Anđela Bugarija: Ples je moj život i mogu se zamisliti da plešem dok živim

Uvijek je nasmijana, zrači pozitivom i puna je energije. Živi život u ritmu muzike za ples, voli biti bosa, istraživati što sve njezino tijelo može, a trenutno radi u cirkusu.
Ona je Anđela Bugarija, 29-godišnja Bibinjka, odgojiteljica predškolske djece i izvođačica suvremenog plesa s diplomom Akademije za dramske umjetnosti u Zagrebu.
– Plešem oduvijek, otkako sam stala na noge. Ples je moj život i mogu se zamisliti da plešem sve do kraja života. Odnedavno sam zaposlena u Bečkom cirkusu i to je ono u čemu sam se oduvijek željela okušati. Ovo je obiteljski cirkus, vlasnici su divni ljudi, uvijek veseli i pozitivni. Vlasnik je klaun, njegova supruga je žonglerica, stariji sin je plesač i žongler, kći im je plesačica u zraku, a imaju i malu bebu koja će vjerojatno slijediti njihove stope. Osim mene na natječaj se javila još jedna Hrvatica i mogu reći da smo se nas dvije odmah s ovom obitelji složile pa smo sada kao jedna velika obitelj, priča nam vesela Anđela nakon nastupa u šatoru na zadarskom Višnjiku ni najmanje ne otkrivajući umor iako je njezina točka bila vrlo zahtjevna s brojnim premetima i vratolomijama.

Ustaje naglavačke
– Vrckava sam po prirodi, a u cirkusu sam se baš našla. Volim raditi s djecom, a većina publike su upravo djeca. Kad vidim tu njihovu radost i oduševljenje, pa kad nas nakon predstave dođu dodirnuti i vidjeti jesmo li stvarne to je nešto neopisivo. To nitko ne može platiti, govori Anđela te uz smijeh odgovara na naše pitanje je li joj naporno raditi premete i špage stojeći na rukama kako je ona vrckava te da dan započinje izlazeći iz kreveta na rukama. Otkriva i kako joj je ugovor s Bečkim cirkusom »uletio« neplanski te da joj je primarni posao vezan uz ekipu s akademije, njih osmero s kojima je osnovala Udrugu Škvadra.
– Kad smo završili akademiju došli smo na ideju da pokrenemo zajedno nešto svoje, jer je u ovoj struci jako teško naći posao. I to smo učinili. Pišemo projekte, izvodimo izvodimo predstave suvremenog plesa i idemo na gostovanja po cijeloj Hrvatskoj. Od toga i živimo, iako je teško. Ali svi volimo ples i svi smo kreativni, govori ova energična djevojka dodajući kako se ona uz ples od malena bavila i raznim sportovima poput atletike.
– Sve sam uvijek mogla iako zapravo nisam, jer sam visoka svega 158, šaleći se na svoj račun kaže Anđela koja je na balet morala iz Bibinja dolaziti u Zadar te je ovisili o roditeljima koji su i sami imali svojih obaveza, a tek nešto lakše joj je bilo kad je upisala srednju školu za turističko-hoteljerskog tehničara u Zadru.

Predrasude o životu u cirkusu
– U mojoj obitelji svi plešu, a za brata mogu reći da je najbolji u cijeloj županiji, ako ne i regiji, u streat-danceu i break-danceu. Najstarija sestra je vizažistica i vrlo je uspješna, a druga sestra ima anđeoski glas. Najmlađi od nas petoro, brat kojemu je sada 12, također pokazuje neke talente pa se nadam da ćemo jednom imati neki svoj zajednički projekt u kojemu ćemo svaki od nas pokazati što znamo i možemo, otkriva Anđela planove i želje, a dio njezina plana je i Šibenčanin Boris s kojim je u vezi i planira jednoga dana zasnovati obitelj.

" Plešem oduvijek, otkako sam stala na noge. Ples je moj život i mogu se zamisliti da plešem sve do kraja života. Odnedavno sam zaposlena u Bečkom cirkusu i to je ono u čemu sam se oduvijek željela okušati.

Anđela Bugarija
– On me voli i tu ljubav pokazuje tolerancijom, podrškom i razumijevanjem za način na koji ja živim. Baš smo gledajući ovu obitelj iz cirkusa došli na ideju da kupimo neku kamp kućicu. Ljudi su puni predrasuda prema takvom načinu života, ali tko god uđe u te njohove kampere zasigurno promijeni mišljenje. To je pravi topli dom, govori Anđela pred kojom su nakon Zadra nastupi u Šibeniku, Splitu, Dubrovniku…
U životu se okušala u raznim vrstama plesa, a vodila je i niz plesnih radionica u Zadru, počevši od suvremenog plesa, do hip-hopa, streat- dancea pa nadalje. Otac joj je, kaže, dozvolio da u obiteljskoj kući u Bibinjama poruši apartman u prizemlju i napravi dvoranu u kojoj je podučavala djecu plesu.

Ples joj je životni poziv
– U radu s djecom od velike mi je pomoći bilo to što sam završila za odgojiteljicu, ali ples je moj životni poziv. Čovjek treba slijediti svoje snove i truditi se da ih ostvari. A kad se nešto silno želi, onda se i može, poručuje Anđela kojoj ni malo nije teško svakodnevno po nekoliko sati vježbati pa i nakon nastupa se rastezati.
– Ovaj tempo u cirkusu gdje imamo i po dva nastupa jedan za drugim i tako danima je težak. Težak u smislu priprema jer se moramo nakon nastupa istezati barem sat vremena kako se ne bi ozljedile, kaže Anđela dodajući kako je plesačima i akrobatima upala mišića svakodnevica i nešto sasvim normalno. Stoga ju za kraj pitamo vrijedi li sav trud i napor koji ulaže s obzirom da ta umjetnost, kao i mnoge druge, nije dovoljno priznata i cijenjena kod nas.
– Uh kako ne?! Radim ono što volim i ne vidim se ni u čemu drugom. Sretna sam i ispunjena jer ples nije klasičan posao. To je nešto što se živi, što izvlači iz vas ono što imate i što vrijedi svake kapi znoja, napora pa i upale mišića, veselo odgovara ova 29-godišnjakinja optimistično zaključujući kako će se možda situacija sa suvremenim plesom kod nas promijeniti, a nadu joj ulijeva dobra posjećenost cirkusu u kojem je trenutno angažirana.

SUOSNIVAČICA "ŠKVADRE"
Anđeli Bugariji primarni posao je u Udruzi Škvadra u Zagrebu koju je osnovala s kolegama s Akademije dramskih umjetnosti po završetku studija. Osmoro ih je i svi su zaljubljenici u ples, pišu projekte i žive izvodeći predstave suvremenog plesa diljem Hrvatske. Nadaju se kako će se njihovo zanimanje više cijeniti u buduće te im tako osigurati da od posla mogu i živjeti.