ANTE NAZOR: “Najviše sebi zamjeram što sam mislio da će momčad biti defanzivnije orijentirana”

Na Višnjiku su se po već uhodanom listopadskom receptu, praktički na samom ulazu u novu sezonu, zahvalili jednom treneru, a onda taj ‘vrući krumpir’ u ruke uvalili drugom. Kao i lanjskog listopada kad je Slovenca Aleša Pipana nadomjestio Ante Nazor tako je Nazora pred manje od tjedan dana zamijenio Danijel Jusup. Ništa čudno, pogotovo u sportskim okvirima, da trener dobije košaricu, a pogotovo u sredini kakva je Zadar gdje jedan krivi korak uglavnom pokazuje strelicu prema izlaznim vratima. No, zanimljivo kad se u tom kontekstu sagleda dojučerašnji strateg Zadra Ante Nazor onda se dođe do frapantnog podatka da je Splićanin prvi put u svojoj dugoj trenerskoj karijeri doživio smjenu usred sezone. A u biografiji mu stoji da je čak tri puta dolazio na najužareniju trenersku klupu u Hrvatskoj. Naravno tako nešto je i očekivano, ali i u istom trenutku i vrlo stresno te šokantno. Nitko ne voli biti izbačen, istjeran i proglašen krivcem za sve negativno što se događa. A u toj koži što zasluženo što nezasluženo našao se naš sugovornik Nazor koji se trenutno nalazi u svom Splitu gdje puni baterije za predstojeće izazove.
– Ne samo u Zadru nego općenito mi je ovo bio prvi put da sam smijenjen. Trener sam već 20 godina i prvi put sam doživio smjenu te mislim da se to moralo dogoditi kad tad. I po zakonu sporta i po zakonu velikih brojeva. Tako da ništa ne doživljavam tragično i nastojim sve objektivno sagledati kao i uvijek – potvrdio je Nazor doživljaj prve trenerske ‘košarice’ u svojoj karijeri na što je najviše utjecala kobna, prva utakmica u Krešinom domu u sklopu ABA lige protiv Krke iz Novog Mesta. Poraz je to koji mu je praktički zakucao pretposljednji čavao u lijes, dok je posljednji zabijen porazom kod Mege u sljedećem kolu.
– Već sam nakon poraza od Krke kazao da se tomahawk okreće prema meni i bio sam tada svjestan toga kao i što sam svjestan svaki puta nakon svojih grešaka u trenerskom poslu kojeg sam obavljao. Kad sve sagledam hladne glave uvidim u čemu se najviše griješilo i nikad mi nije bio problem preuzeti svoj dio odgovornosti. Poznato je da se ne predajem nikad tako ni nakon Krke nisam pomišljao na ostavku. Htio sam izvući situaciju, ali kad sagledam tu utakmicu s Krkom koja je u biti meni i presudila, činjenica je da smo igrali bez tri nositelja igre. Nijedna momčad u ABA ligi bez tri nositelja igre ne bi dobila nikoga i tu moramo biti objektivni. Bilo je još nekoliko nesretnih okolnosti, no ono što najviše zamjeram sebi, u trenerskom smislu, je to što sam mislio da će moja momčad biti defanzivnije orijentirana i u tom segmentu puno bolja i čvršća nego što je na kraju bila. U tome sam sigurno pogriješio i to sebi ne mogu oprostiti.
Koji je razlog da momčad nije obrambeno mogla biti na visini zadatka?
– Razlog je u mojoj procjeni da će se ostvariti čvrsta defanziva, a ona bi padala u vodu onog trenutka kad bi počeli ulaziti igrači s klupe.
Ako je promašena procjena po pitanju obrambenih mogućnosti nove momčadi zašto se nije kvalitetnije tržilo u prijelaznom roku?
– Uvijek je to umijeće mogućega. Nemojmo zaboraviti da nas je tijekom ljeta dosta igrača odbilo. Što opet govori nešto o ambijentu koji možda nije do kraja zdrav. To sam osobno najbolje osjetio i na onoj utakmici protiv Krke gdje smo vodili 37 minuta i onda dok smo imali još vodstvo od nekoliko poena počele su tribine igračima i stručnom stožeru ‘skidati sve živo i mrtvo’. I nakon mog odlaska čuo sam da je jako veliki broj trenera odbilo voditi Zadar što je i objektivno u jednu ruku, jer nema svatko glavu i tijelo da sav taj pritisak izdrži. Smatram da je ta činjenica što nas je dosta igrača odbilo u prijelaznom roku utjecalo na kvalitetu rostera s kojim smo krenuli u ovu sezonu.
Dojam je da je na kraju momčad sastavljena s pretežito rotacijskim igračima dok je malo tu nositelja poput Allena i Ivanova. Zašto se nije slagalo momčad po ključu kvalitetne jedinice i petice?
– Igrači koji su dovedeni bili su u okvirima mogućeg. Nama su neki igrači koji i nisu puno bolji od trenutnih playmakera u Zadru tražili i do četiri puta više novaca. Tako da i to se mora uzeti u obzir. I ja sam se vodio s time da treba najviše potrošiti na igrače koji bi pokrivali poziciju jedan i pet. Ali ponavljam, dosta nas je igrača odbilo koje smo jako htjeli. Mislim tu na Bošnjaka i Badžima na poziciji dva. Oni nisu htjeli ni čuti i automatski nam je propala koncepcija da uzimamo ekstra kvalitetnog playa, jer smo morali na poziciji dva uzeti igrača poput Allena koji može igrati i na poziciji jedinice.
Posebno bode u uči James Farr. Zašto se s njim nije raskinulo čim je sletio na Zemunik s 20-ak kilograma viška?
– Jeste li ga pratili lani u Njemačkoj gdje je pokazao svoju kvalitetu. Riječ je o kvalitetnom igraču koji jest došao potpuno nespreman i za nas je bila potpuno otežavajuća okolnost, no nastojali smo ga unatoč svemu osposobiti. I nemojmo zaboraviti da je po dolasku u kratko vrijeme uspio smršaviti 12 kilograma i pokazivao je tendenciju da bude bolji, a također s druge strane smo gledali, tražili i osluškivali tržište kako bi doveli nekog drugoga. No, to nismo naišli i razmišljanje je išlo u smjeru ako se ne može u tom trenutku dovesti boljeg od njega da ga se barem pokuša osposobiti i dovesti u red. Mislim da na kraju krajeva nije bio glavni problem u centarskoj poziciji. Bitniji i puno veći problem nam je predstavljala ozljeda Ivanova. Koliko nam on znači potvrdit će prva utakmica protiv Budućnosti u Podgorici gdje smo imali dugo vremena 10 poena razlike na svojoj strani dok je Ivanov bio na terenu. Njegova ozljeda nas je jako unazadila, jer da je nije bilo uspjeli bismo kupiti vrijeme za Farra, i u tom slučaju bi s Ivom uspjeli donekle zamaskirati taj nedostatak.
U toj famoznoj utakmici s Krkom gledatelji su Vas uzeli na zub ponajviše što ste u dva navrata vadili igrača iz igre koji je bio u tom trenutku ‘vruć’. Gilberta u trećoj četvrtini nakon što je ubacio tri trice kao i Fundića malo kasnije.
– Ako je Gilbert pogodio tri trice sad bi on trebao igrati do kraja. Zašto, ako je u tom istom razdoblju igre na drugom kraju terena isti Gilbert nije mogao staviti soli na rep Ramljaku koji je dolazio do obruča kako god je htio. Ili Balažić koji je u poznim tridesetim godinama bio na toj utakmici najbolji igrač Krke. Nije u tom slučaju, a i u mnogim drugim takvima, napad bio problem. Najbolje je te promatrače sa strane opisao Miljenko Smoje. Primjerice, Netjak i Strikan u Velom mistu gledaju Hajduka i Netjak pita koji su naši, a koji su njihovi. A Strikan mu odgovara: »Nemoj da te tko čuje«. I taj što je to pitao prvi je bacao kamenje na baraku gdje su se nalazili igrači Hajduka kad je bila kriza rezultata. To je moj komentar na te primjedbe onih koji se pitaju zašto u datom trenutku sam vadio nekog igrača s parketa – naznačio je Nazor primjetivši kako bi i neki gledatelji trebali bolje razumjeti određene situacije na parketu.
– S druge strane postavlja se pitanje zašto se stvara negativna atmosfera u dvorani u trenutku kad smo bili na plus četiri protiv Krke u posljednjoj četvrtini, a igrali smo dobro tu utakmicu i bilo je par točaka kad smo mogli prelomiti rezultat, a baš tad smo trebali podršku, a ne pljuvanje. Ili možda da je Allen uspio odreagirati kao Cosey kojem su uzgred isti ljudi s tribina govorili kad je bio u Zadru da nema pojma, možda bi utakmica išla u produžetak, a onda bi u tom produžetku možda trebalo sačuvati Fundića od pete osobne. Tako da bi se uopće upuštao u te čudne komentare sa strane trebali bi i oni koji šire takve glasine bolje razumjeti kompletnu problematiku na parketu u tom trenutku.
Zamijenio Vas je Danijel Jusup koji je već na prvoj prepreci posrnuo. Poraz od Cibone još više je unazadio Zadar od ostanka u ABA ligi.
– Mislim da je Danijel Jusup dobro rješenje i želim mu svu sreću kao što sam žarko želio da u petak dobije Cibonu. Ne treba raditi drame nakon prve utakmice na klupi, a ja ću biti njegov najveći navijač i kad se ostvari nekoliko bitnih pobjeda sigurno će sve biti lakše. Nadam se da će ljudi u klubu koji su htjeli izazvati tu šok terapiju doći na svoje. I bez imalo diplomacije drago mi je da Zadar niže dobre i prave rezultate te želim da se izvuku iz neugodne situacije u regionalnoj ligi – zaželio je sve najbolje svom nasljedniku Nazor kao i svima onima s kojima je surađivao u svom trećem mandatu na Višnjiku.
– Zahvalio bih svima. Od predsjednika do domara i čistačica. Kao i igračima s kojima sam se rastao prijateljski. I zahvalio bih Branimiru Longinu koji je povukao moralni potez ponudivši svoj mandat na raspolaganje. Mislim da je puno napravio, posebno s omladinskim pogonom i sigurno će se tu izbaciti neko ime koje će igrati u seniorima nakon dugo, dugo godina. Drago mi je što je ostao, a zahvalio bih se i svojim pomoćnicima što su bili uz mene do kraja kao i direktoru kluba. I želim im stvarno puno sreće i dobrog rada te da se rezultat popravi i da svim ljudima koji prate klub da im dođe do mozga da svoju ekipu treba uvijek bodriti i podržavati bez obzira na sve.
Jesu li sve ove zahvale i signal da bi ste se, jednog dana, po četvrti put vratili na klupu Zadra?
– Zadar je klub kojeg volim i osjećam prema njemu onu pripadnost kao i prema svom Hajduku. Koliko je to često puta privilegija toliko je i često puta giljotina. Stvarno je to i trnje i miris ruža u isto vrijeme. Sigurno da mi treba malo odmora, ali se nadam da nisam vječno zatvorio vrata KK Zadra.
 

Hrvatski klubovi nemaju kontinuitet

Zadar, ali i svi ostali hrvatski klubovi poput Cibone i Splita sve su dalje kvalitetom od regionalne elite. Primjerice slovenski klubovi poput Primorske i Krke pokazuju da i sa skromnijim budžetima mogu parirati najjačima, a u isto vrijeme financijski nisu u dubiozama. U čemu je problem kod nas Hrvata?
– Kontinuitet upravljanja, kontinuitet financiranja, kontinuitet struke te kontinuitet selekcije i reprodukcije igrača je jedino što može ozdraviti hrvatsku košarku, a sve ostalo su nebuloze i priče za malu djecu. To potvrđuju ovi tzv. mali klubovi u ABA ligi koji su odskočili poput Primorske, Mornara, pa i Krke…, jer kod njih se mogu pronaći mnogi od ovih nabrojenih kontinuiteta.
 
 

Treneri nisu mesije

Trenerski posao je surov i donosi više muke i stresa nego radosti i veselja. Pogotovo u hrvatskoj košarci gdje je većina osuđena na teške uvjete i suočavanje s mnogim strujama koje i nemaju baš prevelike veze sa sportom. Stoga nije čudno da je trenerima uvijek ‘glava na panju’ kad zašteka rezultat.
– To je tako. Mislim da svaki posao ima svoje zakonitosti. Ako ne možeš biti normalan i nositi se s tim onda nisi za to. Ljudi misle da je košarka počela i završava s njima, a onda i misle da je košarka sport trenera, a ne igrača i da treneri utječu na puno toga kao da su neke mesije. Vjerovatno se pogube u tome, ne znam kako to objasniti. S druge strane mislim da sam samo čovjek koji se bavi ovim poslom. To je moj pristup i ključ svega.
 
 

U SAD-e na usavršavanje

Nakon treće zadarske epizode Nazor se odlučio odmoriti od trenerske klupe, a plan mu je krenuti preko ‘velike bare’ na usavršavanje.
– Ići ću sigurno, pozvan sam. Idem u SAD malo se educirati, obnoviti neke kontakte. Mislim da sam predugo bio na užarenim klupama, plesao po žici i došla je potreba da iz neke veće perspektive gledam na košarku prije nego se opet vratim u žrvanj. Takav je plan za sada. Ovisi koliko će to biti vremensko razdoblje koje ću provesti tamo, jer teško je išta više planirati. Kao što sam primjerice planirao da ću biti cijelu godinu u Zadru, pa je na kraju ispalo da neće biti tako.
 
 

U zemlji apsurda zakon je ka’ Burda

Kako komentirate situacije kad o sudbini trenera odlučuju ljudi koji nemaju nikakve stručne veze s košarkom što se i potvrdilo prilkom Vašeg smjenjivanja s klupe Zadra.
– To je svugdje tako u ovoj državi. Često na ovakva pitanja odgovaram s poznatim stihom TBF-a: »U zemlji apsurda zakon je ka’ Burda.« Nemam što bolje reći na tu temu.