Prijelomna vijest - pada nebo na zemlju

U očajničkom traganju za što većim brojem klikova, urednici novina i portala spremni su na sve pa se onda i najobičnija, najlogičnija i najočekivanija promjena vremena najavljuje kao svjetska kataklizma. Logično je da se krajem ljeta vrijeme malo promjeni i da padne koja kiša i da malo zahladi. Ali, to više nije tako… Danas je to »prijelomna vijest«, kao da nakon te prve kiše više ništa neće biti isto, a naši će životi poći nekim sasvim drugim tokom na koji se moramo pripremiti i zato moramo što prije kliknuti na članak jer inače nećemo biti spremni na prvu jesenju kišu, a onda smo gotovi jer nismo kliknuli na »prijelomnu vijest«.

VOĆE I POVRĆE U ŠKOLAMA

U televizijskom dnevniku saznajemo da će se djeci u nekim školama uvesti obavezni zdravi obrok sastavljen od voća i povrća, s obzirom da je to dobro za njih. Onda nam u emisiju spajaju novinara u jednoj od tih škola koji je malo razgovarao s učenicima koji su rekli što vole jesti, a i pitao je i njihovog ravnatelja koji je rekao sve što je rekao, a rekao dobro, onako kako treba, samo je šteta što ta dobra inicijativa neće tako lako proći. Zašto? Vrlo jednostavno. Ako djeca zbilja nekim čudom počnu naprasno jesti blitvu, jabuke, kupus i kelj, tko će onda jesti pizza cuteve, peciva napravljena od pijeska, piljevine i aditiva, razne krokije i ostale grickalice i sve ostalo što djeca jako vole, a da i ne spominjem gazirana pića od kemije i šećera? Osim toga, spominje se da ta zdrava hrana mora biti iz Hrvatske, što će isto biti zanimljivo ostvariti, s obzirom na količinu hrane koju uvozimo. Ništa… Živi (i zdravi) bili pa vidjeli.

A kada smo već kod toga, moram i ovo napomenuti. Oni sada djeci drže predavanja o tome kako je to zdravo kao da su djeca ta koja odlučuju što će jesti. A ne odlučuju oni nego roditelji, ili bi bar tako trebalo biti. Prije dvije godina sam imao đaka-prvaka (ne, nije osvajao sportske medalje, vengo je išao u prvi razred) pa bih ga svako jutro pratio u školu Petar Preradović i to naravno u zadnji čas. U povratku bi uvijek, ali uvijek, sreo jednog učenika koji je naravno kasnio, a u jednoj bi ruci nosio nekakve grickalice, a u drugoj, nećete vjerovati, bocu gaziranog napitka koji bi lagano pijuckao u osam sati ujutro. I sada ti takvom davaj zdravu hranu.

KAKO GOD OKRENEŠ – »RAMBO«

Prije četrdesetak godina bio sam jedan od rijetkih koji je imao video rekorder. Onda nije bilo filmova i videoteka pa su kasete dolazile s raznih strana. Nisi mogao birati pa si gledao što bi netko imao, a jednog je dana do nas došao drugi dio filma »Rambo«. Bila je to odlična kopija, presnimavana desetak puta dok nije došla do Zadra, pri čemu se kvaliteta slike toliko srozala da su sve one scene u mraku džungle izgledale kao da su snimane na selotejpu, a ne na magnetnoj traci. Kroz razlivene tamno zelene boje ponekad bi se vidio bljesak eksplozije i to je bilo to. Zvuk se na žalost razaznavao što je bilo jezivo slušati s obzirom na to da je ta kopija kopijine kopije bila nadsinkronizirana na njemački pa je sve to skupa bilo negledljivo i neslušljivo.

Stoga mi je bilo zanimljivo ove subote na RTL-u pogledati taj film na digitalnom prijamniku, tako da konačno vidim o čemu se u filmu radi. Vrlo je realističan. Rambo kratko zapuca, a neprijatelji padaju kao pokošeno snoplje. Na njega pucaju strojnicama, minobacačima, bazukama i napalm-bombama, a on i dalje trči.

Nakon scene u kojoj naš junak lukom i strijelom digne u zrak pet parkiranih kamiona, malo sam okrenuo program na Hrt 1 i tamo doživio pravi šok. Nećete vjerovati. Isto »Rambo«! Jedina je razlika što gledatelji RTL-a moraju imati više od 12 godina, dok HRT-ovci ipak moraju biti tri godine stariji za gledanje ovog filma.

Vratio sam nazad na RTL gdje su upravo prikazivali unutrašnjost ruskog vojnog helikoptera u kojem je na tri vojnika bilo više zvijezda petokraka nego što pravih zvijezda ima u mliječnom putu. Vratim na HRT, a tamo Rambo neprijatelju golom šakom čupa grkljan, sve onako, bez anestezije. Divni filmovi… za »redneckse«, a s takvima zbilja ne oskudijevamo.