Copy paste novinari

U našim je medijima svaka vijest važna za objavljivanje, a pogotovo kada netko umre, a umiru mahom oni koji su bili popularni sedamdesetih i osamdesetih, jer su već ušli u godine kada se polako počinje odlaziti. Onda se brzo pišu tekstovi o pokojnima, a kako se mahom radi ili o mlađim ili o onim koji nemaju pojma, onda dobivamo manje više identične nekrologe, a koji su naravno copy paste produkcija, što hoće reći – pročitaš jedan tekst i pročitao si sve. Najnoviji slučaj je odlazak Slađane Milošević, žene koja je svojim načinom života i bavljenja umjetnošću ostavila traga na glazbenoj sceni, samo što novinari nemaju pojma pa se onda samo spominju njezine pjesme »Au, au« i »Sexy dama«, koje su umjetnički potpuno irelevantne za njezinu karijeru, te općepoznati hit »Princeza« za koju mislim (ako me pamćenje još nekako služi) da se u početku zvala »Negdje izvan planeta«. I to je sve što oni znaju. Ni makac od toga.

A Slađana je zbilja bila čudna pojava. Imala je nejak, promukli glas s ograničenim rasponom, ali je imala sluha, svirala je violinu, klavir i bas gitaru, studirala na glazbenoj akademiji, a sve je bilo popraćeno njezinim atraktivnim izgledom koji se, izgleda, jedino pamti. Na hrvatskoj Wikipediji uopće nisu navedena njezina važna tri albuma od kojih je »Neutral Design« bio izvrstan, a danas je (osim pjesme »Miki,Miki«) potpuno zaboravljen. Snimila je i jazz album s Darkom Kraljićem, bila aktivna u obaranju Miloševića (naravno Slobodana s kojim je dijelila samo prezime, ali nikako ne i uvjerenja), pisala knjige, ali sve to nije toliko bitno kao neke sitne pričice vezane uz njezinu obitelj i bolest. U svakom slučaju pokoj njezinoj nemirnoj duši, a mi zanemarimo »Sexy dame« ili »Ti si moja simpatija«, a pamtimo je po pjesmama poput »Nad Tobom Anđeli Imaju Moć« ili »Das Licht Von Kairo«.

JAKO POUČNA EMISIJA

Nedavno smo na Hrvatskoj televiziji imali prilike vidjeti vrlo zanimljivu dokumentarnu emisiju, a takve najčešće i možemo gledati na državnoj televiziji jer se ove privatne više usredotočuju na senzacionalizam. U ovoj emisiji za mlade obrađuju se razne teme, a ovom smo se prilikom upoznali s nekoliko mladih osoba koje žive sa svojim kućnim ljubimcima. Sve je to bilo jako šarmantno i dražesno i čovjek bi se zbilja raznježio da se jedna djevojka nije prisjetila incidenta koji je imala s nekom babom koja joj je rekla da bi joj bilo bolje roditi dvoje djece nego imati psa. Moram priznati da mi nikako nije jasno takvo ponašanje i odakle nekome pravo tako drugome soliti pamet, a činjenica je da se svako malo pojavi netko tko broji tuđu djecu i prigovara zašto ih ima »samo toliko« i slične gluposti. I sam doživljavam takve glupe situacije kada u društvu spomenem svoga pokojnog mačka. Zanimljivo je kako se uvijek nađe netko (obično netko tko je zalutao u moje društvo) tko me želi podučiti kako mačka nije vrijedna takvog tituliranja, a pogotovo se dižu na stražnje noge kada spomenem da je životinja preminula, a kada bi još znali da sam ga pokopao u obiteljskoj grobnici vjerojatno bi doživjeli živčani slom.

Tada se sjetim ovog našeg divnog Pape, jednog od rijetkih ljudi na svijetu kojem vjerujem, a koji je prije neki dan nešto govorio o razmnožavanju, na što se u informativnom programu nacionalne televizije odmah našao nekakav službeni predstavnik nekoga ili nečega, koji je tu izjavu našao za shodno objasniti nam, jer smo mi maloumne i neobrazovane kokoši pa ne razumijemo što nam je naš Papa htio reći. Ali, kada bolje pomislim bolje da o tome više ne govorim da mi se opet ne počnu javljati farizeji bilo pismima, bilo telefonom. Zanimljivo, nikada mailom. Da ne ostave svoj prljavi trag…

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zadarskog lista.