako i danas, godinu dana manje od dva desetljeća  života Zadarskoga lista.

LUKA MODRIĆ, nogometaš
Željno iščekivali izvještaje s  utakmica
Zadarski list je medij od velikog značaja za Zadar i njegovu  okolicu i to je pokazao u proteklih 25 godina. Sjećam se dok sam  kao dječak igrao u Nogometnom klubu Zadar kako smo s nestrpljenjem očekivali kada će naše utakmice i fotografije izaći u novini. Vrlo je malo medija u kojima se može naći toliko događaja s  lokalne razine, od najmlađih do onih najstarijih koji slave 50 ili  60 godina braka. Zato i moja podrška projektu Zadarskog lista i  čestitke na 25. rođendanu. S obzirom da već dugo ne živom u  Zadru nemam toliko prilike vidjeti tiskano izdanje novine, no redovito pratim internetski portal s naglaskom na sportske događaje.