Radeta bi Radeti 2023. poručio: 'Vrati mandat!'

Politika je čudna zvijer. U njoj čovjek ne mora nužno izgubiti obraz onda kada promijeni mišljenje. To se ljudima događa i ne izaziva wow efekt. Problem nastane kad se počne praviti da ga nikada nije ni promijenio. Kad vlastitu jučerašnju rečenicu zakopa negdje duboko pod nove okolnosti, velika objašnjenja i svježe interpretacije, uvjeren da će svi ostali zaboraviti ono što je sam nekada izgovorio. Arhiva, međutim, ima jednu nezgodnu naviku – ništa ne zaboravlja.

Prije samo tri godine Daniel Radeta držao je lekcije o političkom moralu. Zlatku Marasoviću nije ostavljao previše prostora za tumačenja. Ako odlaziš iz stranke, govorio je, vrati mandat. Tako nalaže politička pristojnost. Tako se ponaša čovjek koji nije karijerist, tako postupa netko tko može mirno pogledati birače u oči.

Tada nije bilo puno filozofije. Nije bilo govora o tome da mandat pripada građanima, da je vijećnik slobodan čovjek ili da su birači jedini kojima odgovara. Sve je bilo vrlo jednostavno. Partija te stvorila, partiji vrati ono što si preko nje dobio.

Tri godine poslije isti čovjek piše gotovo manifest o tome kako mandat nije ni stranački ni predsjednikov, nego isključivo građanski. Odjednom više nije važna politička dosljednost, nego volja birača. Odjednom moral više nema isto značenje. I čovjek se zapita koliko zapravo traje jedno političko uvjerenje. Do prvog poraza? Do prvih izgubljenih unutarstranačkih izbora? Ili samo dok se nalaziš s one strane priče u kojoj pravila vrijede za nekoga drugoga?

Još u ožujku napisao sam da će, izgubi li izbore u SDP-u, Daniel Radeta vrlo vjerojatno učiniti upravo ono što rade političari koji godinama poistovjećuju sebe sa strankom. Otići će. Ne zato što više nema ideale, nego zato što više nema većinu. I što se dogodilo? Upravo to.

Političke stranke nisu zatvori. Ljudi dolaze i odlaze. Mijenjaju uvjerenja, razilaze se oko politika, traže novi put. To je sasvim legitimno. Ali postoji jedna sitnica koja razlikuje ozbiljnog političara od običnog političkog oportunista. Ozbiljan političar mijenja mišljenje i prizna da ga je promijenio. Oportunist mijenja mišljenje i uvjerava vas da je oduvijek tako mislio. U tome je cijela razlika.

Jer nije problem što je Daniel Radeta danas odlučio da mandat pripada građanima. To je sasvim legitimna politička pozicija. Problem je što je prije tri godine tvrdio upravo suprotno i zbog toga javno prozivao vlastitog stranačkog kolegu, dijelio lekcije o poštenju i političkom moralu.
Politika je puna ljudi koji od drugih traže standarde koje sami nikada nisu spremni živjeti. Dok su na vrhu, moral je čvrst poput kamena. Kad se okolnosti promijene, isti taj kamen preko noći postane glina koja se može oblikovati prema trenutnoj potrebi.

Možda je zato najveći neprijatelj svakog političara upravo vrijeme. Ono neumoljivo ogoli karakter i pokaže jesu li uvjerenja doista bila uvjerenja ili tek zgodni slogani dok je politički vjetar puhao u leđa.

Daniel Radeta danas ne vodi bitku s Erolom Gašijem. Ni s HDZ-om, kako bi možda volio vjerovati. Njegov najveći politički protivnik danas nije čovjek koji je pobijedio na unutarstranačkim izborima. Njegov najveći protivnik sjedi u arhivi iz 2023. godine. I uporno ga podsjeća da je najteže živjeti po pravilima koja si sam napisao.