Aras: Po Tuđmanovom nalogu štitio sam kuću Budimira Lončara!

Najpoznatiji hrvatski diplomat, Prečanin Budimir Lončar,  ponovno je u središtu pažnje hrvatske javnosti, ovoga puta zbog odluke  zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića o dodjeli Medalje Grada  Zagreba "za izuzetna postignuća i značajan doprinos međunarodnoj suradnji Republike Hrvatske i ostalih zemalja članica EU".
Bandićeva odluka na noge je podigla gotovo cijelu Hrvatsku, počev od  braniteljskih udruga, poznatih hrvatskih inetelektualaca, Matice Hrvatske, pa do umirovljenih generala Ivana Tolja i Ivana Kapulara koji su čak  dali ostavke na članstvo u Hrvatskom generalskom zboru.  Tolj i  Kapular  napustili su Zbor ogorčeni zbog "nereagiranja na odlikovanje Budimira  Lončara", poručujući kolegama da su "sudionici šutnje i kroničnog nedjelovanja prikrivenog ispraznim frazama".

Kontradiktorni stavovi
Ovakve su reakcije samo još jedan dokaz kontradiktornosti stavova kada je u pitanju Budimir Lončar, posljednji ministar vanjskih poslova  SFRJ i neosporno najpoznatiji hrvatski diplomat. Naime, za malo se kojeg hrvatskog političara može naći toliko oprečnih izjava kao za njega,  počev od onih da je jedan od najzaslužnijih za ugled Hrvatske u svijetu,  pa do takvih da je svojoj državi nanio najviše štete. Stoga ne iznenađuju  reakcije na Bandićevu odluku. među kojima su i one za povlačenjem  odluke o dodjeli priznanja Lončaru.
A da se i danas uz njegovo ime veže niz kontroverzi te da postoje sasvim oprečna mišljenja o njegovu značaju za stvaranje hrvatske države,  potvrđuju i izjave naših sugovornika, poput Davora Arasa, jednog od  svjedoka događaja u Preku devedesetih godina.  
Naime, jedan od utemeljitelja HDZ-a i poznati borac Hrvatskog proljeća bio je zapravo akter jednog događaja u Preku početkom devedesetih o kojemu se danas u hrvatskoj javnosti malo zna, a vezan je direktno  za Budimira Lončara. Kako je to bilo vrijeme stvaranja hrvatske države,  Prečani, koji su bili  nezadovoljni Lončarevom ulogom u vanjskoj politici,  osobito na embargo na uvoz oružja, za što su krivili Lončara, navodno su  planirali podići njegovu kuću u zrak.

"Bandićev čin je odvratan i neprihvatljiv"
Kako ga je tadašnje hrvatsko vodstvo trebalo za uspostavu diplomatskih odnosa s ostalim zemljama, Franjo Tuđman zatražio je da Davor  Aras ode u Preko i smiri mještane kako ipak ne bi došlo do dizanja  Lončareve kuće u zrak. Ovu javnosti nepoznatu priču jučer nam je otkrio  sam Aras, poručujući kako mu je odluka gradonačelnika Bandića o dodjeli priznanja Budimiru Lončaru jako teško pala te da je oštro osuđuje.
– Za mene kao dopredsjednika Hrvatskog društva političkih zatvorenika, žrtava komunizma, taj je čin odvratan, gadljiv i neprihvatljiv jer je suludo odlikovati nekoga tko je bio za Jugoslaviju, a protiv Hrvatske. To se  može dogoditi samo u jednoj lakrdijaškoj predstavi u kojoj nema morala  i ne postoji ikakva opravdanja za taj čin. Da sam na bilo kakvoj funkciji s  koje mogu utjecati na to, prosvjedovao bih do neba. To je apsolutno najnegativnija osoba antihrvatske politike sa zadarskog područja u jugoslavenkim okvirima. Embargo je ono najgore što je napravio u novijoj politici, a da ne govorim o njegovim udbaškim akcijama u dobe njegove  mladosti kada su stradali mnogi ljudi na čiji je progon upućivao, o čemu  najbolje mogu govoriti Prečani, ogorčeno kaže Aras, iznoseći i detalje  priče s terase mjesnog hotela. 

Mještani su se podsmjehivali
Naime, Aras je tada bio saborski zastupnik HDZ-a, uživao je velik  ugled u cijeloj Hrvatskoj te ga je Tuđman izabrao za sljedeći zadatak,  priča nam:
– Ja sam, nažalost, po nalogu predsjednika Tuđmana, a vodeći se  državotvornom politikom, otišao u Preko održati jedan govor kojim sam  zaštitio Lončarevu kuću da je Prečani ne sruše. Lončar je tada bio u Ujedinjenim narodima i predsjednik je, naravno, rekao što bi bilo da se sruši  Lončareva kuća, te mi je Dalibor Brozović prenio poruku predsjednika  Tuđmana. Javio sam se mjesnoj organizaciji HDZ-a u Preku  koja je organizirala taj skup održan na terasi hotela. Bilo je mnoštvo ljudi koji su se  podsmjehivali jer je bilo očito da sam bio u jednoj akciji koja je protiv  mojeg političkog uvjerenja, ali kada se gradi država ne možeš nego  slušati poglavara, državnika, inače sve ode kvragu, kaže Aras, napominjući kako je mještanima objasnio  kakve bi sve međunarodne posljedice  izazvalo rušenje Lončareve kuće.
– Kada sam završio govor netko od Prečana rekao je mogu li mu kuću  namazati izmetom, a ja sam rekao da to mene nije briga, to nije rušenje,  to može biti izraz jednog revolta i može biti prihvatljivo. Ali ja to niti odobravam, niti pozdravljam. Bila je u tom trenutku potrebna diplomacija,  svi su znali da je to naredba državnog poglavara koju mi je prenio Brozović, kao najvažniji suradnik predsjednika Tuđmana, ističe  Aras.
I njegova izjava tako ide u prilog tezi da se i sam hrvatski vrh devedesetih godina zalagao za maksimalnu sigurnost Budimira Lončara koji im  je trebao zbog veza s najpoznatijim svjetskim političarima, poput Hansa-Dietricha Genschera koji je, slažu se danas mnogi, mnogo napravio  za priznanje Hrvatske u svijetu. Toga su očito bili svjesni i mještani rodnog mu Preka u koje, kako nam kaže načelnik općine Jure Brižić, Lončar  navraća svakoga ljeta.
Naime, 1. travnja Lončar će napuniti 95 godina, ali je i dalje  aktivan u  međunarodnoj diplomaciji u kojoj mnogi očito i danas žele njegove savjete i veze. No, zasigurno najintrigantnija činjenica vezana uz njegovo  ime ta je da su njegove savjete i poznanstva sa stranim diplomatima koristile brojne hrvatske vlade, bilo tajno, bilo javno.

Brižić: Lončar je u diplomaciji bio  broj jedan
Načelnik Preka, Jure Brižić, kaže kako je za informaciju o dodjeli priznanja  Lončaru čuo iz medija te pretpostavlja kako je Grad Zagreb odluku o dodjeli donio na  temelju svojih pravilnika o dodjeli priznanja.
– Ne znam na temelju kojih kriterija su je donijeli, ali što se tiče diplomacije, mislim da je Lončar tu bio broj  jedan. Što se tiče nekih drugih navoda o tome što mu se  stavlja na teret, premlad sam da bih mogao nešto više reći o tome, s obzirom da sam  rođen krajem osamdesetih. Sve što znam, znam iz medija, a i čovjeka ne poznam  dobro pa i ne  mogu reći nešto konkretnije. Ljutuje ovdje, pozdravim ga kao načelnik  i on nema nikakvih problema kada je ovdje, kaže načelnik.

Lucin: Krizni štab je čuvao kuću
Poznati kroničar otočkih zbivanja, Prečanin Mladen Lucin, smatra kako je  Lončarovu kuću zapravo spasila peticija koju je on pokrenuo, a ne Arasov govor.
– Jedan sam od organizatora potpisivanja peticije za neslaganje s političkim djelovanjem Budimira Lončara 1991. godine kada je proglašen embargo. Peticiju u Preku potpisalo je oko 90 ljudi, čime smo izrazili neslaganje s njegovim političkim djelovanjem, a  osobno mislim da on ništa nije doprinio i da Hrvatska nema nikakve  obaveze prema njemu. Sve drugo su konstrukcije nekih osoba iz tadašnjeg miljea u  koje ja ne želim ulaziti. Peticiju smo proslijedili Ministarstvu vanjskih poslova  i dobili  pozitivan odgovor za taj čin jer da je ovo bilo na drugoj razini, bila bi spaljena kuća,  a mi smo napravili civilizacijski iskorak iskazujući neslaganje s nečijom politikom, ali  na civilizacijski način, a ne tako da idemo nekome dizati kuću u zrak. I dan danas mi  je drago zbog toga, poručuje Lucin dodajući kako je za to zaslužan i mjesni krizni  štab koji je donio odluku o zabrani uništavanja bilo čije imovine, pa tako i Lončarove.  Krizni štab je čuvao i njegovu kuću.