Žene s mjesečnicom u kućnom pritvoru?

Poznato je koliko volim glupe reklame, a pogotovo one za dječje čokolade u kojima se antipatična, artificijelna dječurlija dražesno natežu s roditeljima oko toga treba li žderati čokoladne proizvode ili ne. Na kraju, naravno, ispadne da je to najzdravija hrana za djecu, puna vitamina i hranjivih tvari i nema šanse da se ta dječica pretvore u debelu prasad koja se samo povlači po kaučima s mobitelom u rukama. Ipak, postoje reklame koje su još gore, a to su one za uloške, tampone ili kako se to već sve ne zove. Imamo niz djevojaka, nasmijanih i vedrih, koje veselim glasićima cvrkuću kako one nemaju nikakvih problema jer uz te proizvode mogu slobodno i nekažnjeno jahati konje, voziti bicikle i motore i raditi da ne kažem sada što sve ne.

U ovoj reklami o kojoj govorimo imamo jednu sportašicu koja je, izgleda, klizačica, a koja nam veselo zbori sljedeće – »Klizanje je moja strast. Bez obzira imam li mjesečnicu mogu se slobodno kretati.« Znači tako. Nisam znao da se žene koje imaju mjesečnicu ne smiju tek tako šetati unaokolo a da nemaju uloške, da im je ograničeno slobodno kretanje. Vjerojatno ih drže zatvorene u nekom podrumu i izgladnjuju sve dok ne pristanu na kompromis. I za kraj jedna zagonetka… »Krv pije, vampir nije… Krila ima, a ne leti…« Što je to? To je higijenski uložak s krilcima.

KAKO ZAOBIĆI ZAKON, POGOTOVO AKO JE ČUDAN

Svake se nedjelje u medijima natežu oko rada nedjeljom, treba li raditi ili ne, a na kraju ispadne da smiju raditi oni koji ni inače ne bi smjeli, kladionice, opskurni ugostiteljski objekti i da sada ne nabrajamo. A onda se tu i tamo pojavi neki trgovac, pekar ili netko od tih sitnih trgovaca koji narodu trebaju, pa onda on smije prodavati pecivo, ali ne smije kruh i slične bedastoće kakvima naša lijepa obiluje. U principu mi je simpatično kada se ljudi snalaze, a pogotovo kada to ne ide na štetu nama normalnim ljudima nego samo farizejskim licemjerima (koji divni pleonazam), ali ipak poludim na ovakve izjave. Tip u kameru govori doslovno ovako – »Zbog zabrane rada nedjeljom morati ću otpustiti pola radnika.« ???. Ja sam, doduše, uvijek imao jedinicu iz matematike i moja je sirota mama morala stalno plaćati instrukcije (ali je sreća što smo za obiteljskog prijatelja imali legendarnog profesora Benkovića koji bi i tukca naučio za dvojku, pa kamoli ne mene), ali meni ova računica nikako nije jasna. Ukida se jedan dan, a ti moraš otpustiti pola radne snage. To je jedan dan, a ostaje još šest, pa kako onda pola?

Ali, nema veze. Čitam prije neki dan komentare na to, a jedan genijalni tip kaže sljedeće: »Trgovine koje prodaju benzin za upaljače neka se registriraju kao benzinske pumpe.« Stvarno fantastično. To me podsjeća na onoga Belgijanca koji je usvojio preko tisuću siročadi iz neke afričke zemlje i onda za njih uzimao novce od belgijske vlade. Svima je bilo dobro… On se obogatio, a slao je toj djeci toliko da su bolje živjeli. Bar pričaju da je tako bilo. Navodno su poslije promijenili zakon po kojem su djeca trebala živjeti s njim pa je to propalo, ustvari možda i nije, ali priča je zanimljiva.

OPSKURNI TIPOVI NA TELEVIZIJI

Evo mi javljaju prijatelji kako su se u regionalnom dnevniku uprizorila dva sumnjiva tipa koja su šetala rivom i koje je spopala novinarka Hrvatske televizije i pitala ih kako im se sviđa uređenje. Jedan je bio pristojan, ali ovaj drugi… Ovaj drugi je nešto buncao kako je riva lijepa, ali kada uskoro prisilno isele tih desetak stanovnika, tzv. »Zadrana«, kako joj se neće imati tko diviti jer će grad biti potpuno prazan. Novozadrani se ionako druže u Sjupernovi (a i bliže im je rodno selo), a turisti… Ustvari, to je jedan perverzan i podrugljiv čovjek i ne bi mu trebalo dozvoliti da tako širi pesimistično-katastrofične prognoze po televiziji, jer situacija nije tako crna. Navodno je na poluotoku ostalo preko dvadesetak ljudi.