Zašto bi imali popust oni, a ne ja?

RJEŠAVANJE PROBLEMA GRAFITA PO KRATKOM POSTUPKU

U nekoj od informativnih emisija na našim televizijama smo mogli saznati da je grad Zagreb odlučio uhvatiti se u koštac s grafitima, kao, sve će poduzeti i sve će biti super. Problem je u tome što prvo treba odijeliti ljude koji to rade kao umjetnost i one polupismene kreature koji se na taj način eksponiraju, a ustvari nikoga za njih nije briga, nitko ih ne želi i svima idu na živce. Ovi su se protiv zla odlučili boriti na tri načina. Prvi je toliko čudan da ćemo ga ostaviti za kraj. Druga mjera je nekakav antigrafitni premaz nakon kojeg se lakše čiste zidovi, a treći način je snimanje kamerama. Naravno da je jedini ispravan način uhvatiti i procesuirati jer balkanoidima je jedina primjerena mjera oplesti ih po novčaniku, a pogotovo roditelje koji su ih odgojili da su sada takvi kakvi jesu i da im ništa nije sveto, a pogotovo ne naša lijepa domovina Hrvatska koju tako bezdušno uništavaju.

Ali, vratimo se mi toj prvoj mjeri. »Prva mjera podrazumijeva da će Grad osigurati 100-postotno financiranje uklanjanja postojećih grafita«, kažu oni. A koja je korist uklanjati posljedice ako nisi uklonio uzrok? A sada ono najvažnije. Tko će na tome zaraditi jer ništa se ne radi, a da nekome to ne ide u džep, a ovdje se radi o ogromnim novcima, jer, ako sam ja dobro razumio spominje se cifra od, držite se dobro, 400.000 eura (četristo tisuća eura!?). Pa jesu li oni normalni? Pa ja ću im za desetak tisuća osobno brisati grafite sa zidova ili to baš mora raditi netko tko ima toliku i toliku cijenu. U svakom slučaju, za te se pare može kupiti puno medicinskih pomagala, pomoći umirovljenike (misli se na one koji su radili cijeli život uzalud, a ne na one lažne), potrebite i da sada ne nabrajam što sve ne. »E, moj narode« rekao bi jedan filozof…

DOBRA PRILIKA ZA PROSJEČNOG HRVATA

Evo jedne nove reklame na televiziji koja je dobra za prosječnog Hrvata, a radi se naravno o novom, luksuznom automobilu, velikom i crnom, sjajnom i bajnom, taman da se provezete kroz svoje selo (naselje), a susjedi škripe zubima i stišću pesnice u nemoćnom bijesu. Prilika je to za sve poštene ljude koji u svojim skromnim katoličkim životima nekako životare, ne želeći se zamjeriti svevišnjem bahatim i bespotrebnim rasipanjem. Dakle, auto je prava prilika, tolika da će te dobiti popust od tri-četiri tisuće eura. Doduše, ne spominju koliko auto u stvari košta, kao ni to da pošteni Hrvat nema ni te tri-četiri tisuće eura popusta, a kamoli za onu osnovnu cijenu, ali to nije ni cilj ove reklame. Da, uvijek piše »samo 543 eura mjesečno«, ali se rijetko spominje da treba otprilike stotinjak mjeseci da se taj auto i otplati, ali dobro. Neka se time pozabave sociolozi, a mi ćemo nečim drugim. Naime, kažu da daju »dodatni popust za tvrtke i male poduzetnike«. Nikako mi to nije jasno. Zašto bi oni imali popust, a ja recimo ne? Nekako je logično da poduzetnik ili vlasnik tvrtke ima više novaca nego siroti novinarski honorarni suradnik, propali muzičar i očajni pjesnik pa zašto bi onda još imali popust oni, a ne ja? Što bi rekao Calimero – »to je prava nepravda!« A baš sam mislio kupiti taj auto jer su mi obećali povišicu. A sada neću iz inata. Hoću i ja popust.

I JA SE OPRAŠTAM OD RIVE

Kratko za kraj. Među nama Zadranima koji smo još ostali (znači svih pedesetak) neugodno je osvanula vijest da se zatvara jedan od zadnjih ugostiteljskih objekata gdje se moglo sjesti, prodivaniti, vidjeti simpatične i ugodne konobare (i »ice« pogotovo), gdje nije svirala glupa i odvratna muzika, gdje nisu zalazili likovi kojima u gradu nije mjesto, gdje si se još osjećao nekako među svojima. Sada se svi čude, ali što ćemo – nismo mi vlasnici prostora. A sve je to počelo kada je nestao Central, a onda je išlo redom i sve ostalo. A što je ostalo? Ona cvjećarnica, Planika, Borovo… dva postolar u Kovačkoj, dva krojača …«Na brzinu pokupljeno rublje predkišu, i nestalo je svjetla s tom bjelinom… Ne daj se Ines«. Jer mi smo se davno već predali…