SDP-u nedostaje stranačka infrastruktura, Akcija mladih je potrošena priča, a ide li u utrku za gradonačelnika i poznati poduzetnik?

Nakon osam godina, Zadar će dobiti novog gradonačelnika, a Branko Dukić i sâm je shvatio kako politika, barem ona koja treba pomiriti razlike i naći kompromis, ipak nije za svakoga i kako je najbolje napustiti dok je još na nogama.

A do izbora je tri mjeseca i jedan dan, a HDZ je ovog vikenda odlučio »staviti karte na stol« i službeno objaviti ono što se u Zadru zna već dugo – Šime Erlić odlazi iz Vlade i ide u utrku za gradonačelnika.

Erlić na press konferenciji nije bježao od škakljivog pitanja što mu ovo treba, s obzirom na to da mu je mandat u Vladi praktički tek počeo, pred njim su bile tri i pol sigurne godine, a jedan je od rijetkih koji odlaze samovoljno, bez ikakvih repova.

Svejedno, prateći političku arenu tijekom zadnjih godina – izborna utakmica uistinu će biti napeta i žestoka. Prema sadašnjim najavama i pretpostavkama da će svi skupiti dovoljan broj potpisa, na glasačkim će se listićima treće nedjelje u svibnju u Zadru naći više imena nego prije četiri godine.

Uz Erlića, kandidaturu su istaknuli dr. Ivica Žuvela ispred platforme Kristijana Kapovića, Zdenko Jukić iz Centra, nezavisni Mate Lukić i nezavisni Robert Modrić.

“Bijeli dim” iz SDP-a

Također, šuška se o tome da će se kandidirati i poznati poduzetnik Mladen Ninčević, no on, tajanstven kao obično, naš upit nije ni potvrdio ni demantirao.

Zanimljivo, SDP još čeka pravi trenutak za »bijeli dim« i objavu imena kandidata, vrlo vjerojatno Daniela Radete, a na izbore će sa svojim kandidatom zasigurno i DOMiNO kojeg u Zadru vodi dr. Damir Biloglav i Most, koji će s njima biti u koaliciji.

No, nameće se pitanje kakav politički kapital nose navedeni, mogući kandidati.

SDP može računati na svoje »tradicionalne« birače, ali i na dio onih koji su, nezadovoljni općom situacijom, »kontra« vlasti, u ovom slučaju HDZ-a.

Ipak, nije realno očekivati da će, kao na predsjedničkim izborima prevladati »kontriranje« jer su ipak lokalni izbori – lokalni i ljudi su manje opterećeni stranačkom pripadnošću. Najbolji primjer su općine u kojima je na predsjedničkim izborima pobijedio Primorac, a inače vladaju – nezavisni.

Danielu Radeti, kao mogućem kandidatu silno nedostaje stranačka infrastruktura koja bi ga pogurala i pokrila teren. Ipak, nije zgorega podsjetiti kako je upravo on »spaljenu zemlju« u gradskog organizaciji koliko-toliko obnovio i vratio je među žive.

No, put do ozbiljne stranke i dalje je predug.

Osim Radete, iz još aktualnog saziva Gradskog vijeća za utrku se sprema i Mate Lukić. On je prije nekoliko mjeseci napustio dugogodišnju koaliciju s HDZ-om, a i HSP, jednu od brojnih desnih stranaka kojih je proteklih godina promijenio kao čarapa.

Mandat je dobio na listi HDZ-a, a izgledno je kako će nakon svibanjskih izbora završiti u političkoj ropotarnici. Lukić odavno provodi kampanju, no čini se da mu je domet, kako je sam objavio, deportirati stranog radnika koji se pomokrio u portun.

Manje zlo

Bilo kako bilo, svaki kandidat ima svoju publiku. Valja napomenuti kako je vrlo izgledno da se najveće iznenađenje prošlih lokalnih izbora, Enio Meštrović neće kandidirati.

Da, možda se razočarao u politiku i nemoć pojedinca, no gdje je odgovornost prema onima koji su mu dali more glasova očekivajući promjene? Zasad, iz ovog ili onog razloga, promjene koje je ostvario i nisu bogznašto.

S druge strane, sigurno je da će pokušati i Akcija mladih, odavno potrošena priča čiji vijećnici tek šalju priopćenja koja su mahom pucanj u prazno.

Međutim, može se očekivati kako će dio biračkog bazena zahvatiti i dr. Ivica Žuvela, kojeg je prije četiri godine u utrci za župana kroz iglene uši pobijedio Božidar Longin, ali pomalo je smiješno očekivati kako će se taj uspjeh opet ponoviti, posebno znajući kako je prošao na parlamentarnim izborima, kada se dramatično opraštao od politike.

Jedno je sigurno, ispred nas su obećanja, nadmetanja, natjecanja, skupljanje političkih poena na svim poljima, a na građanima je nažalost vjerojatno tek opcija da odaberu – manje zlo. Ili ipak nisu svi političari isti?