Politička filozofija Daniela Radete: Krivac se uvijek nađe negdje drugdje

Unutarstranački izbori u političkim strankama često su dosadna i predvidiva stvar. U HDZ-u su, primjerice, toliko »transparentni« da se rezultat često zna i prije nego što je glasački listić uopće otisnut. Ako bi netko i pokušao unijeti malo neizvjesnosti, središnjica bi to vrlo brzo presjekla – precizno i bez previše rasprave. U SDP-u je, međutim, drugačije. Tamo vlada demokracija. Ona vrsta demokracije u kojoj su svi međusobno prijatelji, braća i drugovi, dok se iza leđa pažljivo bruse politički noževi. Osmijeh na licu i ruka na ramenu, ali misli već računaju kako zasjesti na čelo organizacije.

Zadarski SDP tako ulazi u još jednu epizodu svog omiljenog sporta – bratoubilačkog rata. S jedne strane nalazi se aktualni predsjednik gradske organizacije Daniel Radeta, političar koji je uvjeren da iza svakog političkog poraza stoji – HDZ. Ili netko tko je HDZ-u pomogao. Ili netko tko je, barem u teoriji, mogao pomoći HDZ-u. U Radetinoj interpretaciji zadarske politike, HDZ nije samo politički protivnik, već kako bi zasigurno ustvrdio nekadašnji predsjednik Gradskog vijeća – metafizička sila. HDZ je kriv kad SDP ne pobijedi, HDZ je kriv kad politička matematika ne funkcionira. A ako kojim slučajem HDZ nije kriv, onda su krivi partneri koji su se »prodali«.

Naravno, svi smo se barem jednom u životu našli u toj situaciji. Kad nešto ne ide, najlakše je prst uperiti u nekoga drugoga. Kriv je šef, kolega… Krive su okolnosti. U konačnici, kriv je sustav. A zapravo smo često upravo mi ti u koje bi trebalo uperiti prst. Ta jednostavna politička lekcija još uvijek teško dolazi do dijela zadarskog SDP-a.

Ima jedan problem…

Jer činjenica je vrlo jednostavna: SDP u Zadru godinama ne uspijeva osvojiti vlast. Ne zato što je HDZ svemoćan, nego zato što SDP nikada nije uspio uvjeriti dovoljno građana da je ozbiljna alternativa. Radeta će, naravno, reći da je organizaciju preuzeo raspuštenu, da ju je konsolidirao i da je ostvario najbolji rezultat u Dalmaciji. U tom dijelu ima i istine. SDP u Zadru danas ima klub vijećnika, ima infrastrukturu i ima političku vidljivost.

Ali ima i jedan kronični problem – ne uspijeva pobijediti. I možda još važnije, javnost zapravo i dalje ne zna kakvu politiku zadarski SDP želi voditi. O velikim zaokretima i novim smjerovima zasada je teško suditi. Ono što smo dosad mogli vidjeti jest da je Radeta vrlo jasno pokazao da mu ideologija nije strana i da se u političkim sukobima često rado vraća upravo na taj teren.

S druge strane političkog ringa pojavljuje se Erol Gaši. Čovjek koji u SDP-u nije od jučer, ali nikada nije pripadao onoj glasnoj, konfliktnoj struji. Šesnaest godina u stranci, nekoliko mandata u Gradskom vijeću, rad u nacionalnim tijelima stranke, pa čak i epizoda asistenta u Europskom parlamentu. Gaši ne dolazi kao revolucionar. Svojim istupima u Gradskom vijeću predstavlja ono što bi se u političkom marketingu nazvalo umjerenim zaokretom.

Ako izgubi izbore…

Manje vječne borbe protiv HDZ-a kao političke sudbine, a više pokušaja da se SDP u Zadru konačno počne ponašati kao stranka koja želi vlast, a ne kao vječni oporbeni klub za političko moraliziranje. U prijevodu sukob dviju struja – jedne koja je navikla biti protiv svega i svih i druge koja pokušava pronaći put kako jednog dana možda i pobijediti.

Kako će završiti ovaj mali zadarski politički rat? Naše predviđanje je prilično jednostavno. Ako Radeta izgubi izbore, po starom dobrom obrascu, krivce će potražiti negdje drugdje. U stranci, a možda čak i u HDZ-u koji se, kako kaže, silno želi infiltrirati u SDP. A onda će napraviti ono što mnogi političari naprave kad izgube bitku u vlastitoj stranci. Izaći će iz SDP-a. Nastavit će političku karijeru kao nezavisni vijećnik i još neko vrijeme obasjavati zadarsko Gradsko vijeće svojim političkim nastupima. Do sljedećih izbora. Nakon njih, vrlo je moguće, završiti tamo gdje završava većina političkih projekata koji su više hranjeni osobnim ambicijama nego stvarnom političkom snagom. U ropotarnici političke povijesti.